Tigrica od papira

Korisnička ocjena:  / 11
LošeNajbolje 

wcIronija je sudbine da je na 24. sjednici Gradskog vijeća Grada Malog Lošinja održanoj 5. veljače 2020. na dnevnom redu bila civilna zaštita. U vrijeme kad je korona virus harao Kinom i širio se svijetom, Gradsko vijeće Grada Malog Lošinja je bez rasprave, ritualnim dizanjem ruku usvojilo prijedlog plana razvoja civilne zaštite za 2020. te smjernice za organizaciju i razvoj sustava civilne zaštite 2020-2023. Nikome od gradskih vijećnika nije palo na pamet pitati što je sa Planom zaštite i spašavanja Grada Malog Lošinja i koliko je on ažuriran i prikladan za moguće opasnosti o pandemije 

Ja pa ja
Otvorenim pismom u podvojenom svojstvu gradonačelnice, a ujedno i načelnice stožera civilne zaštite Grada Malog Lošinja Ana Kučić je Stožeru civilne zaštite Republike Hrvatske bila uputila paničan apel kojim traži da se zabrani dolazak na otok „velikom broju ljudi koji su pogođeni potresom u Zagrebu, kao i još možda većem broju onih koji nisu direktno pogođeni tim događajem, koji panično bježe prema našim otocima"

Uspaničena mogućnošću invazije naših otoka izbjeglica iz Zagreba gradonačelnica Grada Malog Lošinja Ana Kučić nesvjesno je ili nehotice optužila načelnicu gradskog stožera civilne zaštite Anu Kučić da ne radi dobro svoj posao, ili pak obrnuto - načelnica stožera je optužila gradonačenicu da svoj posao ne radi dobro. Ova psihološki neugodna situacija bila bi samo njen problem da nije upitna i zakonitost takve podvojene pozicije.

Naime, problematična je odluka kojom je gradonačelnica samu sebe imenovala načelnicom stožera civilne zaštite. Zakon o sustavu civilne zaštite predviđa da radom stožera rukovodi načelnik stožera, a tek kad se proglasi velika nesreća rukovođenje stožerom preuzima izvršno tijelo JL(R)S odnosno župan, gradonačelnik ili općinski načelnik (čl.23. st.2. Zakona). Imenovanjem same sebe za načelnicu stožera Ana Kučić je prekršila i odredbu članka 7. „Pravilnika o sastavu stožera, načinu rada te uvjetima za imenovanje načelnika, zamjenika načelnika i članova stožera civilne zaštite", koji određuje da se: „Načelnik i zamjenik načelnika stožera civilne zaštite u pravilu imenuju se iz redova operativnih snaga sustava civilne zaštite, zamjenika izvršnih tijela ili pročelnika upravnih tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, uz prethodno provedene konzultacije i prihvaćanje raspoređivanja na te dužnosti".

Napad panike

U svom uspaničenom apelu gradonačelnica na funkciji načelnice stožera priznaje da sustav civilne zaštite ne funkcionira, pa je teško razaznati optužuje li to gradonačelnica načelnicu stožera civilne zašitite za loš rad ili načelnica stožera optužuje gradonačelnicu da svoj posao ne radi dobro. U svakom slučaju gradonačelnica i načelnica stožera su u konfliktu – funkcijskoj svađi. No pored slanja javnih umirujućih poruka da je kao i obično na Prvom od 1000 sve najbolje, panični apel govori da ispod javne i dobro polirane PR cakline postoje problemi. A koliko je gradonačelnici bitna promocija i PR govori činjenica da je usred žestoke bitke s pandemijom korona virusa (14. ožujka 2020.) imala potrebu da na stranicama Novog lista lansira propagandni uradak u kojem se Mali Lošinj predstavlja kao idealno mjesto za boravak jer između ostalog ima "visoku kvalitetu usluge, visku razinu obrazovne, zdravstvene ... infrastrukture". Taj očito sponzorirani uradaka objavljen je samo dva dana prije panične zabrane rada zbog opasnosti od širenja korona virusa, jer pokazat će se, nije baš tako idilično stanje kako je objavljeno na stranicama Novog lista. Ali potreba za samopromocijom bila je jača.

Probleme je do kraja razotkrio potres u Zagrebu. U paničnom strahu od „paničnog bijega prema našim otocima" gradonačelnica i/ili načelnica stožera je priznala da je naša otočna zajednica krhka. Priznala je da Prvi od 1000 „oskudijeva s brojem medicinskog kadra, koji za ove situacije sigurno nije ni spreman, nemamo nužne opreme i zaštite koja je već trebala biti na otoku". Naša krhka zajednica, prema riječima gradonačelnice i načelnice stožera, osim kreveta, nešto malo hrane i obiteljskih liječnika nema ništa - osim panike u enormnim količinama. Teško je iz apela razlučiti tko je kriv zato što na otoku imamo nešto malo hrane, malo doktora, nimalo opreme i nimalo zaštitne opreme, ali tako mnogo panike. U paničnom ponašanju nema naravno ničeg razboritog. Gradonačelnici i načelnici stožera tako opasnost prestavljaju nesretni i uplašeni stanovnici Zagreba koji bježe od potresa, ali joj ne smetaju Zagrepčani, poslovna elita povezana s investitorom kakav se samo poželjeti može, koji dođu na otok avionom iz Italije koja je puno opasnije odnosno rizičnije mjesto.

U sedativnim javnim nastupima tvrdilo se da u vezi s opskrbom hranom nemamo nikakvih razloga za brigu. Tako je sigurnu opskrbu otočanima garantirao i direktor jedne od najboljih tvrtki u Hrvatskoj (prema tvrdnji samog direktora), a na otoku još imamo i Lidl i Konzum. Usprkos tome u paničnom apelu gradonačelnica/načelnica stožera tvrdi da imamo samo nešto malo hrane. Nemamo ni doktora. Tko je za to odgovoran? Možda doktora nemamo dovoljno jer Grad nema, odnosno ima pogrešnu stambenu politiku pa se stanovi ne dodjeljuju liječnicima već frizerima. Zbog ambivalentne situacije ostaje nejasno čija je odgovornost zato što na otoku nema zaštitne opreme i zašto je nema? Je li to propust gradonačelnice ili načelnice stožera. Zašto je problem nedostatka doktora i zaštitne opreme vidljiv samo kad se pojavi mogućnost/opasnost dolaska ljudi koji su pogođeni potresom u Zagrebu? Stabilni sustav civilne zaštite na Prvom od 1000 se dakle urušio sam od sebe i samo zbog toga što je nekoliko (desetina) ljudi u nevolji, možda, htjelo doći na otok.

Paničan strah gradonačelnice i načelnice stožera osim što pokazuje da ne vjeruje u sustav kome je na čelu pokazuje i nepovjerenje prema fukcioniranju ostalih državnih sustava sigurnosti. Prema odluci Stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske svi oni, kojih se gradonačelnica i načelnica stožera panično boji, koji nemaju prebivalište na otoku a žele doći, moraju ići u dvotjednu samoizolaciju. Podaci o osobama koje imaju rješenje o samoizolaciji svakako su poznati Stožeru civilne zaštite Malog Lošinja i policiji. Paničan strah je objašnjiv samo u slučaju da gradonačelnica ili načelnica stožera civilne zaštite zna da nije u stanju kontrolirati provođenje mjera samoizolacije i ne vjeruje policiji da je u stanju kontrolirati pridržavanje mjera samoizolacije.

Ironija sudbine
Ironija sudbine je da je na 24. sjednici Gradskog vijeća Grada Malog Lošinja održanoj 5. veljače 2020. na dnevnom redu bila civilna zaštita. U vrijeme kad je korona virus harao Kinom i širio se svijetom, Gradsko vijeće Grada Malog Lošinja je bez rasprave, ritualnim dizanjem ruku usvojilo prijedlog plana razvoja civilne zaštite za 2020. te smjernice za organizaciju i razvoj sustava civilne zaštite 2020-2023. Nikome od gradskih vijećnika nije palo na pamet pitati što je sa Planom zaštite i spašavanja Grada Malog Lošinja i koliko je on ažuriran i prikladan za moguće opasnosti o pandemije. Plan je usvojen daleke 2011. godine, a revidiran 2015. godine. U očito neadekvatnom i zastarjelom dokumentu se obrađuje u jednoj glavi (4.6.) Zaštita i spašavanje od epidemija, epizootija i sanitarnih opasnosti nesreća na odlagalištima otpada te asanacija. Dakle plan uopće ne predviđa mogućnost pandemije koja nam se upravo događa.

Za razliku od Prvog od 1000 npr. Općina Punat je 2019. god. usvojila Plan djelovanja civilne zaštite koji će se ažurirati jednom u dvije godine. Općina Punat u svom Planu ima detaljno obrađeno postupanje civilne zaštite u slučaju epidemija i pandemija. U dobro strukturiranom Planu prikazana je shema aktiviranja prema kojoj su, dakako, gradonačelnik i stožer civilne zaštite u različitim „kućicama" odnosno različite su osobe i svaka od njih ima svoju ulogu u sustavu. U Planu su detaljno razrađene mjere, operativni postupci i izvršitelji. Na Prvom od 1000 nemamo nikakve planirane postupke sustava civilne zaštite za slučaju pandemije već je taj sustav oslonjen na instinktivne, refleksne i politički uvjetovane reakcije gradonačelnice i načelnice stožera u borbi protiv pandemije, u kojoj će ona pobijediti strašnog nevidljivog neprijatelja bez obzira na to hoćemo li, ili, koliko imati oboljelih.

Ironična je i situacija u kojoj gradonačelnica panično želi onemogućiti dolazak na otok svima koji nemaju prebivalište na otoku. A relativno blagostanje ovaj grad i njegovi građani imaju zahvaliti upravo činjenici da na ovaj otok dolaze ljudi koji na njemu nemaju prebivalište i koji plaćaju boravišnu pristojbu ili lokalne poreze. Kad prođe pandemija zaboravit ćemo paniku i nestrpljivo ćemo ih čekati i s iskrenim zadovoljstvom ugostiti? No, hoće li nam doći?