Olako dano predizborno obećanje biračima o izgradnji 100 stanova sada kao Damoklov mač visi nad glavama nositelja lošinjske vlasti. Od raskošnih obećanja o gradnji stotinu stanova i pompozno najavljenog, navodno inovativnog „Lošinjskog modela stanogradnje" – nema ništa. Propala je dokapitalizacija poduzeća Lošinj usluga, a time i model prema kojem je ta gradska tvrtka trebala graditi jeftine stanove. Propala su i dva javna poziva privatnim partnerima za gradnju stanova ⮞
Mandat ove postave gradske vlasti bliži se kraju pa se u panici nakon propalog te bezuspješnog ponovljenog javnog poziva netko dosjetio spasonosnog rješenja. Suočeni s činjenicom da neće moći sami izgraditi niti jedan od 100 obećanih stanova nositelji gradske vlasti odlučili su građanima ponuditi da sami grade stanove. Pa je pročelnica Žunić pripremila, gradonačelnica predložila a sedam discipliniranih gradskih vijećnika diglo ruke za Odluku o osnivanju prava građenja i Odluku o raspisivanju javnog poziva za pravo građenja. Time je devet osoba – gradonačelnica, pročelnica i sedam vijećnika – pokušalo stvoriti iluziju da će se gradski stanovi ipak graditi.
Naravno da će i taj očajnički pokušaj vlasti osvojene nerealnim predizbornim obećanjima da na bilo koji način izgradi barem pokoji stan propasti kao i svi dosadašnji pokušaji. No ono što je zajedničko svim pokušajima gradnje obećanih stanova, pa i ovom zadnjem s pravom gradnje, je činjenica da niti u jednom najavljenom modelu nije predviđena solucija da bi Grad Mali Lošinj izgradio i jedan jedini stan.
Iako je u predizbornom programu Grad za tebe Ana Kučić izričito navela da je Grad spreman za izgradnju i rekonstrukciju 100 stanova niti u jednom modelu nema ni naznake da bi Grad tu spremnost iskazao gradnjom stanova. Nakon gradske tvrtke koja očito ne može graditi stanove i nakon što se pokazalio da ni privatni poduzetnici nisu htjeli ili mogli graditi stanove vlast sad nudi građanima da sami sebi grade stanove.
Nejasno je kako ovih devetero iluzionista umišlja da građani koji nemaju rješeno stambeno pitanje mogu graditi stanove iako to nisu u stanju ni poduzetnici ni gradska tvrtka. Jasno je da lošinjska vlast vodi stambenu politiku po modelu – brigo moja pređi na drugoga.
Čini se da se nitko više ne čudi promašenim, nezakonitim i štetnim odlukama gradske vlasti, ali čuđenju ima mjesta. Naime, Grad godišnje plaća stotine tisuća eura odvjetnicima i savjetnicima koji pomažu u pripremama odluka. No i pored plaćenog savjetnika i skupih odvjetnika iz metropole Vijeće usvaja nezakonite odluke. Kako se tome ne čuditi?
Obje odluke o osnivanju prava građenja i javnom pozivu bile su nepromišljene, ali bile su i u suprotnosti s važećom gradskom odlukom o gospodarenju nekretninama iz prosinca 2020. Bile su i nezakonite. Paket ovih paničnih odluka o pravu građenja protivan je Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakonu o vlasništvu.
Odlukom o gospodarenju nekretninama reguliran je način raspolaganja gradskim nekretninama. Jedna vrsta raspolaganja nekrentinama jest i pravo građenja kao stvarno pravo kojim se omogućava gradnja na tuđem zemljištu. No ni devet iluzionista niti savjetnik, a ni skupi odvjetnici možda nisu primjetili da su odluke o osnivanju prava građenja i odluka o javnom pozivu koje je Gradsko vijeće usvojilo na zadnjoj sjednici nezakonite i protivne spomenutoj važećoj Odluci o gospodarenju nekretninama. Ili su tu činjenicu naprosto ignorirali.
Ukratko, prema Zakonu i važećoj gradskoj odluci o gospodarenju nekretninama osnovati pravo građenja se može samo za izgradnju obiteljske kuće uz uvjet da ovlaštenik prava građenja sam ishodi projektnu dokumentaciju. Prema Zakonu i Odluci, gradonačelnik je ovlašten upravljati nekretnima pa i osnivati pravo gradnje na nekretninama vrijednosti manje od 0,5% zadnjeg izvršenog proračuna. A Gradsko vijeće je prošli tjedan donielo odluke prema kojoj će gradonačelnica sama, bez Vijeća raspolagati gradskim nekretninama odnosno sama odlučivati o dodjeli prava građenja na nekrentninama vrijednijim iznad 0,5% zadnjeg izvršenog proračuna. I davati će pravo građenja za višestambene zgrade, a projektnu dokumentaciju ishodit će Grad. Dakle – sve obrnuto od onoga što nalažu Zakon i gradska odluka o gospodarenju nekrentinma u vlasništvu Grada Malog Lošinja.
Zbog toga je nebitno raspravljati o razlici između javnog natječaja i javnog poziva kao i činjenici da procjene nekretnina nisu prošle reviziju županijskog procjeniteljskog povjerenstva. Jedino je bitno tek istaknuti da je pročelnica javno lagala i vijećnicima i javnosti kad je kazala da Grad ima revizije procjembenih elaborata, ali da samo nisu priložene.
Ako kojim slučajem na pravu građenja i bude izgrađen barem jedan stan to će značiti da ova vlast može graditi stanove jedino uz laganje, kršenje zakona i vlastitih odluka.
Zanimljivo je da osebujna lošinjska vlast pribjegava raznoraznim modelima izgradnje stanova prema kojima stanove isključivo treba graditi netko drugi, a predizbornu kampanju i mandat je počela s najavom gradnje stanova na dvije lokacije u Ćunskom na kojima je „započeta gradnja" i za koju su bila osigurana sredstva u proračunu za 2021. godinu.

Sve u svemu višestruki pokušaji i inovativni modeli gradnje stanova na kojima se izgubilo četri godine i stotine tisuća eura na savjetnike i odvjetnike nisu ništa drugo nego tek narodski rečeno mlaćenje prazne slame. Tako smo umjesto „Grada za Tebe" postali Grad za mlaćenje prazne slame. Tome se nije čuditi sve dok god se, mahom štetne odluke koje se tiču stanogradnje pozivaju na demografsku politiku Grada iako Grad Mali Lošinj nema usvojenu nikakvu demografsku politiku.
Laž je da Grad ima demografsku politiku kao što je laž i da Grad ima i revizije procjena na temelju kojih je određena cijena prava građenja. Vlast koja se temelji na laži ne može naravno donijeti ništa dobro ni korisno za građane pa tako ne može izgraditi niti jedan stan.