Medijski potpomognuta iluzija

Korisnička ocjena:

/ 2

Detalji: Kategorija: Politika; Objavljeno Ponedjeljak, 08. 08. 2022.; Arsen Mujagić

ml167 Priča o Programu stambenog zbrinjavanja građana Grada Malog Lošinja prema „lošinjskom modelu" koja se zakotrljala u hrvatskom medijskom prostoru počiva na obmani – na Programu koji u naravi ne postoji. Postoji tek neozbiljna anketa na gradskoj stranici i javno savjetovanje o Odluci o najmu stanova. Program kao strukturirani dokument koji navodi sadržaj i ciljeve, a kojeg zbog svoje prirode mora i može usvojiti jedino Gradsko vijeće i to nakon javnog savjetovanja jednostavno – ne postoji ⮞

Sredinom svibnja gradonačelnica je video uratkom na fejsbuku pompozno predstavila Program stambenog zbrinjavanja građana kojim će, tvrdi ona, Grad Mali Lošinj u naredne četiri godine izgraditi više od 100 stanova. Nakon toga o inovativnom „lošinjskom modelu" stanogradnje krenula je medijska ofenziva objavama na portalima, u tiskanim medijima, radijskim emisijama i u televizijskim prilozima. No kad se medijska prašina slegla, galama stišala, a magla razišla postalo je vidljivo da iza tog medijskog cirkusa zjapi praznina i da je „lošinjski model" tek šuplja priča.

Pompozno najavljeni Program stambenog zbrinjavanja građana zapravo ne postoji; postoje tek neozbiljne i nerazrađene ideje gradonačelnice i njenog savjetnika – i ništa više. Jer osim izjava gradonačelnice i njenog savjetnika te reklamnih objava u medijima to što se naziva programom ne sadrži niti jedan dokument zbog kojeg bi se taj skup konfuznih ideja mogao nazvati i smatrati programom. Priča o Programu stambenog zbrinjavanja građana Grada Malog Lošinja prema „lošinjskom modelu" koja se zakotrljala u hrvatskom medijskom prostoru počiva na obmani – na Programu koji u naravi ne postoji. Postoji tek neozbiljna anketa na gradskoj stranici i javno savjetovanje o Odluci o najmu stanova. Program kao strukturirani dokument koji navodi sadržaj i ciljeve, a kojeg zbog svoje prirode mora i može usvojiti jedino Gradsko vijeće i to nakon javnog savjetovanja jednostavno – ne postoji. U medijima se navodilo kako se na programu intenzivno radilo, no kako ga nitko nije vidio ostalo je nejasno na čemu se to intenzivno radilo. Program stambenog zbrinjavanja građana je poput čudovišta iz Loch Nessa – o njemu svi pričaju ali ga nitko nije nije vidio.

Kamufliranje rate kredita u najamninu
U nepostojećem Programu se nalazi i „lošinjski model" stanogradnje koji će prema izjavi gradonačelnice omogućiti brzu i jeftinu izgradnju stanova za najam koje će dati, citat sa gradskog weba,

„ ...na rok od 10 godina, a nakon proteka tog roka, omogućio bi se otkup stana svim onima koji su to u mogućnosti. Novina ovog modela bila bi ta da će se cjelokupni iznos koji se uplaćuje kao najamnina, nakon 10 godina računati kao učešće za kupnju stana, odnosno plaćena najamnina neće biti uzalud potrošena jer će se za taj iznos umanjiti cijena stana. Prema procjeni, uplatom desetogodišnje najamnine isplatilo bi se oko 50% iznosa ukupne vrijednosti stana što je iznimno važno i poticajno."

Zvuči zgodno kao ideja, ali to je samo još jedna obmana u nizu. Iza te naizgled zgodne ideje stoje krute činjenice koje dokazuju da se radi o neozbiljnoj ideji koja dobro zvuči ali građanima ništa ne donosi. Ako će desetogodišnja najamnina pokriti pola cijene stana to znači da najamnina treba u 20 godina isplatiti vrijednost stana. Godišnja najamnina, dakle, treba pokrivati 5% vrijednosti stana ali i trošak kamata. Prema „lošinjskom modelu" najamnina bi kroz 240 mjeseci trebala otplatiti vrijednost stana. Najamnina bi dakle trebala biti jednaka rati kredita na dvadeset godina. To znači da bi npr. za stan koji vrijedi 100.000 € (a za to se danas ne može izgraditi stan od pedesetak kvadrata) mjesečna rata, odnosno najamnina prema uvjetima kreditiranja Erste banke bila 548,45 € mjesečno. Da ugovor po prodavatelja ne bi bio štetan, a ne smije biti, tada najamnina stana koji vrijedi 100.000 € ne smije biti manja od 550 €. Zavodljivi „lošinjski model" predstavlja u naravi prikrivenu prodaju gradskih stanova, a najamnina je zapravo prikrivena rata kredita.

Brigo moja pređi na drugoga
Gradonačelnica tvrdi ali ne objašnjava kako će to komunalno društvo, Lošinj usluge, omogućiti manji trošak izgradnje ili kako će ono uopće osigurati financiranje izgradnje stanova na duži rok i to na barem 12 godina s obzirom na kreditnu (ne)sposobnost tog društva. Lošinj usluge ne mogu dobiti stambeni kredit na rok od 10-20 godina s niskom kamatom već gradnju može financirati jedno kreditima za obrtna sredstva ili projektnim financiranjem. Takvi krediti su naravno kratkoročni i sa kamatom koja je tri puta veće od kamate na stambene kredite. Lošinj usluge će dakle imati problem s visinom kamata i ročnosti kredita kojim se mora osigurati gradnja stanova jer ima obvezu čekanja najmoprimca da kupi stan, ako će ga uopće kupiti. Tako je nejasno i na temelju čega gradonačelnica tvrdi da će komunalno društvo brže i jeftinije od Grada izgraditi stanove.

Trošak cijene izgradnje stana stana ovisi o stanju na tržištu, a ne o imenu naručitelja. Trošak ugradnje kubika betona, kile željeza ili kvadrata žbukanja isti je Gradu Malom Lošinju i Lošinj uslugama. Cijena ovisi o stanju na tržištu roba i radne snage i ne ovisi o investitoru. Tvrdnja o jefinijoj gradnji gradske tvrtke je – dakle – proizvoljna, neistinita i obmanjujuća. Teško je razaznati otkud gradonačelnici pomisao da će gradska tvrtka brže izgraditi stanove od Grada kad je i gradska tvrtka obveznik javne nabave. Misli li, možda, da će Lošinj usluge s tvrtkom Radnik iz Križevaca ugovoriti radove bez suvišnog gubljenja vremena u nepotrebnom postupku javne nabave?

Čini se da se razdragana gradonačelnica malo zaplela u proturječnostima pa pokazaje dražesno nerazumijevanje veselim lupetanjem

„...da će komunalno društvo graditi stanove putem kredita čime će gradski proračun biti znatno manje opterećen...što je itekako važno, jer ovdje se Grad preko komunalnog društva zadužuje umjesto njih."

Gradonačelnica, dakle, tvrdi da će gradski proračun biti manje opterećen jer će se komunalno društvo zadužiti, ali to se u stvari zadužuje Grad umjesto najmoprimaca. Za jednu magistru ekonomije vrlo neobično lupetanje.

Problemi će se rješavati na kraju

Ideja o otplati stana kroz najamninu otvara probleme koje gradonačelnica, sudeći prema izjavama za medije, uopće ne uzima u obzir. Što je s najmoprimcima koji ne žele otkupiti stan nakon 10 godina? Ili, hoće li najmoprimci nakon 20 godina dobiti stan za nula kuna jer su ga u stvari već otplatili? Smije li gradska tvrtka prodavati stan ispod tržišne cijene ili za nula kuna kako to najavljuje gradonačelnica? Naravno da ne smije. Ali na ta pitanja u svojim izjavama gradonačelnicu ne daje odgovor, kao da ju uopće ne zanimaju. Teško je vjerovati da joj se kao magistri ekonomije ta pitanja nisu nametnula. Stoga se nameće zaključak da joj je važnije danas nešto obećati i steći jeftine političke bodove za iluziju kako ispunjava izborna obećanja, a da to što će biti za 20 godina ne smatra svojim problemom.

Tako se ne brine ni što Grad pod njenim vodstvom danas prodaje svoje stanove debelo ispod tržišne cijene i ispod cijene današnje gradnje. Štoviše, baš te prodaje su ono što je cinično u aktualnoj stambenoj politici Ane Kučić. Zvuči posprdno što najavljuje gradnji 100 stanova u svom mandatu kad je gradski stambeni fond prodajama stanova smanjen. Više je stanova prodala nego li ih je izgradila.

U više od pet godina koliko je bila gradonačelnice Ana Kučić izgrađeno je, odnosno tek je završena gradnja osam stanova na Kalvariji koje je započeo njen prethodnik. A samo u idući četvrtak Grad će temeljem njenog prijedloga poslušnoj većini Gradskog vijeća prodati tri stana. Pri tome je nitko u Gradskom vijeću neće pitati zašto Grad uopće prodaje svoje stanove temeljem procjene koju je naručio najmoprimac odnosno budući kupac. Iz njene trgovačke većine u Vijeću je nitko zasigurno neće pitati zašto Grad uopće prodaje stanove. I zašto ih prodaje po cjeni manjoj od današnje cijene gradnje.

Takvim nepromišljenim upravljanjem stambenim fondom Grad će u dogledno vrijeme ostati bez svojih stanova, ali će gradonačelnica nekoga zadužiti da bi dobila nekoliko glasova na narednim izborima.

Blamaža u prvom koraku „lošinjskog modela"
Prikazivan kao senzacija „lošinjski model" se pokazuje kao šuplja priča u funkciji dude varalice za naivne birače. Prema tom modelu neće se izgraditi niti jedan stan bez obzira na to što će na idućoj sjednici Gradsko vijeće donijeti odluku o dokapitalizaciji Lošinj usluga zemljištem na kojem se planira izgraditi „kompleks" od dvije zgrade s 15 stanova. Valjda se gradonačelnica sa svojim timom više koncentrirala na „mapiranje" zemljišta podobnog za privatno partnerstvo pa joj je promaklo da na zemljištu kojim želi dokapitalizirati Lošinj usluge i na kojem želi graditi prvih 15 stanova po „lošinjskom modelu" nije moguća gradnja, bar ne onako kako su ona i njezin trust mozgova zamislili.

Preko k.č. 866/7 za koju predlaže Gradskom vijeću da donese odluku o otuđivanju, s kojim zemljištem bi dokapitalizirala Lošinju usluge koje bi na tom zemljištu izgradile stanove, vodi nerazvrstana cesta oznake ML-167 ukupne dužine 952 m. Radi se o cesti koja vodi od ulice Bože Milanovića do plaže Zagazinjine. Odluka o popisu nerazvrstanih cesta objavljena je u Službenim novinama PGŽ br. 8/2015., a prikazana je i na gradskoj interaktivnoj karti (Atlas 14). Problem za gradonačelnicu i njene „stručne" službe je pravni status nerazvrstane ceste.

Nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Nerazvrstana cesta se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstana ceste.

Gradsko vijeće će većinskom odlukom bez suvišnih pitanja, bez problema prihvatiti prijedlog odluke i donijeti nezakonitu odluku o otuđenju. Volju gradonačelnice njena će trgovačka većina u Vijeću staviti iznad Zakona (o cestama). Time će ovaj navodno inovativni „lošinjski model" započeti nedopustivom površnošću, nezakonito i završtit će neslavno. Ništa novo za ovu gradonačelnicu - to je u ovom Gradu s njom na čelu izvršne vlasti uz podršku trgovačke većine business as usual.