Bijela zastava za predaju razuma

Korisnička ocjena:  / 7
LošeNajbolje 

whiteflagSve dok se nije pojavio stanoviti celebriti Kristijan Curavić bijela zastava je i na ovim otocima bila simbol predaje, bezuvjetne kapitulacije. No zbog naivnosti onih koji imaju više novaca nego pameti ponegdje je postala simbol čistog mora 

 

Pa se tako na stranicama Ministarstva turizma (www.odrzivi.turizam.hr) kao prvi link kojeg otvara tražilica Google na upit za bijelu zastavu nalazi tekst: 

„Bijelu zastavu dodjeljuje Global Under Water Awareness Association (GUWAA), na čijem je čelu proslavljeni hrvatski ronilac Kristijan Curavić, koji se posebno ističe u promoviranju čistoće i kvalitete vode te isticanju njezine važnosti. GUWAA je organizacija koja čisti i štiti oceane i mora, jezera i rijeke diljem svijeta, dio je najveće međunarodne mreže ronilaca, zaštitnika svih vodenih resursa. Bijela zastava (White Flag International) jedini je simbol u svijetu koji jamči čisto more te plaže, morsko dno i kopnene vode u svrhu zaštite života u njima. Vlasništvo je Fondacije Princ Albert II. od Monaka i GUWAA-e.

U Hrvatskoj Bijelu zastavu imaju: Nacionalni park Krka, plaže hotela Svpetrvs Resort Supetar na otoku Braču, Hotel Bellevue Mali Lošinj, uvala Valdarke Mali Lošinj, plaža Zlatni rat Bol na Braču, Hotel Split Podstrana, Crvena luka Hotel & Resort Biograd te plaže Punta Rata i Podrače u Brelima."

Odmah pri vrhu tražilice nalazi se i link na stranicu LOŠINJ HEALTH. Iz impresuma stranice teško je shvatiti čija je to stranica - Turističke zajednice Grada Malog Lošinja ili Jadranke d.d. ili pak zajednička - ali svakako služi za reklamiranje Jadranke d.d.. Na stranici se nalazi i link Kvaliteta mora - Bijela zastava. Uz sliku iz ptičije perspektive hotela Bellevue i njegove plaže nalazi se i tekst:

„Međunarodni simbol čistog podmorja, Bijela zastava dodijeljena je za dvije plaže na području otoka Lošinja – prvom hotelu sa pet zvjezdica koji je uopće postao vlasnikom tako prestižnog međunarodnog priznanja, malološinjskom hotelu Bellevue za očuvanje vodenih površina u uvali Čikat, te Gradu Malom Lošinju za uvalu Valdarke.
Kriteriji za dodjelu Bijele zastave su strogi, uključuju uspostavljanje ekološkog čišćenja podmorja, pravilno upravljanje prikupljenim otpadom te organizaciju reciklaže po visokokvalitetnim standardima. Također, dobitnici Bijele zastave za cilj imaju nastavak suradnje na stvaranju globalne svijesti o problemu morskog otpada, te educiranje i osvješćivanje stanovništva o potrebi očuvanja mora i podmorja".

Svjetska a naša
Iz Izvještaja o izvršenju Proračuna Grada Malog Lošinja za 2018. vidljivo je da je Grad Mali Lošinj kao ponosni vlasnik certifikata Bijele zastave za istu platio 20.000 kuna „Svjetskoj udruzi za očuvanje i zaštitu mora, rijeka i jezera". Kakva je to udruga?

Pregledom registra udruga može se zaključiti da je to fantomska udruga. Udruga je osnovana 15.2.2014. godine u Krapnju održavanjem skupštine. Nakon toga nije bilo niti jedne skupštine udruge. Predsjednik udruge je prema javnom registru Kristijan Curović. Zanimljivo da u registru nema OIB-a ovlaštenih osoba za zastupanje. Iako je udruga osnovana 2014. nije se nikad uskladila sa Zakonom o udrugama, a morala je to učiniti do kraja 2015. godine. Nije se prijavila niti u registar neprofitnih organizacija Ministarstva financija te stoga financijska izvješća te udruge, za razliku od udruga usklađenih sa zakonom, nisu javna. Zbog toga, sukladno Zakonu i Uredbi Vlade RH ta udruga ne smije primati javni novac. Ipak Grad Mali Lošinj joj je isplatio i u 2018. godini 20.000 kuna.

U registru, do kojeg svatko može doći s tri klika mišem, pa tako mogu i službenici u Gradu, vidi se da udruga pompoznog naziva „Svjetska udruga za očuvanje i zaštitu mora, rijeka i jezera" kojoj su doznačena javna sredstva nema ovlaštenu osobu za zastupanje. Ovlaštenim osobama udruge blještavog naziva mandat za zastupanje je istekao 15.02.2018. Kako se nije sastala skupština udruge, kako nema ovlaštenih osoba i kako nije usklađena s Zakonom o udrugama radi se o fantomskoj udruzi.

Dakle, Grad Mali Lošinj isplaćuje i dalje godišnje po 20.000 kuna fantomskoj udruzi kojoj funkcionira samo račun u banci na koji naivni, lakovjerni i glamura željne odgovorne osobe uplaćuju sredstva za fantomski certifikat.

Hohštaplerska psihologija
Zanimljivo je i to da svjetska udruga osnovana u Krapnju nema službeni mail, službeni telefon, mobitel fax, a ni web stranicu. Kako se komunicira s tom udrugom? Valjda samo novčanim doznakama, jer ova svjetska udruga nema ništa drugo osim aktivnog računa u banci. Svakom iole razumnom čovjeku je jasno da iza naziva udruge „Svjetska udruga za očuvanje i zaštitu mora, rijeka i jezera" osnovane u Krapnju stoje hoštaplerski motivi. Kako je moguće da, bez obzira na to što se s tri klika danas može provjeritit sve, u Gradu Malom Lošinju nikom nije palo napamet provjeriti kome se to i što uopće plaća? Grad Mali Lošinj se ponosi da je vlasnik certifikata Bijele zastave. Zašto Grad javno ne objavi certifikat kojim se ponosi? Da vidimo za što se daje certifikat, kako je zaslužen, tko iza njega stoji odnosno tko ga potpisuje.

Da ponovim, radi se o fanomskoj udruzi hoštaplerskog naziva koja nema ovlaštene osobe za zastupanje. Bijelom zastavom na plaži hotela Bellevue se diče i u Jadranci. S obzirom na to da je Jadranka privatna tvrtka može se hvaliti kupljenom galmuroznom Bijelom zastavom kao što se posvuduše pokazuju na špici fejk brendiranim torbicama. Privatna firma s privatnim novcima može kupavati što želi i hvaliti se čim god  želi. Ali Grad Mali Lošinj ne smije trošiti javna sredstva suprotno zakonu i propisima na fejk certifikate da bi se netko njima ponosio. U ovom slučaju vrijedi izreka „Čime se budala diči, pametan se stidi".

Nasjedanje na hohštaplere nije naravno specijalnost ovoga otoka. To je sociološki fenomen prisutan oduvijek i svugdje. Na priču o „svjetskoj" udruzi iz Krapnja nasjeli su i ozbiljniji tipovi nego li su to politički i gospodarski odličnici s otoka Lošinju. Na priču su nasjeli npr. i princ Albert II. od Monaka, povjerenik Europske komisije za okoliš, pomorstvo i ribarstvo Karmen Velle, malteški ministri, Bianca Jagger. Treba ipak pohvaliti socijalnu osjetljivost „svjetske" udruge iz Krapnja koja je Bijele zastave na Lošinju prodavala po povoljnijm cijenama nego li je to činila na Malti. Cijena za Grad Mali Lošinj je 20.000 kuna godišnje, a Jadranka d.d. Bijelu zastavu navodno plaća 60.000 kuna godišnje. A i to bi bila izuzetno povoljna cijena ako se usporedi s cijenom Bijele zastave na Malti, gdje je naplaćivana po 25.000 € po komadu.

O hohštapleraju su napisane mnogobrojne knjige i romani. Tako je poznati španjolski pisac Javier Cercas napisao roman „Hohštapler" i taj fenomen je sažeo na dva pitanja. Kako se netko usudi izmišljati i zašto ljudi vjeruju odnosno ne provjeravaju? U konkretnom slučaju na prvo pitanje trebaju odgovoriti u „svjetskoj" udruzi i taj odgovor nas ne zanima. A na drugo pitanje odgovor trebaju dati u Gradu Malom Lošinju. Zašto vjeruju da će uplatom 20.000 kuna godišnje i dizanjem Bijele zastave more i podmorje uvale Valdarke biti čisto? Zašto su u Gradu Malom Lošinju spremni plaćati obmanu o čišćenju mora na Valdarkama kupovinom Bijele zastave i to riskirajući kršenjem zakona i propisa?