Ususret izborima za predsjednika RH
/ 6
- Detalji
- Kategorija: Politika
- Objavljeno Utorak, 24. 12. 2024.
- Martin Požar
Zakonom o izboru Predsjednika Republike Hrvatske je propisano da članovi biračkih odbora i njihovi zamjenici ne mogu biti članovi političke stranke. Ta zakonska odredba, bila ona smislena ili ne, pripada u kategoriju odredbi koje nailaze na probleme u provedbi. Državna tijela, naime, ne raspolažu popisom članova političkih stranaka i stoga nisu u mogućnosti pouzdano utvrditi je li osoba koju se imenuje za člana biračkog odbora član političke stranke ili nije. U nekim slučajevima, međutim, tu je činjenicu moguće utvrditi s manjom ili većom pouzdanošću ⮞
Političke stranke kao neposredno zainteresirana strana u izbornom postupku sukladno zakonu određuju dio članova biračkih odbora na parlamentarnim i lokalnim izborima. Pri izboru saborskih zastupnika članove biračkih odbora određuje većinska politička stranka/koalicija i oporbene stranke/koalicije sukladno trenutačnom sastavu predstavničkog tijela, a slično vrijedi na lokalnim izborima i izborima za članove EU parlamenta. U službenom tekstu odluka o njihovu imenovanju, koje su javno dostupne, uz njihovo ime bit će naveden naziv stranke koji pruža informaciju o njihovoj stranačkoj pripadnosti ili vjerojatnom političkom nagnuću, točnije o političkoj stranci koja ih je predložila. Članovi biračkih odbora koje stranke predlože kao svoje predstavnike u provođenju i nadgledanju postupka glasanja ne moraju nužno biti članovi te političke stranke, no činjenica da ih stranke predlažu upućuje da nisu posve nezavisne i nepristrane osobe.
Pripadnost člana biračkog odbora političkoj stranci moguće je utvrđivati i prema popisu kandidata na prethodno održanim izborima. Neki od članova biračkih odbora, dakle osoba koje su vjerojatno iznadprosječno zainteresirane za političke procese, sudjelovali su i ranije na lokalnim ili drugim izborima kao kandidati na listama političkih stranaka i koalicija. Popisi kandidata su javni i trajni, no članstvo u političkoj stranci nije nužno trajno, pa članstvo neke osobe u političkoj stranci ni na ovaj način nije moguće utvrditi s potpunom pouzdanošću: neke su možda istupile iz stranke, neke su ju promijenile, a neke dotad nezavisne su u međuvremenu postale njeni članovi.
Pripadnost stranci je moguće utvrditi i temeljem popisa izabranih kandidata koji trenutno obnašaju predstavničku ili drugu dužnost, kao i iz različitih promidžbenih objava ili opisa organizacijske strukture stranačkih ogranaka. Ovdje su stvari razmjerno čiste, neizvjesnost je svedena na minimum i prilično se pouzdano može odrediti obilježje koje diskvalificira osobu za rad u biračkom odboru na predsjedničkim izborima.
Služeći se navedenim kriterijima, nije teško utvrditi da je u tijeku pripreme za ovogodišnje predsjedničke izbore u biračke odbore na području Grada Malog Lošinja imenovano oko 42% osoba za koje postoji više ili manje osnovana sumnja da su članovi političkih stranaka, što bi njihovo sudjelovanje u izbornom postupku činilo protivnim zakonu. Kod nekih osoba sumnja je manje osnovana jer o njima znamo tek da su prije desetak ili više godina sudjelovali na izborima kao kandidati, a otad se moglo svašta promijeniti. Kod drugih, međutim, prostor za sumnju je sužen jer su još proteklog proljeća na izborima za Sabor ili EU parlament bili imenovani od strane političkih stranaka kao njihovi predstavnici u radu biračkih odbora.
Poteškoće u provedbi predmetne zakonske odredbe vrijedi sagledati i iz perspektive gradskog izbornog povjerenstva (GIP) koje imenuje članove biračkih odbora. Zadatak GIP-a je pronaći dovoljan broj zainteresiranih da popune biračke odbore, odnosno pronaći osobe spremne za relativno skromnu financijsku naknadu provesti izborni dan na biračkom mjestu od njegova otvaranja do zatvaranja, pa i šire. Takvih osoba, voljnih provesti vrijeme dežurajući na izbornom mjestu i odraditi formalnosti koje su pred njih postavljene, među građanima ima proporcionalno udjelu osoba koje su općenito značajnije zainteresirane za političke procese i aktivno sudjelovanje u njima. Takve će osobe očekivano češće biti članovi političkih stranaka, pa će GIP-u biti praktično imenovati baš njih umjesto građana koji nisu ni na koji način povezani s političkim strankama. Ovaj izgovor, naravno, ne mijenja činjenicu da članovi političkih stranaka ne smiju biti članovi biračkih odbora na predsjedničkim izborima.
Druga poteškoća pred članovima GIP-a je nemogućnost pouzdanog utvrđivanja jesu li osobe koje namjerava imenovati za članove biračkih odbora članovi političkih stranaka. Podsjetimo, državna tijela ne raspolažu popisom članova političkih stranaka. Ne postoji ni standardizirani način provjere, izuzev načelne izjave na obrascu koju potpisuje član biračkog odbora kojom osobno tvrdi da nije član političke stranke. Drugim riječima, kada GIP postupa po prigovoru preostaje mu tek pitati osobu je li član stranke i eventualno pitati stranku je li osoba njihov član. Na opisani način, u konkretnom slučaju ovih predsjedničkih izbora, GIP Malog Lošinja je ustanovio da je samo jedna od 36 prvotno imenovanih osoba za koje postoji osnovana sumnja da su članovi političkih stranaka doista član političke stranke.
Ono što GIP može na svoju ruku učiniti u okviru svojih ovlasti jest suzdržati se ili odbiti imenovanje osoba za koje postoji osnovana sumnja da su članovi političkih stranaka, a za taj korak informacije jesu javno dostupne. Na primjer, u slučajevima kad je osoba na prethodnim izborima bila predložena od strane političke stranke za sudionika u radu biračkog odbora, GIP može odustati od njena imenovanja i potražiti nekog drugog za koga nema naznake stranačke povezanosti. Takav način imenovanja je nedvojbeno zahtjevniji i uključuje snažnije oglašavanje, usmjerenije osvještavanje, a vjerojatno i neposredno nagovaranje građana da preuzmu odgovornost za koju i nisu baš neposredno zainteresirani. U konačnici, trud uložen u pronalaženje osoba koje bi se imenovalo za članove biračkih odbora, a koje nisu povezane s političkim strankama, približio bi širi krug građana demokratskom političkom procesu i vjerojatno ih potaknuo da kroz neposredno preuzimanje odgovornosti steknu samopouzdanje i vještine sudjelovanja u njemu. Ovako kako stvari sada stoje, kada dobar dio biračkih odbora čine osobe više ili manje povezane s političkim strankama, postupanje GIP-a ide u prilog trendu otuđivanja građana od demokratskog političkog procesa koji se očituje relativno niskom izlaznošću, rasplamsalim sumnjama u nepravilnost postupka prebrojavanja glasova, osjećajem nemoći da se političku stvarnost promijeni s osobne razine i općenitom slabljenju snage demokratske kulture u cjelini.