Javni natječaj za pročelnika

Korisnička ocjena:  / 11
LošeNajbolje 

natjecajPovjerenstvo za provedbu natječaja za izbor pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela imalo je tri člana, a svih troje bili su službenici Grada, svi su bili službenici podređeni jedinoj osobi koja je udovoljila uvjetima natječaja – dosadašnjem zaposlenika Grada i obnašatelju dužnosti pročelnika novoustrojenog Jedinstvenog upravnog odjela Grada Malog Lošinja. Dakle, obnašatelj dužnosti pročelnika za kojeg se znalo da mu je namijenjeno mjesto pročelnika bio je za vrijeme trajanja natječaja neposredni nadređeni službenicima koje je gradonačelnica izabrala u povjerenstvo za njegov izbor. Tako je podređenim službenicima gradonačelnica dala da odlučuju hoće li im njihov nadređeni biti i dalje nadređeni 

 

Još jedno ispunjavanje želja

Okolnosti pod kojima je proveden javni natječaj za izbor novog pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela Grada Malog Lošinja mogu poslužiti kao poučan primjer djelovanja tako zvanog Katonovog pravila da ono što je započeto kao nevaljano ne može tijekom vremena postati valjano. Naime, kako je donesena odluka o preustroju gradske uprave tako se provodi i javni natječaj za izbor "novog" pročelnika. Oba ova postupka bila su nekritičko i formalističko ispunjavanje želja gradonačelnice protivno logici i razumu uz kršenje ili izvrdavanje uobičajenih normi i standarda za obavljanje javnih funkcija. Samim preustrojem, uz konzultaciju pravnika i psihologa, gradonačelnica se željela riješiti nepodobnih pročelnica, a ne stvarno unaprijediti kvalitetu rada gradske uprave, dok joj je kod provođenja javnog natječaja za izbor jedinog pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela želja bila formalno izbrati već odabranu osobu. Suprotno svrsi i smislu javnog natječaja, a to je osiguranje mogućnosti izbora najboljeg mogućeg kandidata, natječaj po želji gradonačelnice trebao je osigurati da se i formalno potvrdi izbor unaprijed izabranog kandidata. Da je tome tako pokazuje način na koji je javni natječaj proveden.

Od gradonačelnice izabrano povjerenstvo za provedbu natječaja imalo je tri člana, što je minimalna broj koji određuje Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj samoupravi. Sva tri izabrana člana službenici su Grada, sva tri bili su službenici podređeni jedinoj osobi koja je udovoljila uvjetima natječaja – dosadašnjem zaposlenika Grada i obnašatelju dužnosti pročelnika novoustrojenog Jedinstvenog upravnog odjela Grada Malog Lošinja. Dakle, obnašatelj dužnosti pročelnika za kojeg se znalo da mu je namijenjeno mjesto pročelnika za vrijeme trajanja natječaja bio je neposredni nadređeni službenicima koje je gradonačelnica izabrala u povjerenstvo za njegov izbor. Farsičnost ovog "natječaja" može se sažeti u konstataciju da je podređenim službenicima gradonačelnica dala da odlučuju hoće li im njihov nadređeni biti i dalje nadređeni. Za slučaj da u tome netko nađe inspiraciju za komediju možemo si zamisliti kakve scenarističke mogućnosti pruža situacija u kojoj povjerenstvo sastavljeno od podređenih činovnika testira znanje suđenom im nadređenog. Ovo je bolje i od situacije u kojoj bi učenici bili ovlašteni ispitivati znanje učiteljima ili da profesori idu na ispit studentima. No u Gradu Malom Lošinju takvo što je prihvatljivo i nesporno za finalizaciju preustroja gradske Uprave.

A "točku na i" preustroja stavili su službenica za informiranje i glasnogovornica Grada, službenica zadužena za registar nekretnina i informatičar kao predsjednik povjerenstva, dakle svi troje službenici Grada Malog Lošinja i djelatnici Jedinstvenog upravnog odjela. Kao i svi ostali djelatnici Jedinstvenog upravnog odjela još su neraspoređeni, a pod ravnanjem v.d. pročelnika i jedinog kandidata na natječaju upravo se provodila sistematizacija Jedinstvenog upravnog odjela. Dakle, budući radni status gradskih službenika imenovanih u povjerenstvo ovisi o volji pročelnika kojeg će sami izabrati. Onaj o čijoj sudbini oni sad odlučuju istovremeno odlučuje o njihovima statusnim i radnopravnim pozicijama. Inače, službenica koja je zadužena za registar, a članica je povjerenstva, zaposlena je u Gradu na određeno vrijeme. Pozicija koja zasigurno jamči transparentnost i objektivnost, zar ne?

Tko je sastavio pitanja za provjeru znanja?
Sukladno odredbama čl.20. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi, povjerenstvo poziva kandidata na provjeru znanja i sposobnosti i ono samo porovodi postupak provjere znanja. U ovom natječaju službenica za informiranje i promidžbu zajedno sa službenicom zaduženom za registar nekretnina zaposlenom na određeno vrijeme, a pod predsjedanjem gradskog informatičara pozvali su svoga nadređenog da provedu postupak provjere njegovog znanja putem pismenog testa i intervjua, a po potrebi i provjerom praktičnog rada na određenim poslovima. Prema javno objavljenom izvještaju sadašnjeg i budućeg pročelnika ocijenili su makismalnim ocjenama. Dobio je dvije desetke. Briljirao je na pismenom ispitu kao i na intervjuu.

O čemu su službenici Grada Malog Lošinja, novinarka, službenica zadužena za registar nekretnina na određeno vrijeme i informatičar kao predsjednik povjerenstva ispitivali svoga šefa? Ispitivali su njegovo poznavanje općeg zakonodavstva Republike Hrvatske i osnova lokalne samouprave. Propitivali su njegovo znanje iz Ustava i zakona. Novinarka, službenica zadužena za registar nekretnina i informatičar kao predsjednik povjerenstva ispitivali su diplomiranog pravnika o njegovom širokom pravnom znanju između ostalog i o Ovršnom zakonu, Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, Zakonu u vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakonu o praničnom postupku, Zakonu o najmu stanova, Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, Općem poreznom zakonu, Stečajnom zakonu, Zakonu o komunalnom gospodarstvu, Zakonu o ustanovama, Zakonu o obveznim odnosima. S obzirom na sastav povjerenstva, novinarka, službenica zadužena za registar nekretnina i informatičar te s obzirom na područje za koje se testira znanje kandidata nameće se pitanje tko je uopće pisao pitanja za kandidata. A nameće se tako i pitanje kako su novinarka, službenica zadužena za registar nekretnina i informatičar znali da li su odgovori kandidata točni. Možda je pitanja pisao sam kandidat za pročelnika. To bi bilo i logično. Nekompetentno povjerenstvo izabrano prema kriteriju očekivanja lojalnosti i koje je dobilo u zadatak ispitati znanje kandidata vjerojatno se obratilo svom nadređenom za pomoć i tražilo i instrukcije. I logično je da je njihov nadređeni, samo igrom slučaja i jedini kandidat na natječaju, pomogao svojim službenicima da posao odrade na najbolji mogući način. Pa iako je sve logično, da gradonačelnica izabere njoj lojalno povjerenstvo, da službenici traže pomoć svog nadređenog, da nadređeni službenik pomogne svojim službenicima da napišu pitanja za testiranje - nije logično da službenci ispituju svoga nadređenog pročelnika i odlučuju o njemu. Kao što nije logično da učenici ispituju znanje učitelja, da studenti ispituju profesore, tako nije logično da novinarka, službenica zadužena za registar nekretnina i informatičar ispituju svog sadašnjeg nadređenog i budućeg pročelnika o njegovom općem poznavanju zakonodavstva Republike Hrvatske i osnova lokalne samouprave kad oni nisu za to kvalificirani, a niti su u stvarnoj poziciji da mogu objektivno prosuđivati i o onome što eventualno ili moguće znaju.
Logično bi bilo da je izbor za najodgovorniju i najzahtjevniju službu u gradskoj upravi proveden ozbiljan natječaj i da ga je provodilo kompetentno povjerenstvo. S obzirom na široko područje kojim će se baviti pročelnik, povjerenstvo je moralo imati i više od tri člana. Logično bi bilo i da su svi članovi povjerenstva vanjski članovi (to zakon ne zabranjuje) kako bi se odagnale sve moguće sumnje u namještanje natječaja. U povjerenstvu su trebale biti osobe s većim kompetencijama i većim znanjima od osobe koju se testira. U povjerenstvu su svakako trebale biti osobe koje imaju veća stručna zvanja nego ih ima kandidat, a mogle su biti i osobe sa znanstvenim zvanjima. Naravno takvih osoba na otoku ima puno. Nažalost kriterij lojalnosti preteže nad kriterijem sposobnosti i u ovom slučaju.

Poznavanje Zakona o pravu na pristup informacijama nepotrebno?
Da se radi o natječaju koji samo treba formalno proći osoba koja je unaprijed izabrana za pročelničko mjesto govori i to što je javni natječaj objavljen samo u Narodnim novinama i na mrežnoj stranci Grada, a ne i u tiskovinama koje čita puno ljudi te je trajao najmanje koliko to zakon dozvoljava, a to je 8 dana. Dakle umjesto da se natječajem osigura mogućnost da se što više kandidata javi na natječaj i da se između više njih, u ozbiljnom i objektivnom postupku izabere najbolji kandidat, provodi se natječaj na način da se ne javi nitko osim unaprijed odabranog i poželjnog kandidata, a za slučaj da se ipak netko i drzne javiti, imenovano je povjerenstvo koje jamči da će se i formalno potvrditi kandidat koji je već unaprijed izabran. To je svakako u suprotnosti sa smislom javnih natječaja i s ciljem radi kojih se provode javni natječaji - da se izabere najbolji mogući kandidat. Ovako je funkcija javnog natječaja prostituirana pa se ne može govoriti o javnom natječaju već o jadnom natječaju. Nažalost.

O tome kako će tako izabrani pročelnik raditi upućuje i govori i sam ovaj natječaj ali i dosadašnje postupanje kao v.d. pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela. Već dugo i opetovano se javno piše o problemima koji Grad Mali Lošinj ima sa zakonskom obvezom provođenja javnih savjetovanja prilikom donošenja općih akata. Grad Mali Lošinj samo u rijetkim izuzecima poštuje zakonske odredbe o javnim savjetovanjima. Zbog toga se ne treba čuditi što se prilikom navođenja zakona koje kandidat za pročelnika treba poznavati nije tražilo i poznavanje Zakona o pravu na pristup informacijama.

Za kraj, svu ironiju ovakve provedbe javnog natječaja za izbor pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela Grada Malog Lošinja ilustrira činjenica da, iako se u postupku provjere znanja utvrdilo i potvrdilo i znanje kandidata o Zakonu o parničnom postupku, da je izabrani pročelnik na sud radi zastupanja Grada u jednom sporu poslao osobu koja nema pravosudni ispit i koja ne smije zastupati Grad na sudu. Slučajno je ta osoba i članica povjerenstva za izbor pročelnika.