Svi su znali sve

Korisnička ocjena:  / 15
LošeNajbolje 

apPoslovanje lošinjskog Muzeja Apoksiomena bilo bi glavna vijest u rubrikama rezerviranima za kriminal, da se taj muzej ne nalazi na Malom Lošinju, gradu u kojemu je sve moguće, odakle vijesti ne cure i koji inspekcije i ostale snage pravne države zaobilaze. Povod za ovaj tekst je povratak A. H. na radno mjesto u tu ustanovu, koju je napustio u neslavnim okolnostima

Zaposlen na radnom mjestu recepcionara, naplaćivao je ulaznice u muzeju i pritom otuđio nepoznat iznos novaca. Način je bio više nego jednostavan: kad posjetitelji dobiju ulaznicu ne očekuju da dobiju i račun smatrajući da su s kartom dobili i potvrdu o plaćanju. U muzeju nitko ne uspoređuje broj izdanih ulaznica i na naplatni uređaj otkucanih računa. Veoma jednostavno i dugo vremena uspješno, tako da je mlada podstanarska obitelj uspijevala živjeti iznad platežnih mogućnosti svojih radnih mjesta i pripadajućih im plaća. 

O tome su znali svi se: personal u muzeju, kustosi i odgovorne osobe Grada Mali Lošinj. Prva kustosica Tonka Kunda obavijestila je o tome tadašnjeg gradonačelnika Garija Cappellija, a nakon što ništa nije poduzeto otišla je iz ustanove.

Andrea Blažičević koja ju je naslijedila također je o tome obavijestila Cappellija, koji opet ništa nije poduzeo. Niti ona se nije dugo zadržala na toju poziciji.

Zaštitar N.C. pisao je pismo gradonačelnici Ani Kučić u kojemu je naveo da u poslovanju recepcije postoje elementi krađe. U međuvremenu brojni su se posjetitelji i suradnici žalili na nepismenost i nekulturu A. H. te je tom perspektivnom kadru zabranjeno pisano komuniciranje putem e-maila u ime muzeja kako ne bi izlagao ustanovu posprdama i sramoti.

Nitko s njime nije htio raditi na recepciji, budući da su se ljudi bojali da će podijeliti s njime odgovornost. No, o odgovornosti nije bilo ni govora jer mu je supruga A. bila u upravljačkim tijelima Muzeja. Današnja ravnateljica Zrinka Ettinger Starčić šeta djecu ovog uspješnog i prodornog mladog para pa nije bilo za očekivati niti da će poduzeti odgovarajuće korake niti da će odstupiti od posla za koji nema snage da ga obavlja na način na koji bi trebalo.

Nakon što je kap prelila čašu i više nije bilo moguće zataškavati ovaj slučaj, A. H. je nestao iz muzeja. No, protiv njega nije podignuta kaznena prijava, nije dobio otkaz niti su poduzete ikakve disciplinske mjere. A. H. je osviješteno otišao na korištenje roditeljskog dopusta i vratio se ovih dana na posao u Muzej Apoksiomena.

Vraćanje ovog sumnjivog kadra dovodi se u vezu s mogućnosti utjecaja na suprugu koja je se našla na poziciji šefice ispostave županijskog Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša posebno vrijedan kadar u ovo vrijeme tranzicije prostora iz općeg i javnog u privatni.

Muzej Apoksiomena, kojemu su osnivači bili Ministarstvo kulture RH i Grad Mali Lošinj, Ugovorom o prijenosu osnivačkih prava nad Muzejom Apoksiomena kojim je REPUBLIKA HRVATSKA prenijela osnivačka prava nad Muzejom Apoksiomena, u udjelu od 50%, na GRAD MALI LOŠINJ, postao je u cijelosti projekt Grada Malog Lošinja. Između ostaloga to znači da, osim vlastitih prihoda, trošak Muzeja ovisi primarno o proračunskim injekcijama, dakle građana. Ukupni trošak poslovanja prethodne godine u iznosu od 2.030.414 kuna, umanjen za plaću recepcionara na roditeljskom dopustu, daleko je od toga da bude pokriven prihodima vlastitog poslovanja, koji su u 2018. godini iznosili 976.560 kn. Zato odnos prema kriminalu u poslovanju Muzeja Apoksiomena nije pitanje dobre volje gradonačelnice ili ravnateljice muzeja, nego interes svakog poreznog obveznika kojemu je interes da svaka lipa oprihodovana u muzeju završi u pokrivanja troškova poslovanja, a ne privatnim džepovima.