Prividi i smutnje

Korisnička ocjena:  / 3
LošeNajbolje 

smutnjeKrajem lipnja, te u srpnju i kolovozu u „servisu svih građana" tj. gradskoj upravi nije se moglo pronaći gradskog službenika niti za lijek. Tek ponekog djelatnika, a uglavnom nenadležnog za davanje relevantnih informacija, odgovora na pitanja i za rješavanje hitnih problema moglo se naći u toj zgradi ...

Učenicima malološinjske osnovne škole „Mario Martinolić" je  sukladno nastavnom kalendaru 21. lipnja 2023. godine započeo zasluženi ljetni odmor koji traje sve do početka nove nastavne godine 2023/2024. Ništa neobično, rekli bismo. Ubičajeno, jer učenici imaju pravo na ljetni raspust, no to pravo se ne odnosi na njihove učitelje i profesore, kojima ostaje obveza rada na školskoj dokumentaciji, nazočnost sjednicama, na pripremama popravnih ispita i drugim obvezama.

Međutim, djelatnici gradske uprave – čast malobrojnim izuzetcima – i njihova šefica su poput pučkoškolaca nestali iz uredskih prostorija gradske uprave već krajem lipnja kao da i njima pripada pravo na ljetni raspust do početka nove nastavne godine u rujnu. Naime, krajem lipnja, te u srpnju i kolovozu u „servisu svih građana" tj. gradskoj upravi nije se moglo pronaći gradskog službenika niti za lijek. Tek ponekog djelatnika, a uglavnom nenadležnog za davanje relevantnih informacija, odgovora na pitanja i za rješavanje hitnih problema moglo se naći u toj zgradi. No time se stvarao privid da gradska uprava radi i da usred turističke sezone normalno funkcionira. Ali činjenica je da građani i stranke nisu mogli ništa obaviti niti riješiti. Iz gradske uprave nije bilo moguće dobiti informacije jer nema nikoga. Brojni vikendaši s upitima u svezi komunalne naknade, poreza na vikendice, zakupa zemljišta i imovinsko pravnih odnosa te potencijalni investitori nisu se imali kome obratiti niti od koga dobiti elementarnu informaciju.
Gradonačelnice koja nas je već naučila da je i tijekom godine rijetko na radnom mjestu, nije bilo ni u sezoni, a iščeznula je i jedinstvena pročelnica. Cijelo ljeto – najaktivniji dio godine u turističkoj destinaciji – gradska uprava je bila u neredu i rasulu.

Očigledno je da se gradska uprava ravnala prema učenicima osnovne škole. No razlika je u tome što učenici krajem nastavne godine imaju provjere znanja i dobivaju ocjene za svoj rad i zalaganje. U slučaju gradske uprave s gradonačelnicom na čelu građani koji financiraju ovaj nerad, kaos i bahaćenje nesposobnih i nedoraslih službenika koji nezasluženo primaju visoke plaće nemaju priliku da do narednih izbora daju svoju ocjenu. Tu i tamo na društvenim mrežama se pojavi poneka nebitna i bizarna objava gradonačelnice popraćena serijom fotografija da građani znaju da je živa, kao što je to objava o mogućem svom novom mopedu, plaćeni lažni intervju u Novom listu ili – kao vrhunac iščašenosti – objava povodom informacije o postupku zbog korištenja službenog automobila u privatne svrhe s ciljem opravdavanja da su to i drugi radili. Svrha tih objava je dobivanje "lajkova" za stvaranje privida kako se izlaže ocjeni javnosti. Zaista, presiromašno, beznačajno, suvišno, pa i nedostojno od jedne gradonačelnice koja se navukla na stalnu nazočnost na društvenim mrežama.

No manje je važno što ta njene medijska ukazanja ne koriste građanima našega grada. Važnije što sve to koristi samo njoj bilo zbog psihološke potrebe za osobnom medijskom promidžbom ili zbog procjene nekog PR savjetnika. Što god to bilo financira se novcem ovoga Grada, dakle novcem nas građana.

Loša šala
»A Grad je tu zbog ljudi, Grad je snaga i zaštita. To je Grad kakav želim i dalje graditi sa svima vama, to je Grad koji razumije, koji brine, koji štiti, to je Grad koji sluša, Grad koji vidi«, istaknula je Ana Kučić u uvodu svog izbornog programa za drugi mandat. No nakon isteka više od polovice mandata malo se toga ima za vidjeti ... No o tom drugom prilikom. Za sada je dovoljno reći kako je njena predizborna poruka da je Grad tu zbog ljudi kakav želi »i dalje graditi« izazivala gorak osmijeh kod svih koji su za nju i za HDZ glasali na prethodnim izborima. Jer tada je obećala da će Lošinj biti prvi od tisuću otoka. Što nije postao, pa stoga njena želja da i dalje gradi zvuči kao loša šala.

Prividu da gradske službe nisu na kolektivnom ljetnom raspustu doprinose povremeni dolasci bivšeg zamjenika gradonačelnice u svoj bivši ured u zgradi Uprave. Budući da se s položaja dogradonačelnika vratio na neugledni posao nastavnika u srednjoj školi, bivšeg predsjednika ogranka HDZ-a može se vidjeti kako pogubljen u vremenu i prostoru navraća u polupraznu zgradu i ured koji mu je i dalje na raspolaganju. Upućeni kažu da dolazi samo da ga se vidi radi privida da je on nekakva bitnost. No budući bez posla i smisla, ubrzo završi u nekoj od lokalnih oštarija.

Osim uloge zamjenika u njenoj odsutnosti gradonačelnica mu je kao svom posilnom povjerila i ulogu terminatora oporbe na sjednicama Gradskog vijeća. Uz prešutnu suglasnost predsjednika Vijeća upada u riječ oporbenim vijećnicima, a povremeno drži govorancije po onoj poznatoj: „Puno zuji, malo meda daje" da bi razvodnio izlaganja oporbenih vijećnika.

Prividi i smutnje
Sve to služi stvaranju privida da se gradi obećanih 100 stanova po „lošinjanskom modelu stanogradnje", novi Dom zdravlja, novi vatrogasni dom, školsku sportsku dvoranu, da se financira dopunsko zdravstveno osiguranje umirovljenicima, da se gradi dječji vrtić i dnevni boravak za umirovljenike, subvencionira obnova obiteljskih kuća po selima ... Ukratko, i ovaj mandat gradonačelnice i predsjednice lošinjskog ogranka HDZ-a sveo se na privide, laži i manipulacije. A građani već 4 godine ne znaju gdje su milijuni od prodaje stare osnovne škole, jer gradonačelnica odbija reći gdje su naši novci. Zanimljivo je, zabrinjavajuće, ali donekle i razumljivo je da ni ravnateljica osnovne škole to ne pita, kao da joj nije važna školska dvorana za učenike. Pokazalo se da nije uputno postavljati nezgodna pitanja.

Međutim, nije sve privid. Nije privid 46 % povećanje komunalne naknade, parkiranja, javnih površina, poreza na turistički krevet, komunalnih usluga i vode. To je gorka zbilja svih nas koji živimo na otoku, a koja se surovo razlikuje od gradonačelničine izlizane propagandne mantre o Malom Lošinju kao mjestu ugodnom za življenje i poželjnom za odmor. Zbilja, a ne privid je da plaćamo njene naručene intervjue u Novom listu, nastupe na Televiziji Opatija, Radio Lošinju – Radio Jadranka, na portalu Otoci.net i drugim sponzoriranim medijima.

Sva ta naslikavanja i prenemaganja, laži i manipulacije radi stvaranja smutnje kod birača plaćaju građani iz proračuna Grada koji su joj povjerili da njime upravlja u skladu sa zakonom, stručnošću stečenom školovanjem i u maniri dobrog gospodara. Sve to plaćamo mi građani s ispodprosječnim plaćama i bijednim mirovinama, dok gradonačelnica na posao obično dolazi tek u vrijeme marende. Ako uopće dođe.

Lijepog li primjera za sve one konobare i kuhare, čistačice i spremačice, djelatnike u komunalnim službama, vrtiću, privatnim tvrtkama i obrtima koji ljeti rade do iznemoglosti za male plaće. A s obzirom da je nastavna godina počela, možda bi i đaci i profesori sada trebali po uzoru na gradonačelnicu na posao i nastavu dolaziti u polna. I pomalo ...