Vlakić bez voznog reda

Korisnička ocjena:  / 17
LošeNajbolje 

vlakicthIako je gradonačelnica obećala dovesti u red gradsku upravu, u što su joj povjerovali članovi gradskog odbora HDZ-a kao i svi vijećnici u Gradskom vijeću Grada Malog Lošinja, iz više napisa o toj temi i komentara posjetitelja na ovoj stranici može se zaključiti da je cijeli postupak preustroja gradske uprave u dijelu lošinjske javnosti percipiran kao promašena stvar. Da predloženi i nažalost jednoglasno usvojeni preustroj uz neukusno podilaženje oporbe gradonačelnici sam po sebi neće popraviti ili riješiti problem rada gradske uprave bilo je jasno svakom tko je o tome htio razmišljati barem dvije minute 

Pokazalo se da gradski vijećnici za to nisu imali vremena. Pokazalo se također da se čarobnim štapićem preustroja koji to zapravo nije problem može samo produbiti, a funkcioniranje gradske uprave dodatno pokvariti. Tko je u pravu - gradonačelnica koja je tvrdila da će novim preustrojem popraviti stvar ili zlobni komentatori i pisci članka s ove stranice, koji su tvrdili da je to pogrešan pristup problemu - pokazat će vrijeme. Pa provjerimo trenutno funkcioniranje "nove ogranizacije gradske uprave" koju je po svome ukusu dizajnirala nova/stara gradonačelnica, premda bi istinitija formulacija bila da je to hir, a ne dizajn kao pomno osmišljena kreacija. 

Iskoristimo priliku da postupanje novoustrojene gradske administracije analiziramo na primjeru raspolaganja gradskim površinama za postavljanje kioska i specijaliziranih naprava, a povodom javnog savjetovanja objavljenog 15. svibnja 2018. godine o prijedlogu izmjene i dopune Plana rasporeda kioska i specijaliziranih naprava namjenjenih za obavljanje trgovine, iznajmljivanja robe i pružanja usluga na javnim površinama i djelovima neizgrađenog građevisnog zemljišta na području Grada Malog Lošinja. Zbog dužine naziva u ostatku teksta koristim skraćeni naziv Plan postave kioska ili samo Plan. Da je stvar sumnjiva pokazuje datum objave javnog savjetovanja o izmjeni Plana - 15. svibnja 2018. iako je na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća doneseni Plan objavljen u Službenim novinama PGŽ 5. svibnja 2018. stupio na snagu 13.svibnja 2018.. Dakle, samo dva dana nakon stupanja Plana na snagu, gradonačelnica poziva zainteresiranu javnost na javno savjetovanje i naprosto provocira pitanje što li se to dogodilo u ta dva dana.

Ah, ti dosadni zakoni i propisi ...
Prije razmatranja sadržaja Odluke o izmjeni i dopuni Plana koji je u javnom savjetovanju, nekoliko činjenica i o postupku donošenja Plana postave kioska usvojenog na sjednici Gradskog vijeća održanoj 4. svibnja 2018. I taj je Plan donesen nezakonito i uz kršenje vlastitih propisa Grada Malog Lošinja. Prvi problem predstavlja činjenica da javno savjetovanje (opet!) nije trajalo 30 dana. Drugi je problem u tome što Plan nije donesen na vrijeme. Naime, prema Odluci o porezu na korištenje javnih površina i naknadi za uporabu gradskih površina Grada Malog Lošinja, prema člancima 15. i 18., gradonačelnica je morala predložiti, a Gradsko vijeće usvojiti Plan na početku kalendarske godine. Mislim da ni najponizniji i najrevniji branitelji postupaka gradske uprave u Gradskom vijeću neće tvrditi da početak kalendarske godine pada u mjesecu svibnju. Dakle Plan ima problem s konceptom vremena jer nije donesen u zakonskoj proceduri uz javno savjetovanje od 30 dana, nije donesen u propisanom roku, početkom kalendarske godine. Zašto? Možda zaista zato što se gradska administracija bavi sama sobom umjesto svojim samoupravnim ovlastima.

No zanimljiva je i činjenica da je Grad Mali Lošinj već raspisao i javni natječaj za dodjelu javnih površina za postavu kioska prema usvojenom Planu, koji je otvoren do danas, 28. svibnja 2018. do 12 sati, a otvaranje ponuda najavljeno je za 30 minuta kasnije, dakle istog dana u 12.30 minuta.

I tu sad opet nailazimo na problem. Prema čl.19. spomenute Odluke o porezima na kroštenje javnih površina natječaj provodi Povjerenstvo za davanje na korištenje javnih površina koje treba 30 minuta nakon roka za dostavu ponuda otvoriti prispjele ponude. Ostaje tajna kako će se to izvesti jer Povjerenstva nema. Imenuje ga Gradsko vijeće, no novi saziv ga još nije imenovao. Razloge ove nevjerojatne "greške u koracima" mogli bismo dobronamjerno tražiti u već izrečenoj tvrdnji da se gradska uprava bavila sama sobom, a ne svojim poslom sa građanima, da se Gradsko vijeće bavilo tepanjem i tetošenjem gradonačelnice uz uredno dizanje ruku za njene prijedloge. Ali mogli bismo biti i manje dobronamjerni. Kako god bilo, potvrda o nesposobnosti (ili nečega drugog) gradske uprave je Zaključak gradonačelnice od 24.svibnja kojim ona produžava rok dostave ponuda prema navedenom natječaju do 8. lipnja 2018. U tom će se roku, valjda, sastati Gradsko vijeće i imenovati potrebno povjerenstvo. Već smo ušli u sezonu, a natječaj se produžuje, Plan se mijenja, no nitko ne postavlja pitanje odgovornosti za to.

Javno savjetovanje vlast ne smije shvaćati kao smetnju
Nova gradska uprava pod dirgentskom palicom gradonačelnice čini propuste u radu koji se manifestiraju i u raspolaganju gradskim površinama prema Planu rasporeda kioska. Usvajanje Plana je debelo zakasnilo, Plan nije donesen u zakonitoj proceduri i trenutno je neprovediva mogućnost postave kioska. I u takvoj situaciji, kad je i takav Plan usvojen, umjesto da se gradska uprava "pokrila po ušima" s nadom da nitko neće zahtijevati poništenje, nakon dva dana od njegova stupanja na snagu gradonačelnica donosi odluku o izmjeni i dopuni Plana! Kao ni sva druga javna savjetovanja u ovom Gradu ni ovo ne zadovoljava ni osnovne formalne uvjete. Prema Zakonu o parvu na pristup informacijama u čl. 11. st.2., obavezno se traži obrazloženje razloga i ciljeva koji se žele postići donošenjem akta ili drugog dokumenta i pozivanjem javnosti da dostavi svoje prijedloge i mišljenja. U prijedlogu odluke o izmjenama i dopunama Plana nema ni slova o razlozima a ni ciljevima izmjene. Prema već uhodanoj praksi, bahata gradska vlast utvrđuje da će prihvatiti "isključivo stručno utemeljeno mišljenje, primjedbu ili prijedlog." Zakon ne predviđa stručno već javno savjetovanje, no gradska vlast se s tom pojedinosti ne zamara, možda zato što joj to ograničenje omogućuje da diskvalificira nepoželjna mišljenja, primjedbe i prijedloge. Naravno, i trajanje rasprave je skraćeno s 30 dana na dva tjedna. Želeći pomoći gradskoj vlasti da shvati značaj odredbi o rokovima iz Zakona o pravu na pristup informacijama, ponovno ću citirati dio obrazloženja iz jedne presude Visokog upravnog suda. Radi se o predmetu pod pos. brojem: Usoz-120/16-5 od 28. velječe 2017. godine. Presuda je objavljena u NN 29/2017.

"...Postupajući po obavijesti građana Sud nalazi da je u postupku donošenja općeg akta učinjen propust zbog kojeg je pokrenuo postupak ocjene zakonitosti Odluke po službenoj dužnosti i Odluku ocijenio nezakonitom ne ulazeći u njezin sadržaj.

Na temelju odredbe članka 11. stavka 3. ZPPI-a tijela javne vlasti (između ostalih tijela jedinica lokalne samouprave) dužna su provesti savjetovanje s javnošću u pravilu u trajanju od 30 dana, osim u slučajevima kad se savjetovanje provodi sukladno propisu kojim se uređuje postupak procjene učinaka propisa.
S obzirom da je Zakon kao pravilo trajanja savjetovanja s javnošću odredio 30 dana, prema ocjeni ovog Suda odstupanje od pravila dopušteno je samo u iznimnim i opravdanim okolnostima. Suprotno tumačenje odnosno dopuštanje širokog tumačenja iznimke od pravila, moglo bi dovesti u pitanje primjenu propisanog roka uopće. Stoga prema ocjeni ovog suda kratkoća vremena u odnosu na sazivanje sjednice na kojoj je trebalo razmotriti prijedlog Odluke, kao i pripremanje materijala za sjednicu, ne može biti opravdan razlog za odstupanje od zakonom propisanog pravila.
Sud nadalje napominje kako je Povjerenik za informiranje zbog uočenih kršenja odredbi ZPPI-a prilikom analitičkih praćenja provedbe zakona, uključujući i postupanja prema predstavkama korisnika, donio smjernice za primjenu članka 11. ZPPI-a, klasa: 008-01/14-01/01, urbroj: 401-01/13-16-01 od 21. prosinca 2016. u kojima se u odnosu na trajanje savjetovanja navodi kako savjetovanje s javnošću može trajati kraće od propisanog samo onda kad su nastupili izvanredni uvjeti zbog kojih nije moguće provesti savjetovanje u zakonskom roku i u tom slučaju je razloge za skraćeno trajanje savjetovanja nužno jasno obrazložiti u obrazloženju uz dokument koji se stavlja na savjetovanje. U smjernicama se navodi kako skraćeno trajanje savjetovanja nije prihvatljivo ako se ono događa uslijed nekvalitetnog planiranja rada u tijelu.
U konkretnom slučaju na internetskom portalu Grada Belog Manastira na kojem je bio objavljen podatak o savjetovanju s javnošću i određen rok savjetovanja od 4. – 10. prosinca 2015. uopće nisu obrazloženi razlozi zbog kojih je vrijeme savjetovanja skraćeno u odnosu na zakonom određeno pravilo. Razlozi koje Gradonačelnik iznosi u očitovanju ovom sudu, argumentirani su okolnostima u redovitom obavljanju nadležnosti tijela jedinice lokalne samouprave što se međutim, ne može smatrati opravdanim razlogom za skraćivanje vremena trajanja savjetovanja. Ovo iz razloga što je cilj savjetovanja upoznati javnost s nacrtom predloženih normativnih rješenja pa postizanje tog cilja ne može biti otežano okolnostima vezanim uz redoviti rad tijela jedinice lokalne samouprave kao što su vrijeme potrebno za sazivanje sjednice i pripremu materijala za sjednicu odnosno činjenicu da datum održavanja sjednice nije bio poznat prije početka savjetovanja s javnošću.
Zbog navedenog propusta u postupku donošenja općeg akta Sud je, ne ocjenjujući zakonitost općeg akta s materijalnopravnog aspekta, Odluku ukinuo na temelju odredbe članka 86. stavka 3. ZUS-a."

Zapitajmo se je li gradskoj upravi teško iz ovoga izvući zaključak da će svaku odluku gradskog vijeća usvojenu bez javne rasprave ili u roku kraćem od 30 dana, a da za to nisu prezentirani dokazi o izvanrednoj situaciji, Visoki upravni sud ukinuti ako bilo koji građanin podnese tužbu. Je li iz ovoga izvučena pouka saznat ćemo prilikom prve iduće objave o javnom savjetovanju.

Izmjena Plana iz čista mira?
Prijedlogom o izmjeni i dopuni Plana želi se mijenjati čl.1., odnosno u tablici točka pod red. br. 1.25. - Vožnja turističkog vlakića na relaciji Čikat - Velopin - Bočac - Aurora uz cijenu od 5.500 kn godišnje na način da se ruta mijenja u A/C Čikat - Velopin - A/C Čikat. Time se vlakiću bitno smanjuje ruta odnosno prihodi poduzetnika. U naravi takva odluka znači da se vlakić protjeruje iz grada, odnosno ograničava mu se tura na krug od kampa preko Velopina i nazad do kampa. Naravno cijena se nije mijenjala.

Preskočimo za sada raspravu o tome je li ta usluga bitna, potrebna, kvalitetna, prihvaćaju li je turisti ili je trebaju, kako ju ocjenjuju i tko ju i na koji način obavlja. Pogledajmo samo zakonitost i motive ovakvog postupka. Pitanje koje se nameće smo po sebi glasi: Zašto se samo dva dana nakon stupanja na snagu Plana isti plan mijenja na način da se vlakiću onemogućava vožnja do hotela Aurora i Vespera i do Bočaca? U nezakonitoj objavi javnog svjetovanja odluke o izmjeni plana, kako je prethodno navedeno, nije uopće obrazloženo na čiji poticaj se Plan mijenja, koji su razlozi, te koji su ciljevi pokrenute procedure za izmjene Plana. No budući da se izmjena Plana našla u javnoj raspravi znači da je gradonačelnica prihvatila nečiji tajni, ničim obrazloženi zahtjev s ciljem da se vlakić usmjeri na slijepi kolosjek. I to sve u nezakonitoj proceduri.

No radilo se o kumovskim, ortačkim, rodijačkim ili pak koalicijsko-političkim razlozima zbog snažnog taxi lobija u Gradskom vijeću, gradonačelnica naprosto mora objasniti razloge i ciljeve svoje iznenadne odluke o izmjeni Plana i provesti zakonitu proceduru. Minimum bi bilo makar i formalno navođenje razloga i ciljeva koji se žele postići predloženom izmjenom, a javno savjetovanje odrediti u roku ne kraćem od 30 dana.

Natječaji javni, motivi tajni
Kako to Odluka o porezima predviđa, nakon usvajanja Plana gradonačelnica mora objaviti javni natječaj za davanje na uporabu javnih površina za postavljanje pokretnih naprava. Pa je tako 17.svibnja 2018. i raspisan javni natječaj na stranici grada a predmet natječaja je Davanje na uporabu javnih površina za postavu pokretnih naprava na području Grada Malog Lošinja u 2018.godini za djelatnosti i lokacije utvrđene Planom rasporeda kioska i specijalnih naprava namijenjenih za obavljanje trgovine, iznajmljivanje robe i pružanje usluga na javnim površinama i dijelovima neizgrađenog građevinskog zemljišta na području Grada Malog Lošinja («Službene novine PGŽ» br. 13/18) a pri tome se, pozivajući (ovaj puta pravilno) na odredbu čl.19. Odluke o porezu na korištenje javnih površina i naknadi za uporabu gradskih površina Grada Malog Lošinja. To je ona odredba koja kaže da će ponude otvoriti Povjerenstvo kojeg nema. Iako je u predmetu natječaja navedeno da se daje na uporabu javna površina na lokacijam utvrđenim Planom u daljnim odredbamam natječaj se pozva na "Izvadak iz plana".

Iako je Gradsko vijeće prihvatilo Plan temeljem kojega se sukladno propisu (gradska odluka o porezima) daju na uporabu javne površine, gradonačelnica stvarno provodi natječaj temeljem "Izvadka iz plana". Izvadak iz plana nije ni zakonska ni propisna kategorija. Takav natječaj kojim se daju javne površine na korištenje za postavu kioska i drugih naprava temeljem pravne improvizacije – Izvadka iz plana a ne Plana, predstavlja kršenje odluke Gradskog vijeća. U konkretnom slučaju našeg vlakića, koji je ostao bez voznog reda, radi se o tome da je u Izvadku iz plana naprosto iščezla točka 1.25. Vožnja turističkog vlakića na relaciji Čikat-Velopin-Bočac-Aurora. A to je upravo točka koju se želi promijeniti i koja je u javnoj raspravi. Nadalje, iako je po važećem Planu gradonačelnica dužna dužna raspisati natječaj i za vlakić, gradonačelnica to ne radi. Suprotno odluci Gradskog vijeća, ona mijenja Plan i dok ga ne promijeni ne želi objaviti javni natječaj za vlakić iako ima važeću i obvezujuću odluku Gradskog vijeća. Gradonačelnica ne želi provesti natječaj za vlakić iako to prema Odluci o porezima mora napraviti sukladno Planu, a ne prema nekakvom "Izvadku iz plana", pravnoj izmišljotini ili brljotina novoustanovljenog Jedinstvenog upravnog odjela Grada Malog Lošinja. Gradonačelnica si time uzurpira prava koja nema.

Neovisno o svim spomenutim problemima, u ovom primjeru samovoljne izmjene Plana treba primijetiti da nikome u novoustrojenom upravnom odjelu nije palo na um da vlakić nije ni kiosk niti specijalizirana naprava te da se njegovo prometovanje moglo i trebalo riješiti putem koncesija sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu i Zakonu o koncesijama, kako to rade u gradovima gdje znaju razlikovati vlakić od kioska.

Žar kojim gradonačelnica ispunjava svoje hirove i tuđe želje trebala bi koristiti za proučavanje zakona, propisa, procedura i obveza koje ima u obavljanju svoga posla uz podsjćanje na čl. 48. Statuta Grada Malog Lošijnj koji kaže: "Gradonačelnik je odgovoran za ustavnost i zakonitost obavljanja poslova koji su u njegovom djelokrugu i za ustavnost i zakonitost akata upravnih tijela Grada."

vlakic