Licemjerna većina Gradskog vijeća

Korisnička ocjena:

/ 18

Detalji: Kategorija: Politika; Objavljeno Nedjelja, 27. 07. 2025.; Arsen Mujagić

viocl Prva sjednica novog saziva malološinjskog parlamenta o temi pripajanja Vodoopskrbe i odvodnje Cres Lošinj d.o.o. ukazala je na karakter i dosege novog saziva. Ovaj sastav Gradskog vijeća kao cjelina licemjeran je, bez karaktera i strašljiv. No iz ove skupne kvalifikacije treba izuzeti dva vijećnika Akcije mladih – predsjednika vijeća Okmažića i vijećnika Kajkare. Oni zaslužuju pohvale za iskazani karakter i za jasan, dosljedan stav ⮞

Zašto se jedanaestoricu vijećnika koji su digli ruke za pripajanje VIOCL krčkim Ponikvama može smatrati licemjerima? Zato što su svi redom izjavili kako su osobno protiv pripajanja, ali su osobno ipak glasali za pripajanje. Pa ako to nije licemjerstvo, onda licemjerstvo i ne postoji.
Wikipedija definira licemjerje (dvoličnost ili hipokrizija) između ostalog i kao »praksu vršenja nekih radnji kojima se ta osoba ili skupine izričito protive i otvoreno kritiziraju«, a svih jedanaest vijećnika koji su digli ruku za pripajanje VIOCL-a krčkim Ponikvama su javno i nedvosmisleno izkavili da su protiv pripajanja. To su govorili prije sjednice, a to su govorili i netom prije nego li će dignuti ruke za ono protiv čega intimno jesu. Jedanaest vijećnika koji su prema vlastitim izjavama osobno protiv pripajanja, a koji su digli ruke za pripajanje – nedvojbeno jesu licemjeri.

Naravno, nijedan licemjer neće priznati da je licemjer, pa će svoj nedostatak karaktera i dvoličnost racionalizirati i opravdati. Tako je i ovih naših jedanaest izabranih licemjera svoju dvoličnost opravdalo strahom za sudbinu 200 obitelji, jer u našem vodovodu je navodno zaposleno 200 osoba. No na službenim web stranicama VIOCL-a je navedeno da je u društvu zaposleno 65 djelatnika, od kojih je Cresana veći broj od Lošinjana.

Jedanaest izabranih predstavnika građana Malog Lošinj svoje licemjerje žele upakirati u lažnu socijalnu osjetljivost i brigu za nepostojeće zaposlenike i navodnu dobrobit građana.

Odluka o pripajanju – pravno ili političko pitanje
Jedan od novih članova Vijeća svoje licemjerstvo opravdava visokoparnom izjavom kako pripajanje cresko-lošinjskog vodovoda nije političko pitanje, nego pitanje zakona donesenog u demokratskom procesu u Saboru. Tonom i pozom neupitnog političkog autoriteta docira kako »nismo ispunili nulti uvjet za samostalno područje; nemamo dovoljno prodanih kubika vode«. No činjenica je da se ovdje ne radi o pitanju zakona donesenog u demokratskom procesu nego da se radi o Uredbi o uslužnim područjima koju je donijela Vlada. Vlada, a ne Sabor u demokratskom procesu. Uredbu je donijela Vlada na nedemokratski način tako što u prvom pokušaju uopće nije provodila zakonita javna savjetovanja, a u drugom se oglušila na sve kritike, sugestije, argumentiranja, traženja i apeliranja, kako opće tako i stručne javnosti. I vrijedi napomenuti da je Vlada donijela Uredbu debelo kršeći, više od tri godine, zakonski rok za njeno donošenje. Toliko o poštovanju ovog zakona.

Ovdje treba spomenuti da su gradonačelnica i tadašnje Gradsko vijeće pod njenom kontrolom prije dvije godine s gnušanjem odbili prijedlog trećine vijećnika s razrađenim mjerama za borbu protiv pripajanja, između ostalog i detaljno argumentiran zahtjev Vladi da izmjeni Uredbu.

Vladino određivanje uslužnih područja temeljem Zakona o vodnim uslugama jeste političko pitanje, a ne pitanje zakonitosti. Odredba koja najbolje govori o politici i o tome kakav je Zakon o vodnim uslugama govori navodni nulti uvjet o količini isporučene vode. Naravno ne radi se o nultom uvjetu, nego tek o izvedenom brojčanom kriteriju nultog uvjeta prema EU Direktivi, a to je priuštiva cijena isporučene vode. Tako je Zakon odredio kriterij količine isporučene za javnog isporučitelja od najmanje dva milijuna kubnih metara godišnje s mogućim odstupanjem od -10 %, ali i s količinskim izuzetkom prema više od 800.000 m3, a manje od 1.000.000 m3 vode za ljudsku potrošnju godišnje. Dakle, Zakon određuje da je minimalna količina za isporučitelja 2 milijuna kubika, može i 1,8 milijuna m3, ali ta količina može biti i od 800.000 do 1.000.000 m3. VIOCL isporučuje dvostruko više od minimalnog zakonskog kriterija pa ne može biti javni isporučitelj, a onaj tko isporučuje upola manje od VIOCL-a i čitav milijun kubika manje od zakonskog minimuma može biti isporučitelj. Takva odredba zakona jasno govori da se tu radi upravo o politici, a ne objektivnim stručnim kriterijima i zakonitosti.

Uostalom, niti Direktiva EU o vodama koja je morala biti implementirana u naše zakonodavstvo uopće nije određivala količinske kriterije. Direktiva EU nije kao nulti uvjet odredila količinski kriterij nego je to priuštivost cijene vode, a priuštivost cijene vode je određivala svaka članica za sebe. Tako je kod nas priuštivost cijene vode određena granicom od 3 % neto raspoloživoga godišnjeg dohotka kućanstva nakon provedbe višegodišnjeg programa gradnje (Aglomeracija). Da taj uvjet VIOCL nije postigao ne bi ni dobio financiranje Aglomeracije.

Prijetnja odmazdom države – prazna puška
Ovih jedanaest vijećnika su pokazali da su ne samo konformisti i kukavice, nego i neznalice koje odlučuju o predmetu koji nisu dovoljno proučili. Svoje licemjerje pravdaju strahom od posljedica za sudbinu nepostojećih 200 obitelji, gubitka novca, gašenja društva i drugim strašnim sankcijama koje bi navodno mogli snositi građani Malog Lošinja, a kojima im prijete nadležno ministarstvo i Hrvatske vode. Pri tome niti jedan o tih vijećnika ne postavlja pitanje kakva je to država koja prijeti takvom odmazdom niti se pita jesu li te prijetnje tek prazna puška. Licemjerni i površni vijećnici se i prazne puške boje. Ono što jedanaest vijećnika očito nije svjesno jest da je i Grad Mali Lošinj – država. Grad Mali Lošinj je dio opće države i kao jedinica lokalne samouprave ima i ustavnu zaštitu i ne može propasti. Zašto bi se država svetila sama sebi odnosno jednom svom dijelu ako se bori za svoje interese na zakonit način?

Uostalom i sam Zakon o vodnim uslugama predviđa mogućnost da se isporučitelji protive pripajanju. U tom slučaju Zakon predviđa prisilne radnje. Čak i tada, kad se provode prisilne radnje zbog odbijanja spajanja taj isti Zakon predviđa pravo sudskih osporavanja prisilnih radnji. Dakle u konačnici i Zakon predviđa da će sud odlučiti o pripajanju u slučaju da ne postoji politička volja za pripajanjem. Korištenje zakonskog prava na sudsku zaštitu ne može biti razlog državne represije ni protiv jedinice lokalne samouprave niti protiv komunalnog društva u njenom vlasništvu.

Svoje licemjerje ovih jedanaest licemjera u Gradskom vijeću opravdava i blagodatima koje donosi kapitulacija pred prijetnjama. Tako između ostalog navode da će nam – eto – trgovačko društvo Ponikve dozvoliti podružnicu, iako Zakon garantira podružnicu u sjedištu postojećih isporučitelja vodnih usluga koji isporučuju najmanje 500.000 kubnih metara vode za ljudsku potrošnju godišnje. VIOCL isporučuje više od 1,5 mil. m3 vode. Trošeći energiju za opravdanje svog licemjerstva vijećnici su previdjeli i očitu nezakonitost u Društvenom ugovoru prema kojem jednog člana Nadzornog odbora predlaže Uprava društva. Također našim vijećnicima nije problem ni da direktora podružnice bira direktor društva. Nikome to ne smeta? Koliko su vremena vijećnici imali da prouče dokumente i jesu li to učinili? Tko je uopće pročitao taj dokument?

Nezakonit pritisak i izmišljeni rok
Jedan od razloga opravdavanja svog licemjerstva vijećnici nalaze u potpisanoj prisezi i obvezi poštivanja zakona. Ti isti vijećnici nisu primijetili da 10.7.2025. nije nikakav prekluzivni zakonski rok nego tek proizvoljni ucjenjivački rok nekog službenika ili neke druge za sada nepoznate osobe. Čak ni iz Bilješke koja se nalazi u materijalima nije vidljiv nikakav rok od 10.7.2025. Prema Bilješci rok za odluke gradskih vijeća je bio 27. lipnja 2025. Dakle netko ozbiljno manipulira Gradskim vijećem i javnošću. Također, vijećnici koji se pozivaju na obvezu poštivanja zakona su prihvaćanjem ove odluke upravo kršili zakon jer Gradsko vijeće nije ovlašteno donositi odluke koju su u nadležnosti skupštine trgovačkih društva. Jasno je da je jedanaest licemjernih vijećnika svjesno prihvatilo biti smokvin list gradonačelnice Malog Lošinja čija je odlučna i žestoka borba protiv pripajanja tek jedna iz dugog spiska njenih obmana javnosti.

Licemjerni i površni gradski vijećnici lagano su se odrekli svog komunalnog društva temeljem nezakonitog pritiska i izmišljenog roka. Da su se ozbiljnije bavili ovom temom znali bi da je 2023. godine donesen Dodatak NPOO u kojemu, između ostalog, stoji:

»Naime, prema dostupnim informacijama, na temelju savjetovanja s jedinicama lokalne samouprave i nadležnim javnim isporučiteljima vodnih usluga (JIVU), te na temelju primjedbi i komentara zaprimljenih putem e-savjetovanja, očekuju se problemi s pripajanjem na najmanje 9 uslužnih područja. Pri tome postoji mogućnost dodatnih pokretanja prijedloga za ocjenu ustavnosti što ne predstavlja značajni rizik s obzirom da je Ustavni sud RH ukinuo prethodnu Uredbu o uslužnim područjima zbog proceduralnih propusta (koji su ispravljeni u ponovljenom postupku donošenja Uredbe o uslužnim područjima (NN 70/23)), a ne zbog sadržajnih razloga.
Pripajanje javnih isporučitelja provodit će se u jednoj do najviše tri faze.
Prva faza - Rok za pripajanje javnih isporučitelja vodnih usluga je 6 mjeseci od stupanja na snagu Uredbe o uslužnim područjima (od 15. srpnja 2023. do 15. siječnja 2023.). Čak i oni JIVU koji dobrovoljno prihvate obvezu integracije mogu se suočiti s mogućim preprekama (odgode skupština dioničara, kašnjenja na trgovačkim sudovima koji vode registar trgovačkih društava, itd.). Sve navedeno može odgoditi integraciju izvan zakonskog roka, ali neće zahtijevati daljnje mjere, odnosno drugu i treću fazu.
Druga faza - U drugoj fazi MINGOR će primijeniti administrativne mjere (privremene mjere, sukladno članku 91. Zakona o vodnim uslugama) za JIVU koji ne uspiju postupiti u skladu s obvezom pripajanja. Ako se pripajanje javnih isporučitelja vodnih usluga na uslužnom području ne provede u roku propisanom Zakonom o vodnim uslugama niti je izgledno da će biti provedeno u naknadnom razumnom roku, na zahtjev javnih isporučitelja vodnih usluga s uslužnog područja koji imaju najmanje većinu prema broju postojećih javnih isporučitelja vodnih usluga na uslužnom području ili isporučuju najmanje 51% vode za ljudsku potrošnju na uslužnom području, Ministarstvo može privremenom mjerom urediti sadržaj ugovora o pripajanju u odnosu na podnositelje zahtjeva te odrediti naknadni rok za donošenje odluka o pripajanju. U tom slučaju privremena mjera zamjenjuje ugovor o pripajanju. Ako skupštine javnih isporučitelja vodnih usluga s uslužnog područja koji imaju najmanje navedenu većinu u naknadnom roku ne donesu odluke o pripajanju u skladu s privremenom mjerom, Ministarstvo je ovlašteno drugom privremenom mjerom zamijeniti odluke o pripajanju javnih isporučitelja vodnih usluga s uslužnog područja koji imaju najmanje većinu. Privremene mjere ostaju na snazi dok stranke ne postignu drukčiji ugovor o pripajanju i dok se isti ne potvrdi odlukama o pripajanju ili dok o tome sud ne donese drukčiju pravomoćnu odluku ili dok se ne steknu drugi uvjeti za brisanje u sudskom registru u skladu sa zakonom kojim se uređuje sudski registar.
Treća faza - nastupa kada zahtjevi za registraciju novih JIVU koji nisu usklađeni s obvezom integracije dođu do trgovačkih sudova koji vode registar trgovačkih društava. Većina sudaca registarskih sudova nije upoznata s drugim zakonodavstvom osim Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o registru trgovačkih društava, iako je Zakon o vodnim uslugama lex specialis koji derogira određene odredbe ta dva spomenuta zakona (članak 2., stavak 2.). Stoga se može očekivati (kako je komentirao gradonačelnik Grada Knina na savjetovanju 20. lipnja 2023.) da će neki suci odbiti zahtjev za registraciju novih društava temeljem upravne mjere. Zbog toga će biti potrebno pribaviti mišljenje Visokog trgovačkog suda (ili čak višeg suda) kako bi se pokrenuo proces. Svi ovi postupci oduzimaju vrijeme, a pravni postupci bit će potrebni kako bi osigurali usklađenost svih JIVU u postupku pripajanja.«

Tko propituje i zastupa volju građana?
U Dodatku NPOO se navodi da se očekuju problemi sa pripajanjem u 9 uslužnih područja, a među njima je, naravno, i Uslužno područje 26. (Cres-Lošinj). Dakle i u NPOO se predviđaju problemi i vrijeme za navedenu treću fazu, ali i moguće odluke sudova koje neće dozvoliti nasilno pripajanje. Dakle, iako Zakon predviđa mogućnost protivljenja preuzimanju i sudske odluke koje mogu zaustaviti pripajanje, jedanaest licemjernih vijećnika se bez imalo krzmanja – na prijedlog gradonačelnice – odreklo prava upravljanja svojim vodovodnim sustavom koji je izgrađen radom i izdvajanjem generacija Lošinjana. Pri tome se niti jedan od jedanaest licemjera nije pitao kakva je volja građana Lošinja. I inače cijela navodna velika borba protiv pripajanja se vodila bez ikakvih konzultacija sa građanima, a za to je bilo vremena, prilika i načina, poput referenduma ili zborova građana. Ovako se jedanaest licemjera proglasilo samostalnim tumačima volje građana i donijelo teško shvatljivu i štetnu odluku.

Ova, prva sjednica Gradskog vijeća, pokazuje što možemo očekivati sljedeće četiri godine. Možemo očekivati licemjerno opravdavanje donošenja pogrešnih i štetnih odluka protivnih javnim interesima, potrebama i volji građana. Tako će uskoro Gradsko vijeće odlučivati i o izmjenama i dopunama prostornih planova koje je naručio najveći otočni poslodavac, odnosno »investitor kakav se samo poželjeti može«. Ako se ovo Vijeće odreklo svog isporučitelja vodnih usluga zbog straha za sudbinu 65 zaposlenika, možemo zamisliti kako će prihvaćati zahtjeve poslodavca koji ima skoro 1000 zaposlenika. Jasno je da – na žalost – osim Akcije mladih u Gradskom vijeću neće biti nikog tko će moći braniti javne odnosno interese građana.