Strah je vrag

Korisnička ocjena:  / 10
LošeNajbolje 

brkU okolnostima koje je izazvao virus COVID-19 na otoku je uspostavljena nova struktura vlasti kojoj je na čelu kao izvršno tijelo načelnica stožera, a umjesto Gradskog vijeća vlast pravo odlučivanja i upravljanja preuzelo je parapolitičko tijelo nepoznatog (tajnog?) sastava - prošireni stožer civilne zaštite Grada Malog Lošinja. Za takvu para(lelnu) vlast ne postoje demokratski mehanizmi kontrole i propitivanja, a što je u ovim okolnostima najgore, rijetko kome pada na pamet potreba za tim. Zbog toga gradonačelnicu nitko neće upozoriti na nedemokratske metode vladanja, na uzurpaciju prava, a kamo li na pogrešne poteze ili na nejednaka, selektivna postupanja u istoj ili sličnoj situaciji 

Pandemija COVID-19 je zaustavila svijet kao nikad i ništa do sad. Milijarde ljudi su ostali u kućama, zatvorene su škole, fakulteti, zaustavljena je proizvodnja (osim hrane i medicinskih proizvoda), zatvorene su granice među državama, zabranjena putovanja iz grada u grad, otkazana su sva sportska natjecanja (uključujući Europsko nogometno prvenstvo i Olimpijske igre). Imamo prisilni lockdown koji će svjetsku ekonomiju baciti na koljena a milijune ljudi pretvoriti u borce za goli opstanak. Moglo bi se reći da je moderna civilizacija gotovo zastala zbog virusa COVID-19.
Što dosad znamo o virusu COVID-19? Znamo da se širi kapljičnim putem i da kod velike većine zaraženih uopće ne izaziva simptome ili izaziva blage simptome, kod malog broja zaraženih izaziva teže oblike, a kod još manjeg broja zaraženih ima za posljedicu smrt. U ovom trenutku je smrtnost u Hrvatskoj 2% u odnosu na evidentirane (potvrđene) zaražene osobe. Zaraženost COVIDOM-19 u općoj populaciji je 0,047%. Smrtnost od COVID-19 u ukupnoj populaciji u Hrvatskoj je trenutno 0,0009%. I da drastično poraste smrtnost od njega, recimo 10 puta, još uvijek bi se izražavala u promilima.

Povijest ljudskog roda je i povijest pandemija. Ljudski rod je preživio nebrojeno pandemija, a mnoge ga tek očekuju. Najveća i najopasnija poznata je pandemija Crne kuge iz 14. i 15. stoljeća ( uzrokovana bakterijom). Prema procjenama tada je umrlo samo u Europi 75 mlijuna ljudi odnosno polovica tadašnje populacije. Ukupna smrtnost od kuge se procjenjuje na 200 milijuna. Kod virusnih pandemija najveća u moderno doba, s početka 20. stoljeća, jest Španjolska gripa. Procjene su da je bilo zaraženo 500 milijuna ljudi, a da je od nje umrlo 50-100 milijuna ljudi. Najsvježija pandemija je ona koju je prouzročio virus HIV-a koji je zarazio 75 milijna ljudi i od kojeg je umrlo 32 milijuna. Već smo navikli živjeti sa sezonskim virusom influence (gripe) koja godišnje zarazi desetke milijuna ljudi, a samo u Europi od nje godišnje umre 60.000 ljudi. A na nju se i ne obaziremo!

„Višak smrtnosti"
Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) svake godine izrađuje mortalitetnu statistiku koju objavljuje u Izvješću o smrtnosti za svaku godinu. Zadnja dostupna statistika je za 2018. godinu. Ona pokazuje da je u Republici Hrvatskoj 2018. umrlo 52.706 ljudi. Od toga je od gripe dokazano umrlo 60 ljudi. Smrti od sezonske gripe stvarno je više. Tako HZJZ navodi da se pravi broj umrlih od gripe nikada službeno ne registrira iz više razloga, npr. kod umrle se osobe ne posumnja na gripu kao mogući uzrok smrti, ne uzmu se na vrijeme uzorci za testiranje ili se iz nekog drugog razloga umrle osobe ne testira na gripu. Zbog toga se pri procjenama utjecaja gripe na zdravlje stanovništva i smrtnost koristi termin "višak smrtnosti u sezoni gripe / zimi", kojim se označava procjena broja oboljelih koji umru, a smrt je povezana s gripom, dok se zapravo za većinu umrlih nikada niti ne dozna da je gripa doprinijela smrti. Za zemlju s brojem stanovništva poput Hrvatske se procjenjuje da je ovaj višak smrtnosti u sezoni gripe od 125 do 550 osoba godišnje, ovisno o intenzitetu gripe. To znači da se procjenjuje kako u sezoni gripe u tjednima kada je aktivnost gripe povećana, umire otprilike 2 do 10 % (ovisno o sezoni) više ljudi nego što bi ih umrlo da nema gripe. U smrtnost od COVID-19 se računa svaka umrla osoba koja je pozitivna na virus, a za razliku od sezonske gripe testira na njega se testira svaka osoba koja ima simptome. To je različita metodologija koja prikazuje COVID-19 opasnijim nego što stvarno jest. S druge strane sličnost COVIDA-19 i sezonske gripe je što umiru osobe oslabljenog imunološkog sustava koje razviju komplikacije (prvenstveno upalu pluća) i osobe s kroničnim bolestima kod kojih se osnovna bolest zbog gripe pogorša, prvenstveno osobe starije životne dobi. Kad HZJZ bude izradio 2021. godine mortalitetnu statistiku ona neće zbog COVID-19 biti uopće ili neće bit bitno drukčija od uobičajenih. Na ukupnu smrtnost utjecat će na trećoj decimali jednog postotka (u rasponu od 0,001-0,003%). Za realno sagledavanje opasnosti COVID-19 može poslužiti podatak da u Hrvatskoj u prosjeku dnevno umire više od 140 ljudi. Do 17.4. umrlih od ili uz COVID-19 je 39. Kad bi od COVID-19 umrlo 365 oboljelih tada bi to u prosjeku podiglo prosječnu dnevnu smrtnost za 1.

Vrijedi usporediti i zaraženost populacije od sezonske gripe i COVID-19 koja nam se događa istovremeno. U ovoj sezoni gripe imamo 59.652 zaraženih do 12.4., a od COVID-19 imamo zaraženih 1.832 do 17.4.2020. Za vrijeme sezonske gripe bolnički sustav normalno radi, liječi sve kronične i akutne bolesnike, a hitna dolazi i po pijance koji leže na cesti. Za vrijeme COVID-19 bolnički sustav nije u funkciji. Odgađaju se operacije, pregledi, terapije, hitna služba je spora služba ili je nema. Takav od COVID-19 paralizirani i nefunkcionalni bolnički sustav sigurno će izliječiti manje bolesnika nego bi ih trebao i mogao izliječiti. Takva statistika se neće nikad izraditi, a realno je da će takvo stanje blokade u bolnicama proizvesti više smrti od samog COVID-19. Na razini svjetske populacije usporedbe o zarazi i smrtnosti COVIDA-19 i sezonske gripe daju slične rezultate. Procjenjuje se da se godišnje između 5 i 10 milijuna ljudi zarazi virusom sezonske gripe i da od nje umre između 250 i 650 tisuća ljudi.

Ministarstvo istine o virusu COVID-19

Ipak, bez obzira na sve činjenice i usporedbe, virus COVID-19 je promijenio život svima naglavačke. COVID-19 je zaustavio dosadašnji način života. Preciznije, nije ga zaustavio virus već strah od njega. Koliko je on opravdan govore i gore navedene činjenice. Poznate činjenice nisu razlog za takav strah. Uzročnik takvom strahu može biti samo strah od nepoznatog virusa kako sugeriraju istaknuti stručnjaci u Stožeru RH. Ali virus je već poznat. Nepoznat je bio jako kratko. Kinezi su novi virus izolirali u kratkom roku, poznat je genom virusa, njegov sastav i kod. Poznati su načini prijenosa s čovjeka na čovjeka, a poznato je i kako i na koju vrstu ljudi djeluje. Nema u virusu i njegovom ponašanju nepozanica pa ne bi trebalo biti ni straha od nepoznatog.

Do jučer tek jedan od ministara, a danas super heroj, dopisni član Stožera civilne zaštite Vili Beroš, započinjao je tiskovne konferencije umirujućim informacijama da ovaj koronavirus nije opasan jer kod 85% zaraženih uopće ne izaziva ili izaziva blage simptome. Isti ministar je zbijao šale na račun virusa koji je „svjetski prvak u skoku u dalj ali da ne može skočiti dalje od jednog metra". Potreba za umirivanjem nacije i vicevi na račun virusa su uskoro isčezli iako je virus ostao isti. Nije se promijenio virus već odnos prema njemu. Umjesto umirivanje nacije počelo je sijanje, obrađivanje i njegovanje kulture straha. U toj funkciji je i poistovjećivanje borbe protiv zaraze s ratom. Neznanje, strah i rat su idealni uvjeti za razvoj diktatorskih virusa pod izlikom štićenja ugroženog naroda. COVID-19 nas vraća u Orwellovu „1984" s tim da umjesto Ministarstva istine imamo Stožer civilne zaštite, a zaboravljeni slogani propale totalitarne države iz 1984: „Rat je mir", „Sloboda je ropstvo" i „Neznanje je moć" su ponovno primjenjivi i životni.

Heroina ili lokalna diktatorica
U uvjetima straha, rata protiv neprijatelja kojeg ne vidimo, imamo prilike vidjeti pretvaranje nesposobnih i situaciji nedoraslih političara u diktatore. Tako smo mi u Gradu Malom Lošinju svjedoci samoinauguraciji naše gradonačelnice u malog diktatora. Dana 16. ožujka 2020 gradonačelnica je odlučila uzeti vlast u svoje ruke pa je protivno Ustavu Republike Hrvatske mnogim građanima Malog Lošinja ograničila ustavno pravo na rad. Učinila je to olako kao što se kaže dobar dan. Tog istog dana Stožer RH je izdao priopćenje za medije: „Još jednom apeliramo na sve građane da se odgovorno ponašaju i provode mjere samozaštite te se pridržavaju svih dosad donesenih uputa i preporuka. Svatko mora biti svjestan odgovornosti za vlastito zdravlje, zdravlje obitelji i sugrađana. Apeliramo na osobe kojima je naložena samoizolacija da se strogo pridržavaju uputa koje su im dane. Također, apeliramo na građane da izbjegavaju putovanja koja nisu nužna."

Tog dana u Gradu nije bilo zaraženih virusom, a pogotovo nije bilo nekontrolirane lokalne transmisije. U danu kad nacionalni stožer samo apelira na građane da se odgovorno ponašaju i da izbjegavaju putovanja koja nisu nužna, gradonačelnica Malog Lošinja  je Lošinjanima zabranila rad, iako je pravo na rad Ustavom zaštićeno pravo koje se može ograničiti samo zakonom i u posebnim okolnostima.

Tako je to krenulo. Pod krinkom borbe za zdravlje ugroženih otočana gradonačelnica je samovoljno Otočanima suspendirala ljudsko pravo na radi. U toj otetoj i samoumišljenoj moći ona vjerojatno i uživa. Uživanje joj pojačavaju izrazi oduševljenja njenih poklonika na društvenim mrežama.

Sljedeće pravo koje joj se našlo na putu do statusa heroine među Facebook fanovima bilo je pravo na slobodu kretanja. Zbog njenog nepoznavanja, nerazumijevanja i/ili nepoštovanja pravnih stečevina, realnih životnih potreba građana i zbog paničnog straha vjerujem da će punkt na Beleju „pasti" zadnji u našoj županiji. Diktatorski nerv kod gradonačelnice ili načelnice stožera toliko se razvio da si je dala pravo da nalaže zabranu kretanja pojedinim osobama koje ne krše niti jednu mjeru Stožera civilne zaštite RH. Zabranu provodi izdavanjem usmenih naloga policijskim službenicima. Tako je u ovim posebnim okolnostima koje je proizveo virus COVID-19 na otoku je uspostavljena nova struktura vlasti kojoj je na čelu kao izvršno tijelo načelnica stožera, a umjesto Gradskog vijeća vlast odnosno pravo odlučivanja i upravljanja je preuzelo parapolitičko tijelo nepoznatog (tajnog?) sastava - prošireni stožer civilne zaštite Grada Malog Lošinja. Za takvu para(lelnu) vlast ne postoje demokratski mehanizmi kontrole i propitivanja, a što je u ovim okolnostima najgore, rijetko kome pada na pamet potreba za tim. Zbog toga je nitko neće upozoriti na nedemokratske metode vladanja, na uzurpaciju prava, a kamo li na pogrešne poteze ili na selektivna postupanja u istoj ili sličnoj situaciji.

Na primjer, mjera obvezne samoizolacija svima koji dolaze iz rizičnih područja nije bila obvezna osobama zaposlenim ili poveznim s investitorom kakav se samo poželjeti koji su doletjeli avionom iz Italije. Kome to prijaviti, načelnici koja im je to odobrila? Može li se gradonačelnici prijaviti načelnica stožera koja je slala vatrogasce da 10. i 11. travnja po kućama dijele ugroženoj skupini njene darove, što je u suprotnosti Uputi za sprječavanje i suzbijanja COVID-19 u okviru rada u vatrogasnim postrojbama koju je izdao Hrvatski zavod za javno zdravstvo 6. travnja 2020. Kome prijaviti ugrožavanje rizične skupine u Domu za starije u Velom Lošinju od strane Jadranka hotela, koje je zabranjeno Uputom HZJZ, za sprečavanje i suzbijanje epidemije COVID-19 za pružatelje socijalnih usluga u sustavu socijalne skrbi?
Umjesto propitivanja i upozoravanja imamo javno oduševljenje na društvenim mrežama takvim samovoljnim potezima čija svrha nije pomoć već samoreklama. U ovim okolnostima - na žalost - ne postoji mehanizam kontrole ili zaštite od takve vlasti i takvih postupaka.

Kreirana, uspostavljena i održavana javna slika gradonačelnice i načelnice stožera kao uspješne zaštitinice otoka od koronavirusa past će tek kad građani shvate da se protiv koronavirusa bore prvenstveno sami ponašajući se odgovorno i razumno prema sebi i svojoj okolini na način da samo primjenjuju jednostavne mjere fizičke distance i higijene.