Izravni prijenos lobotomije gradskih vijećnika

Korisnička ocjena:  / 4
LošeNajbolje 

lobotomZadnju sjednicu Gradskog vijeća Grada Malog Lošinja održanu 29. studenog 2018., nesretnu trinaestu u ovom sazivu, moglo bi se nazvati i povijesnom i legendarnom. Povijesnom zato što je bila prva koja je direktno prenošena putem Facebook stranice Grada Malog Lošinja, a legendarnom zbog događanja prilikom glasanja o zadnjoj točki dnevnog reda o izboru stručnog povjerenstva koje će predložiti koncesionara za dimnjačarske poslove. Rasprava o toj točki bila je kratka i sadržajna, pa vrijedi da bude prepričana. Započela je nadmetanjem i tumačenjem rezultata zadnjih izbora 

U žustroj raspravi predsjednik lokalnog HDZ-a i zamjenik gradonačelnice posvađao se s opozicijskim vijećnikom oko toga tko je bolje prošao na zadnjim lokalnim izborima. Nedić je tvrdio da HDZ ima najviše vijećnika na što mu je žustro replicirao Dubravko Devčić tvrdnjom da HDZ ima četiri vijećnika koliko i njegova nezavisna lista. Na to mu je predsjednik lokalnog HDZ-a odlučno odvratio da je HDZ osvojio šest mandata, ali da su on i Ana Kučić velikodušno prepustili svoja mjesta. U raspravu se uključio i vijećnik Luiđino Satalić (HDZ) te s govornice odlučno rekao: „Samo sam htio reći da u ovom povjerenstvu nema niti jednog člana HDZ-a". Pravi teatar apsurda, no to je bio tek uvod.

Magični ili vražji broj 6
Nakon rasprave prešlo se na glasavanje. Tko je za, tko protiv, tko je suzdržan, pitao je predsjednik Gradskog vijeća, da bi nakon dizanja ruku i prebrojavanja naglas, vidno šokiran, konstatirao da je bilo šest glasova za prijedlog, a sedam sudržanih. Dakle, odluka nije prošla, tužno je zaključio predsjednik Gradskog vijeća nenaviknut na takav ishod glasovanja. Na taj šokantni događaj munjevito je reagirao pročelnik Čović izlaskom za govornicu, a da nije tražio niti dobio riječ. Zabrinuto je objasnio vijećnicima da se zbog toga ne može nastaviti s postupkom izbora koncesionara, odnosno dimnjačara, te da sadašnjem dimnjačaru koncesija istječe u prosincu, pa će grad ostati bez dimnjačara. Na to, u maniri super heroja koji spašava svijet, u ovom slučaju otočke dimnjake, za govornicu dolijeće zamjenik gradonačelnice i predsjednik lokalnog HDZ-a da spriječi katastrofu. Nakon što je predsjednik Gradskog vijeća već konstatirao da prijedlog odluke nije usvojen, zamjenik gradonačelnice i predsjednik lokalnog HDZ-a ga dezavuira  ustvrdivši upravo obrnuto - da je odluka izglasana. Proglasivši se stručnjakom za Poslovnik, nazočnima je održao kratko predavanje kojim je bez anestezije u izravnom video  prijenosu obavio telekinetičku lobotomiju gradskim vijećnicima. Sugestivni i gradskim vijećnicima beskrajno uvjerljivi zamjenik gradonačelnice, koji sam sebi daje riječ kad god to zaželi, za govornicom na kraju 13. povijesne sjednice Gradskog vijeća Grada Malog Lošinja drži legendarni govor: „Dakle, po našem poslovniku imamo odluke koje se donose apsolutnom većinom kao što su statut, izmjene statuta, poslovnik, proračun, a za sve ostale potrebna je relativna većina. A kako se suzdržani ne računaju, odluka je prošla." Na tom je govoru predsjednik Gradskog vijeća zahvalio Anti Nediću za uspješnu lobotomiju i zaključio da je odluka za koju je rekao da nije prošla ipak prošla sa šest glasova za. Nakon toga su se gradski vijećnici u miru razišli. Napokon smo imali priliku u izravnom prijenosu vidjeti na djelu naše vijećnike.

Nakon što su se vijećnici nesvjesni povijesnih dosega svoga rada u miru razišli, ostavili su otvorenim mnoga pitanja. Kako je moguće proglasiti da je odluka usvojena ako su rezultati glasanja bili takvi kakvi su bili? Od prisutnih 13 vijećnika za odluku je bilo njih 6, a suzdržanih je bilo njih 7. Obična većina od 13 je 7. To bi trebali znati i pučkoškolci, a kamoli ne gradski vijećnici. A među gradskim vijećnicima je i profesorica matematike ... Kako je, dakle, moguće da 13 poslovno sposobnih ljudi prihvati tvrdnju ne osobito talentiranog ni pametnog, a niti osobito cijenjenog političara, da je 6 većina od 13? Kako je moguće da predsjednik Gradskog vijeća, koji je već proglasio da odluka nije prošla jer je 6 vijećnika bilo za odluku, a 7 ih je bilo sudržanih, nakon intervencije osobe koja nije član gradskog vijeća i koja nije ni dobila riječ, promijeni rezultat i proglasi usvojenom odluku donesenu s većinom od 6 glasova, jer se - eto - glasovi vijećnika koji su bili suzdržani ne računaju? Suzdržani glasovi se ne računaju jer to tako kaže zamjenik gradonačelnice?

A kako je moguće da sedam vijećnika koji su se suzdržali jer nisu bili za predloženu odluku bez riječi prihvate tumačenje predsjednika lokalnog HDZ-a da se njihova odluka ne računa? Kako je moguće da od 13 prisutnih gradskih vijećnika niti jedan nije u stanju primijetiti, da ne kažem izračunati, da je 7 većina od 13, a da je 6 manje od 7? Kako je moguće da niti jedan od 13 vijećnika pored elementarne matematike ne zna niti što piše u Poslovniku? Kako niti jedan od 13 prisutnih vijećnika nije primijetio da im sjednicu protivno poslovniku vodi neko tko nije član Gradskog vijeća - zamjenik gradonačelnice? Možda zbog toga jer se radi o predsjedniku lokalnog HDZ-a i zamjeniku gradonačelnice kome je šest osvojenih mandata od petnaest na lokalnim izborima dovoljno da se proglasi apsolutnim pobjednikom izbora. I tada su isti gradski vijećnici prihvatili da je šest većina te su svi pohrlili u koaliciju sa samoproglašenim pobjednikom izbora.

Kakav je u politici takav je i privatno

Nakon što su se vijećnici razišli u miru ostala su i pitanja kako to razmišlja zamjenik gradonačelnice i predsjednik lokalnog HDZ-a. Gorljivom tvrdnjom da je 6 većina od 13 pokazuje da njegovo razmišljanje nije temeljeno na zdravoj ili elementarnoj logici već na političkom pragmatizmu u ime kojeg kojeg se može lagati, manipulirati i podvaljivati. Sve je to prihvatljivo radi ostvarenja političkog interesa, u ovom slučaju interesa da se izglasa povjerenstvo za odabir dimnjačara. Naravno da takav način razmišljanja neumitno dovodi i do drugih devijacija.

Naš zamjenik gradonačelnice, dužnosnik, profesionalni političar, ispunio je imovinsku karticu. Iz objavljene imovinske kartice je vidljivo da je on jedan od bogatijih stanovnika ovoga grada. Bez obzira na činjenicu vlastitog bogatstva i činjenicu da je dužnosnik i zaposlenik grada koji nas košta mjesečno dvadesetak tisuća kuna bez troškova reprezentacije, isti taj zamjenik gradonačelnice ne vidi ništa spornog u tome da Grad Mali Lošinj isplaćuje stipendiju njegovoj kćeri iako za to nema pravnog osnova i pored toga što to predstavlja elementarni sukob interesa. Budući da je po shvaćanju zamjenika gradonačelnice 6 većina od 13, lako se može uvjeriti da je umjesto raskida ugovora o stipendiji i vraćanju isplaćenih stipendija, zakonito nastavljati isplaćivati stipendiju iako student ne ispunjava obveze ni po ugovoru niti po gradskim propisima. Ako se zamjeniku gradonačelnice vjeruje da je 6 većina od 13 naravno da mu se vjeruje da neupisivanje više godine nije razlog za ukidanje stipendije. Neupisivanje više godine se ne računa po istoj logici po kojoj se ne računaju ni suzdržani glasovi vijećnika Gradskog vijeća. Osobi s takvim mentalnim sklopom nije problem ni to što kao dužnosnik i zamjenik gradonačelnice svojoj kćeri koja studira na privatnom i skupom veleučilištu svaki mjesec isplaćuje gradsku stipendiju. Ulaskom u iduću godinu početi će teći i šest godina plaćanja stipendije.

Ni vijećnici ne stignu pročitati obimne materijale

Logika govori da od Gradskog vijeća koje šutke prihvaća tvrdnju zamjenika gradonačelnice da je 6 većina od 13 ne treba očekivati ništa dobro. To je pokazala i ova sjednica koju smo imali prilike gledati na internetu. Tako se moglo vidjeti da vijećnici podsvjesno još ne prihvaćaju ni novi preustroj, jer voditeljice odsjeka i dalje zovu pročelnicama. Kao što ni nositelji vlasti (profesionalni političari) nemaju vremena čitati obimne materijale, pokazuje se da još manje vremena i volje za to imaju gradski vijećnici. Tako je na primjer prošla bez ozbiljne rasprave i odluka o izmjeni odluke o izradi UPU-9, Urbanističkog plana uređenja Grada Mali Lošinj, kojom izmjenom se želi omogućiti na Malinu, navodno radi gradskih potreba, da obiteljske kuće mogu imati po četiri stana. Niti jedan od gradskih vijećnika, na žalost opozicijskih ni nema, nije pročitao UPU kojim se želi mijenjati niti je razmišljao o tome što to grad uopće tom odlukom može ili želi postići. Da su čitali UPU-9 tada bi znali, da je u članku 41. obiteljska kuća stambena zgrada na zasebnoj građevnoj čestici s naviše 3 stana. Prema zakonu i propisima, primjerice Tehnički propis o racionalnoj upotrebi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama u čl. 4. određuje da obiteljska kuća ima najviše tri stana. Sve preko toga su višestambene zgrade. Tako su gradski vijećnici prihvatili odluku o izradi izmjene UPU-9 kojim se želi pogodovati, navodno Gradu, da na Malinu izgradi više stanova odnosno da u obiteljskim kućama omogući izgradnju 4 stana iako je to u suprotnosti sa zakonom i propisima, a nije u skladu ni s vlastitim planom višeg reda – Prostornim planom uređenja Grada Malog Lošinja. Sve to gradski vijećnici prihvaćaju bez i najmanje kritike. Jedino gdje se probudi opozicijski nerv je određivanje članova u odborima i komisijama i tada se vode žučne i besmislene rasprave i nadmudrivanja o tome tko je na izborima dobio više mandata, nezavisna lista Dubravka Devčića ili HDZ.

Prihvaćena logika zamjenika gradonačelnice da je 6 većina od 13 objašnjava i kako je bilo moguće da je Gradsko vijeće Grada Malog Lošinja dok je on bio predsjednik podržalo incijativu tvrtke Jadranka za izmjenom Prostornog plana uređenja županije kojim se želi graditi golf na Mataldi na 320 hektara iako Zakon o prostornom uređenju kaže da je golf moguće planirati na najviše 160 hektara. Većina od 13 je 6, 320 je manje od 160. Evo, tek nakon izravno prenošene sjednice Gradskog vijeća stvari postaju jasnije. Radi se o kontinuitetu i briljantnoj političkoj logici Ante Nedića, političara koji nikad nije izgubio niti jedne izbore. S takvom logikom i s ovako suradljivim političkim protivnicima zasigurno niti neće.