Igra skrivača od sankcija

Korisnička ocjena:  / 10
LošeNajbolje 

velestroyTeško objašnjivu agresiju Ruske federacije na Ukrajinu možda može objasniti oligarhijska priroda vlasti u današnjoj Rusiji. Zaglavljen negdje između monarhije i demokracije, a s možda nesvjesnom željom da reinkarnira rusko carstvo s njim kao samodršcem Vladimir Putin je veliku Rusiju pretvorio u svoju igračku. U nedosatatku demokratskih instrumenata i razvijenih demokratskih institucija, apsolutnom kontrolom vojske i policije te velikih državnih poduzeća, kao i moći da svojom voljom distribuira ogromno prirodno nacionalno bogatstvo kome on želi, pretvorio je veliku državu u oligarhiju. Kad toliku moć u ruke dobije bivši špijun sovjetskog KGB-a koji se u mladosti natjeravao sa štakorima, jasno je da ne treba očekivati ništa dobro

Oligarhija kao mafija
Oligarhija koja parazitira na apsolutnoj političkoj moći i izdašnim prirodnim bogatstvima formira se i funkicionira na istim pricipima po kojima funkcionira i mafija. Na čelu organizacije je kum, a posao je podjeljen po teritoriju i po sektorima između obitelji. Tako je organizirana i Putinova oligarhija. Pojedinim oligarsima je dodijelio je unosne poslove, pa jedni crpe naftu i plin, drugi grade naftovode i plinovode, treći njima upravljaju, četvrti kontroliraju banke, peti pod kontrolom drže medije, a svima njima dirigira Putin. Ako bilo tko od njih iskoči, ili nešto odradi na svoju ruku bez Putinovog znanja dobiva dozu novičoka, dugogodišnji zatvor u Sibiru, ili u najboljem slučaju pobjegne iz zemlje. Tako je nakad najbogatiji ruski oligarh Hodorkovski samo zato što se drznuo pokazati političke ambicije ostao bez svog bogatstva i završio u Sibiru.

Primjer onih koji su radili na svoju ruku iz leđa Putinu su i veliki pravoslavni vjernici, nekadašnji vlasnici Jadranke d.d. iz Malog Lošinja, braća Ananijev koji su opljačkali Promsvyaz banku pa su morali pobjeći iz majčice Rusije u Englesku i Cipar. Jasno je da se iz oligarhijskog državnog sustava ne izlazi na lagan i bezbolan način.

A kako se ulazi i kako se postaje član toga probranog društva? Zasigurno ne putem javnog natječaja. Kriterij za ulazak u malu i probranu Putinovu oligarhijsku kliku su osobne, rodbinske, ljubavne, prijateljske, stranačke veze ili tek poznanstva s osobama koja su u istim takvim vezama s Putinom uz nužni uvjet - apsolutnu lojalnost. Pripadnost KGB-u i drugim prijateljskim tajnim službama su dobra dodatna preporuka za postati članom takve oligarhije.

Ono što je pomalo pogrešno što se u općoj javnosti, žargonu ali i službenim dokumentima Europske unije o uvođenju sankcija, pripadnici klike koja vlada Rusijom nazivaju ruski oligarski (Russian oligarch). Ispravno bi bilo reći da se radi o Putinovim oligarsima. Pridjev ruski pogrešan je na više razina. Jedna od tih pogreški izvedenih iz pridjeva "ruski" u kovanici „ruski oligarsi" je uvriježeno mišljenje da su to doslovce ruski oligarsi i da to mogu biti samo Rusi odnosno ruski državljani. Da se radi o grešci pokazuje činjenica da među opjevanim ruskim oligarsima ima osoba s finskim, engleskim, izraelskim, američkim, kazahtanskim, tađikistanskim ali i hrvatskim državljanstvom. Jasno je da to gotovo kozmoplitsko društvo ne povezuje nacionalna pripadnost već pripadanost Putinu, a Rusija je tek mjesto radnje i izvor bogaćenja.

Ono s čime su se do sada ruski olgarski busali, a među njima i hrvatski, je njihovo bogatstvo i pripadnost tom elitnom klubu moćnih Putinovih oligarha. No sada rade upravo obrnuto - žele sakriti svoje bogatstvo i svoju povezanost s Putinom.

A kraci Putinove oligarhijske hobotnice sežu i na otok Lošinj. Medijski najpoznatiji i najvidljiviji, barem zasad, jest krak koji se odnosi na Nikolaja Tokareva koji je poimence naveden u uredbi Europske unije od 28. veljače 2022. kojom se dopunjuje Uredba o restriktivnim mjerama u pogledu radnji koje se odnose na potkopavanje i ugrožavanje teritorijalnog integirteta, suvereniteta i neovisnosti Ukrajine. Člankom 2. te Uredbe iz 2014. je određeno da će se samrznuti sva sredstva i ekonomski resursi koji su u vlasništvu, posjedu, ili su pod kontrolom bilo koje fizičke osobe ili pravne osobe, entieta ili tijele povezane s njima. Mediji izvještavaju o Nikolaju Tokarevu i njegovim firmama, nekretninama i pokretinama. To je ono što mediji vide. Ono što mediji za sada ne vide jest krak koji vodi do vlasništva „velike mame Lošinja" kako od milja zna njena uprava tepati poduzeću Jadranka d.d.

Na samu usputnu asocijaciju i povezivanje Jadranke d.d. s ruskim kapitalom, kojim su se do jučer hvaliti, i mogućim sankcijama uprava tvrtke prijeti novinarima i nakladnicima velikim i skupim tužbama. To je svakako vrhunac licemjerja i bezobrazluka onih koji su se do jučer hvastali neiscrpnim ruskim kapitalom – „lovom iz Sibira" – koji stoji iz Jadranke d.d. No krute činjenice o vezi Jadranke d.d. i Putinovih oligarha su takve da nikakvim prijetnjama, tužbama ni pravnim manevrima nije moguće pobjeći od ruskog podrijetla kapitala ni izbjeći sankcije.

Vjerovati sebi ili svojim očima
Kako uprava Jadranke d.d. želi izbjeći sankcije Europske unije kojima se mora blokirati vlasništvo ruskih oligarha? Jednostavno – pokušava uvjeriti javnost, a vjerojatno i državne institucije da ona nije rusko vlasništvo metodom opisanom u poznatom vicu u kojem je žena ulovila muža u preljubu, pa se muž branio izjavom - ženo jel' ti više vjeruješ svojim očima nego meni?. Tako nas uprava Jadranke uvjerava da vlasnik Jadranke nije onaj tko je upisan u sudskom registru nadležnog trgovačkog suda već da je vlasnik netko drugi, odnosno onaj tko je upisan u registar stvarnih vlasnika koji se vodi u FINI.

U sudskom registru je kao vlasnik Jadranke d.d. upisano Beta ulaganja d.o.o. iz Zagreba. Upisani vlasnik Beta ulaganja u sudskom registru je ALFA-KAPITAL iz Moskve. Svima osim - reklo bi se - upravi Jadranke d.d. jasnoje da je krajnji vlasnik Jadranke d.d. u Rusiji.

Kako uprava Jadranke želi sakriti tu jedinu vjerodostojnu činjenicu o svom vlasništvu? Tako što će pod nos javnosti predstavljati podatke o stvarnim vlasnicima, koji nisu službeni podaci, a koji se vode u FINI. Dokazivanje vlasništva je moguće jedino službenim ispravama. Ispravu koju izdaju službena ili sudska tijela. U slučaju dokazivanja vlasništva nad kakvim trgovačkim društvom vlasništvo se dokazuje službenom ispravom – ovjerenim izvatkom iz sudskog registra. Uprava Jadranke nas uvjerava da se vlasništvo dokazuje medijskim arlaukanjem i tek uvidom u registar stvarnih vlasnika koji vodi FINA. Koji se temelji na neprovjerenim i neverificiranim podacima. Ne postoji izvadak iz tog registra kao službena isprava; moguć je tek internetski uvid u registar. Za razliku od toga registra upis u sudski registar se provodi malo ozbiljnije i kroz tri vrste kontrola. Prvo kontrola je javnobilježnička, a zatim sudska u dva postupka. Drugi krug kontrole, a prvi sudski, je postupak rješavanja prijedloga i donošenje rješenja o upisu u sudski registar. I na kraju ostaje mogućnost žalbe na rješenje.

Za razliku od upisa u sudski registar, upis u Registar stvarnih vlasnika je vrlo jednostavan i nekontroliv. Uprave trgovačkih društava u njega upisuju stvarne vlasnike "na časnu riječ", bez ikakvih dokaza, a niti jedno državno tijelo ne provjerava istinitost podataka. Zbog toga taj registar nije registar službenih isprava niti ima ikakvu pravu težinu u smislu dokazivanja vlasništva. U registar stvarnih vlasnika uprave društva mogu pisati šta god žele. Kako je uprava Jadranke d.dd kao svoje stvarne vlasnike prvo upisala četri ruska oligarha, a kasnije dva hrvatska državljana tako je mogla upisati i Batmana, mornara Popaya ili Velikog Bleka. I ti upisi bi prošli bez problema kao što su prošli i prethodni upisi.

Koliko je Registar stvarnih vlasnika koji vodi FINA ozbiljan pokazuju i uvidi i usporedba podataka iz registra za dvije tvrtke koje imaju istog vlasnika u sudskom registru. Alpha ulaganja i Beta ulaganja imaju istog upisanog vlasnika – ALFA-KAPITAL iz Moskve. Logika govori da bi upisi u Registru stvarnih vlasnika trebali biti identični. Ali nisu! U Fininom registru kao stvarni vlasnici Alpha ulaganja su upisani Mikhail Fridman, German Khan, Petr Aven i Alex Kuzmichev, četvorica bliskih prijatelja predsjednika Putina, a kao stvarni vlasnici Beta ulaganja su upisani Krešimir Filipović i Predrag Perenčević. U oba slučaja se podudaraju podaci o vlasništvu ALFA-KAPITAL-a, i to su, navode i jedna i drug tvrtka, ALFA INVEST i AK HOLDER. I tu prestaje svaka podudarnost. U Registru stvarnih vlasnika Alpha ulaganja se navode kao vlasnici, preko te dvije tvrtke, četri spomenuta ruska oligarha, a istovremeno u istom registru za Beta ulaganja preko istih ALFA INVEST i AK HOLDER kao stvarni vlasnici su upisane druge dvije osobe - Filipović i Perenčević.

Nešto u registru ne štima... Dodatno zbunjuje i činjenica da je uprava Jadranke d.d. prvo kao stvarne vlasnike upisala poznate ruske oligarhe da bi ih, iako nije bilo nikakvih promjena u sudskom registru, naprasno izbacila iz registra i stavila dva hrvatska državljana. Da je registar neozbiljan pokazuje i to što je kao vlasnik pola Jadranke upisan i Predrag Perenčević, a ne Mihajlo Prenčević. Mihajlo Perenčević je predsjednik uprave ruskog Vellestroya u kome je brat Predrag bio samo zaposlenik. Ruski predsjednik je Ukazom br.715 odlikovao predsjednika uprave i njegovog zamjenika Mihajla Perenčevića i Krešimira Filipovića. Mihajlo koji je dobio orden ruske države i koji upravlja Vellestroyom nije upisan kao vlasnik Jadranke već je u Registar upisan njegov zaposlenik brat Predrag Perenčević!. Jasno je da Predrag Perenčević nije nikakav stvarni vlasnik ni suvlasnik Jadranke, bez obzira što to piše u nekom registru koji se ne provjerava. U svakom slučaju jasno je da Registar stvarnih vlasnika ovakav kakav je u kod nas ne služi ničemu, a kamoli svrsi radi koje je ustanovljen. U ovom slučaju registar služi tek za igru skrivača kako bi se sakrilo od sankcija vlasništvo ruskih oligarha u Jadranci d.d.

Oligarsi umjesto oligarha kao stvarni vlasnici

Uredba vijeća EU broj 269/2014 i njeni aktualni dodatci iz veljača o.g. o restriktivnim mjerama u pogledu radnji koje potkopavaju ili ugrožavaju teritorijalni integritet, suverenitet i neovisnost Ukrajine u članku 2. kaže da će se zamrznuti sva sredstva i ekonomski resursi koji su u vlasništvu, u posjedu ili pod kontrolom bilo koje fizičke ili pravne osoba, entiteta ili tijela povezanih s osobama koje su označene kao oligarsi. Uredba također kaže da se nikakva sredstva ili ekonomski resursi ne smiju stavljati na raspolaganje tim osobama. Među tim osobama koje su pod sankcijma se nalaze Nikolaj Tokarev, Mikhali Fridman, German Khan, Petr Aven. Pored zdravih očiju i pameti trebali bismo vjerovati upravi Jadranke d.d. da oni koji su upisani kao vlasnici u sudskom registru, a koji su jedno vrijeme bili i upisani kao stvarni vlasnici, i onaj koji ima vilu pored hotela Bellevue pred kojim i ovi sada upisani stvarni vlasnici stoje mirno s Jadranko d.d. nemaju nikakve veze. Takav stav uprave Jadranke d.d. predstavlja pokušaj kršenja sankcija EU i zaštitu interesa Putinovog režima.

Ono što nastojanju uprave Jadranke d.d. da spasi ruski kapital ne ide na ruku jest činjenica da i kad bi naivne državen službe progutale tvrdnju da su vlasnici Jadranke Perenčević i Filipović, a ne Tokarev ili koji od spominjanih Putinovih oligraha, je za samo sada prikrivena činjenica, da su i naši državljni ruski oligarsi te da su bliski Putinu. Jednostavno i oni su dio te bezobzirne bahate oligarhije.

Nije pitanje jesu li hrvatski državljani Perenčevići i Filipovići Putinovi oligarsi, pitanje je samo vremena kad će se i oni pojaviti na listi sankcioniranih oligarha.

Dobitnici oredena predsjednika Rusije, životno povezani s političkim moćnicima Jedinstvne Rusije, dogradonačelnicom Moskve i članicom izbornog stožera samog Putina, hrvatski državljani ruski poduzetnici koji od velikih ruskih državnih poduzeća dobijaju unosne ugovore za izgradnju naftovoda i plinovoda, koji godinama plaćaju milijunski zakup u palači Gelendžik zasigurno udovoljavaju definiciji  Putinovih oligarha. Pitanje je vremena kad će se naći na listi sankcioniranih.

Do tada uprava Jadranke d.d. i oni sami mogu igrati na jedinu kartu koju imaju - na registar stvarnih vlasnika koji vodi FINA. Tako će u cilju izbjegavanja sankcija odnosno spašavanja preostalih vrijednih vila na Čikatu, Mirasol, Hygea, vjerojatno proizvoljno promijeniti podatke u registru stvarnih vlasnika za Alpha ulaganja pa će u njima umjesto poznatih ruskih Putinovih oligarha osvanuti i hrvatski državaljani, za sada nepoznati kao Putinovi oligarsi.