Banalnost neznanja

Korisnička ocjena:

/ 10

Detalji: Kategorija: Politika; Objavljeno Petak, 15. 07. 2022.; Arsen Mujagić

thumbn Protuposlovnički odrađena točka dnevnog reda najavljena kao druga, a održana kao osma na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća zorno pokazuje kako se vodi ovaj Grad. Rasprava je pokazala da su neznanje, nesposobnost i neodgovornost modus operandi ove gradske vlasti. Način djelovanja u vezi sa slučajem „vijećnica" i navodnom dvostrukom plaćanju istog prostora pokazuje i kako dvojac Kučić-Devčić vodi Grad kojem se tepa da je „za tebe" ⮞

Gradonačelnica i stranka kojoj je na čelu u neprincipijelnoj koaliciji s Dubravkom Devčićem i članovima njegove liste koja se na zadnjim izborima lažno predstavljala kao nezavisna lista Dubravka Devčića svojim sveukupnim djelovanjem pokazuju da poput banalnosti zla postoji i banalnost neznanja. Kao što prema opisu banalnosti zla sami zločinici nisu fanatici ni psihopati tako ni u banalnost neznanja neznalice nisu retardirane ni glupave osobe. No iako nisu ni glupi ni neznalice neki ljudi bez ikakvog otpora ili zazora ipak prihvaćaju budalaštine kao naut pametne i mudre poteze vlasti. A banalnost neznanja koja je temelj funkcioniranja vlasti na ovim otocima najvidljivija je na sjednicama Gradskog vijeća. Očituje se na način da gradski vijećnici i dio javnosti nekritički prihvaćaju svako tumačenje i sve poteze vlasti. Tumačenja su uglavnom lažna i pogrešna, utemeljena na izvrtanju činjenica, a potezi su pogrešni. Svaku ludost koju počini gradonačelnica uspjeva uz pomoć skupo plaćenih odvjetnika uvjeriti svoje vijećnike i javnost da je to dobar ili vizionarski potez, a sve što je loše – da je posljedica grešaka njenih prethodnika.

Ironična je činjenica što je upravo sadašnja gradonačelnica najveća greška njenog prethodnika. U ružičastom svijetu Ane Kučić koji egzisitra na banalnosti neznanja sve što ona radi je savršeno, ona sama nije kriva niti odgovorna nizašto, a sve ono što je loše je odgovornost drugih i/ili njenih prethodnika. Tako su i za „slučaj vijećnica" krivi svi drugi osim – naravno – nje. A rasprava o tom slučaju pokazuje svu banalnost neznanja nositelja malološinjske gradske vlasti.

Lupetanja s pozicija autoriteta
Banalnost neznanja gradonačelnice Kučić, njenih pravnih zastupnika i pobornika u Gradskom vijeću pokazala se u raspravi o stečaju Turizam, sport i nautika d.o.o. Pokazalo se da pravni zastupnik Grada, gradonačelnica i većina gradskih vijećnika ne znaju ni što je, odnosno tko je poduzetnik. Pokazalo se da ne znaju razliku između pravne i fizičke osobe, ni razliku između javne i privatne osobe. Kao da nikad nisu čuli ni za GDPR, Opću uredbu o zaštiti podataka, zakon o zaštiti privatnosti i osobnih podataka. Društvo koje vodi ovaj Grad ne zna niti što znači klauzula intabulandi. Društvo koje vodi i zastupa ovaj Grad ne zna što je pravo vlasništva i ne zna što znači uknjižba vlasništva, a ni kad se i kako se postaje vlasnikom. Društvo koje vodi ovaj Grad, čiji istaknuti član je veterinar na čelu Gradskog vijeća ne zna razliku između karitativne i poslovne djelatnosti.

Gradonačelnica je na aktualnom satu nesvjesno priznala da i nakon više od deset godina uposlenja u upravi Grada Malog Lošinja ne zna što su namjenska a što nenamjenska sredstva. Tako je na pitanje vijećnika Cavedonija gdje je novac od prodaje osnovne škole odgovorila patronizirajućim savjetom da ne brine što je ona ta sredstava potrošila jer radi se o nenamjenskim srestvima. Zbog tog elementarnog neznanja nenamjenski je potrošila namjenska sredstva za gradnju školske dvorane pa je time privukla neželjenu medijsku pozornost koja će dobiti i pravosudni epilog. Zbog takvog banalnog neznanja se i mogao dogoditi slučaj „vijećnica" o kojem, osim prisutnog vijećnika Jovića, niti jedan od vijećnika i dalje nema pojma o čemu se radi niti ima potrebu da sazna što se dogodilo. Jer polaze od preduvjerenja da je gradonačelnica poštena, mudra, školovana i pametna, a da za probleme i štete krivi mogu biti svi drugi osim nje.

Pet godina je šutjela k'o ribica
A što se stvarno dogodilo u slučaju vijećnica i navodnom dvostrukom plaćanju? Poduzeće Turizam, sport i nautika d.o.o., a ne fizička osoba Arsen Mujagić, dozvolilo je Gradu Malom Lošinju plaćanje 4,8 milijuna kuna u tri godine uz pravo Grada da se može knjižiti vlasnikom vijećnice već po uplati 2,08% kupoprodajne cijene. Takvu pogodnost kakvu je dobio Grad Mali Lošinj vjerojatno nitko nikad nije dobio i teško da će je i dobiti.

Grad Mali Lošinj na žalost četiri-pet mjeseci nije postupao pažnjom dobrog gospodarstvenika i nije iskoristio pravo da se uknjiži vlasnikom vijećnice. Iako se mogao, trebao i morao uknjižiti kao vlasnik vijećnice Grad to nije učinio. I pravni laik bi zaključio da se radi o neodgovornom ponašanju i velikom propustu. A gradonačelnica naut2 to nije primjetila pet godina! Da se Grad knjižio vlasnikom kupljenog, ali neplaćenog, prostora kao što je mogao i morao tada ovog slučaja ne bi bilo. Dakle za slučaj je kriv Grad Mali Lošinj zbog propusta onih koji ga vode.

Sve to se događalo krajem 2014. godine. U to doba sadašnja gradonačelnica je bila zamjenica gradonačelnika što znači da je bila upoznata sa svime. Tada je šutjela k'o ribica. Šutjela je tako gotovo pet godina.

Sadašnja gradonačelnica po tom pitanju nije ništa radila sve do početka 2019. g. kad se trgla iz zen-faze da bi odigrala prigodni medijski performans iniciranjem imenovanja gradskog povjerenstva za nepravilnosti, a povodom „otkrivanja" slučaja vijećnica. O toj predstavi gradonačelnice su objavljena tada i dva članka na ovoj stranici: "A je to" detektivsko povjerenstvo i Pokušaj osnivanja povjerenstva – coitus interruptus.

Koliko je pompozno osnovano toliko je to gradsko istražno povjerenstvo neslavno upokojeno . Iza tog povjerenstva nije ostalo ništa - ni bilo kakve sjednice, zapisnika ili bilo kakve odluke. Možda je razlog upokojenja povjerenstva prije nego li je i osnovano ono što je navedeno u jednom od članaka, citat: „Postavlja se pitanje što je gradonačelnica poduzela i protiv koga zbog činjenice da je Grad napravio propust prilikom kupovine gradske vijećnice. Sukladno Zakonu o lokalnoj i područnoj samoupravi, Zakonu o proračunu, Zakonu o sustavu unutarnjih financijskih kontrola u javnom sektoru, Zakonu o fiskalnoj odgovornosti gradonačelnica je odgovorna osoba za sve nepravilnosti i nezakonitosti koje se dogode u Gradu. Za svaku nepravilnost, tko god ju počinio, odgovorna je gradonačelnica."

Sinulo joj nakon pet godina
Zanimljivo je da je predstavom s gradskim povjerenstvom gradonačelnica reagirala tek nakon pet godina od samog događaja. Ili kasno pali ili joj se tek nakon pet godine ukazala prilika da taj propust može eksploatirati za svoje političke potrebe, odnosno za unutarstranačke obračune. Gradonačelnica je, prema izjavi sa sjednice, podignula i kazenu prijavu prema čl.291. Kaznenog zakona protiv odgovorne osobe ali tek 2020. g. i to prema njenom priznanju nakon što je Državna revizija otkrila nepravilnosti. Dakle gradonačelnici je trebalo pet godina i šapat revizije da bi shvatila kako postoji problem. Osokoljena ugodnim ambijentom Gradskog vijeća i još ugodnijom većinom koju čine mačo političari, jako trezveni intelektulci i moralni kapaciteti Nedić, Fabijanić i Devčić, gradonačelnica je s pozicije moći najavila i skoru odluku u tom predmetu iako ona ne može imati nikakva saznanja o postupku koje provodi neovisno državno tijelo - DORH. Na takav način nam poručuje da je moćna i da zna ono što ne smije znati. Šalje poruku da je toliko moćna da kontolira i represivni aparat. To je njeno upozorenje javnosti ali i svojim oponentima - nemojte se igrati samnom.

Kad flegmatičnost preraste u koleričnost
Činjenica da je Grad napravio propust krajem 2014. godine, i da se raspetljavanje oko vijećnice događalo tek od 2020. g (pravomoćna presuda za raskid ugovora i javna dražba) pokazuje da je bilo dosta vremena da se problem riješi na pametniji i jeftiniji način. Isključivo voljom gradonačelnice i njenim odlukama da raskine ugovor i da vijećnicu kupi na prvoj dražbi postupak je završio tako kako je završio. Ono što je gradonačelnica prešutjela su veliki odvjetnički troškovi koji je platio Grad u ovim postupcima i iznose više stotina tisuća kuna. Umjesto da nagodbom riješi problem gradonačelnica je odlučila raskinuti ugovor i kupovati već kupljenu nekretninu na dražbi uz alanfordovsko bogaćenje svojih i protivničkih odvjetnika. Tako je proizvela slučaj vijećnica koji izvrsno makjavelistički zloupotrebljava u grozničavoj borbi za svoj opstanak na vlasti. Za to - svoj opstanak na vlasti - spremna je potrošiti koliko god treba - proračunskih sredstava i gradskih resursa.

Aferama uzdrmana Ana Kučić slučaj vijećnica opet, sredinom 2022. godine, koristi za svoje političke potrebe održavanja na vlasti ali i za unutastranački obračun sa svojim prethodnikom i svojom protukandidatkinjom na unutarstranačkim izboirma, iako je ona najveći krivac i najodgovornija za ovaj slučaj za koji optužuje druge.

Uzimajući u obzir sva plaćanja i sve odvjetničke troškove povezane sa ovim slučajem Grad Mali Lošinj je samovoljom gradonačelnice umjesto nešto više od 4,8 milijuna kuna platio gotovo šest milijuna kuna. Možda nije puno za gradonačelnicu koja je prodajući javnosti priču da obnavlja već obnovljeni brod u privatnu tvrtku uložila gotovo milijun eura. Način kako je rješavala problem vijećnice tek je jedan od primjera kako nezakonito i neodgovorno upravlja gradskom imovinom.

Iako je odluku o kupovini vijećnice za nešto više od 4,8 milijuna kuna donijelo Gradsko vijeće odluku o raskidu tog istog ugovora donijela je sama, a da ne pita Vijeće. Isto tako sama je odlučila kupovati vijećnicu na prvoj dražbi iako nitko drugi ne može imati niti ima interesa kupiti prostor kojem je namjena gradske vijećnice. Da je tome tako pokazuje i činjenica da se nitko drugi nije ni javio na natječaj. Opravdanje koje je javno plasirano da je postojao interes založnih vjerovnika je priča za naivne koja može proći samo kod njenih prethodno navednih "trezvenih i moralnih intelektualaca" te šutljivih statista u Vijeću. Gradonačelnica je sama odlučila i javiti se na dražbu te platiti jamčevinu bez za to nužne odluke predstavničkog tijela koje jedino može donositi odluke o raspolaganju imovinom te vrijednosti. Tek nakon što je izlicitirala nekretninu i prije sklapanja ugovora tražila je i bez problema od „svog" Vijeća dobila potrebnu oduku.

Dakle sve je radila sama i bez nužnih odluka Gradskog vijeća. I sad, nakon osam godina od kojih je ona dvije godine bila zamjenica, a šest godina gradonačelnica i nakon što je sama radila što je htjela za njene loše poteze odgovorni su drugi. Moguće samo u gradu njenih djedova.

Način na koji vodi Grad Mali Lošinj uz podršku nepostojeće nezavisne liste vidljiv i u ovom slučaju, daje joj pravo da svoju ulogu krakto i jasno opiše parafrazom izreke kralja Luja XIV.: Grad to sam ja!