Politička nepismenost

Korisnička ocjena:  / 16
LošeNajbolje 


jaSudjelovanje građana u donošenju i vrednovanju javnih politika i procesa u kojima se donose može vlastima biti zazorno samo ako postoji razlog zbog kojega se odluke moraju donijeti žurno, tajno, što dalje od očiju i analitičkih sposobnosti javnosti. Ukratko, onda kada vlast mulja. Onda kada želi bez ograničenja i kontrole raditi što hoće, što je davno nazvano totalitarizmom. Gradonačelnica Malog Lošinja pokazala je izjavom o Devčićevim suflerima i javnim prozivanjem građanina Mujagića i građanina Lešića posvemašnju političku nepismenost i bahatost 

Građani kao akteri u donošenju javnih politika željeni su – deklaratorni - cilj javnih politika i za postizanju tog cilja država je odredila institucionalni okvir, Ured Vlade za udruge, Nacionalnu strategiju za razvoj civilnog društva i financiranje projekata organizacija civilnog društva koje djeluju za opću dobrobit. Osmišljen je s ciljem čvršćeg prepoznavanja i povezivanja zajedničkih interesa javne vlasti i civilnog društva. Takav tip potpore osigurava da akteri civilnog društva u svojoj misiji, a to je javna dobrobit – jer partikularni, individualni interesi znače ili biznis (profit) ili hobi (slobodno vrijeme) – imaju podršku cijelog društva. Stvaranje okruženja poticajnog za razvoj civilnog društva jedna je od pretpostavki i mjerila demokracije i stabilnosti političkoga sustava svake zemlje. Koncept suradnje vlasti s civilnim društvom u stvaranju, provedbi i nadzoru politika koje su od neposrednog interesa za opće dobro među temeljnim je obilježjima suvremene države koja služi svojim građanima.

Ovo je politička abeceda. Pretpostavka je da ju je nakon trideset godina demokracije savladao svaki lokalni šerif i referent u lokalnoj Upravi. Osnovna jedinica civilnog društva je građanin. Onaj koji svoju suverenost prenosi na vlast na različitim razinama, ali je se nikad ne odriče. Zašto onda participacija pojedinačnih ili udruženih građana u donošenju i nadzoru javnih politika izaziva toliko slabo prikrivenog bijesa, otežavanja tog sudjelovanja, pribjegavanja trikovima s rokovima i pogrešno naslovljenim dokumentima? Nije li logično da uključenost građana znači u javne politike ugrađeno više iskustava, više artikuliranih interesa, više različitih aspekata, više ekspertize, vrijednosti koje se mogu izraziti novcem, odnosno uštedama u novcu? Ne bi li onda vlast na svim razinama trebala objeručke i ozbiljno, a ne samo reda radi, razmotriti komentare, pritužbe, prijedloge i primjedbe građana u postupcima obvezatnog javnog savjetovanja i van toga? Ne bi li se doprinos građana u tom procesu trebao vrednovati značajnim i pozitivnim za zajednicu?

Politička nepismenost i bahatost
U lokalnoj javnosti u zadnjih nekoliko dana odjeknula su dva imena, Lešić i Mujagić, oba prozvana na sjednici Gradskog vijeća i potonje u izjavi pročelnice Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko – goranske županije.

„Devčić ima vanjske suflere", rekla je gradonačelnica uzrujanim tonom. Moguće postojanje vanjskih šaptača zvučalo je toliko loše da je ušlo u naslov novinskog članka - Kučić optužila Devčića da ima vanjske suflere.

Što zapravo znači ta optužba? Devčić je gradski vijećnik, dakle izabrani zastupnik građana. Njegova uloga podrazumijeva da osluškuje glas tih građana iz najmanje dva razloga, kako bi ih valjano predstavljao i kako bi mu ukazali povjerenje na idućim izborima. Njegova uloga ne podrazumijeva da se smatra sveznajućim i da diže ili ne diže ruke prilikom glasovanja temeljem vlastite stručne ekspertize u svim područjima života i smrti. Još manje podrazumijeva da se ruke podižu ili ne podižu isključivo temeljem javno ili tajno sklopljenih koalicijskih sporazuma i stranačke pripadnosti, nego temeljem savjesti i sagledavanja interesa zajednice. Postojanje vanjskih suflera u starijim je demokracijama institucionalizirano, pisanje pisama zastupnicima, lobiranje i sastajanje s njima je uobičajena stvar i sastavni dio posla zastupnika. Zastupnici zapošljavaju pomoćnike kako bi taj posao podijelili s njima i bavili se specifičnim područjima. Ukratko, kad zastupnik ima vanjske suflere, to znači da radi dobro.

U našem slučaju vijećnik Devčić i prozvani sufleri Lešić i Mujagić nisu dio tajne urote niti nedopuštenog miješanja u posvećene poslove posvećenih političara nego rade upravo ono što se naziva razvitak i unapređenje dijaloške kulture bez koje ne postoji demokratsko društvo. Čemu onda dramatična optužba pojačana novinskim naslovom?

Neformalni akteri u procesu donošenja javnih politika, koji se poistovjećuju s akterima iz društva i onima između države i društva, pravo sudjelovanja u javnopolitičkom procesu dobivaju iz općeg prava participacije u demokratskom sustavu.

Sudjelovanje građana u donošenju i vrednovanju javnih politika i procesa u kojima se donose može vlastima biti zazorno samo ako postoji razlog zbog kojega se odluke moraju donijeti žurno, tajno, što dalje od očiju i analitičkih sposobnosti javnosti. Ukratko, onda kada vlast mulja. Onda kada želi bez ograničenja i kontrole raditi što hoće, što je davno nazvano totalitarizmom. Gradonačelnica Malog Lošinja pokazala je izjavom o Devčićevim suflerima i javnim prozivanjem građanina Mujagića i građanina Lešića posvemašnju političku nepismenost i bahatost.

Sinergija bez mozga i bez jaja
Nije ona jedina. „Na žalost, ovo nije prvi put da gospodin Mujagić žalbama, ionako nije stranka u postupku, zahtjevima za pokretanje upravnih nadzora, zahtjevima za pristup informacijama i slično pokušava dokazati kako su akti za gradnju izdani pojedinim investitorima za velike i za otok kapitalne građevine, nezakonito izdani, neovisno o tomu radi li se o investicijama privatnog kapitala ili su, kao u ovome slučaju, investitori javnopravna tijela koja su radi općeg napretka pozvana uz pomoć sredstava europskih fondova i nadležnih ministarstava ulagati u unaprjeđenje života i rada, odnosno prometne povezanosti otoka kao područja od posebnog interesa i skrbi Republike Hrvatske. Slični su primjeri Mujagićevi podnesci u odnosu na investicije u turističke kapacitete – hotele, privezišta i drugo koji su svi nakon provedenog nadzora završili odbijanjem njegovih žalbi ili konstatacijama Ministarstva da navode ne nalazi utemeljenim, dodaje pročelnica Vahtar Jurković za Novi list."

Uopće ne ulazeći u predmet građevinske dozvole za rekonstrukciju (nepostojeće) luke Mrtvaška, ovaj navod vrijedi citirati u cijelosti. Važan dio argumentacije pitanja zakonitosti ili nezakonitosti građevinske dozvole jest mišljenje da je građanin Mujagić problematičan, a da je taj projekt važan i neophodan. Kao građanka onome tko na pitanje je li nešto zakonito - odgovara da je važno iskazujem nepovjerenje. Onome tko na pitanje je li nešto zakonito odgovara da je pitanje postavio smutljivac iskazujem snažnu sumnju u njegove namjere i rad. Na pitanje je li nešto zakonito važno je odgovoriti isključivo s aspekta zakonitosti, ne analizirajući lik i djelo onoga tko pita.

Građanin Mujagić ima pravo postavljati pitanja, tražiti informacije, analizirati pojave i dozvole, tražiti nadzor i ispitivanje zakonitost akata. Ima to pravo činiti bilo koji građanin, bez ikakve potrebe da obrazlaže čini li to iz dosade, borbe za djelotvornu pravnu državu ili jer ne voli investitora.

Prozivati ga zbog toga u javnom mediju iz pozicije moći i posvemašnje sigurnosti da on nema mogućnosti učiniti to isto jer je obični građanin autoritarni je čin. I veoma djelotvoran.

Takvim prozivanjem djelotvorno je demotivirati građane, začepiti gubice nezadovoljnicima, oblatiti opoziciju kojoj takvi sufliraju. I eto sretne sinergije. Bez preispitivanja, bez mozga i bez jaja.