Team building u hotelu Bellevue

Korisnička ocjena:  / 5
LošeNajbolje 

teambuildProširenje zračne luke Malim Lošinj vjerojatno je društveno koristan zahvat, a predviđeno je strateškim planom PROGRAM RAZVOJA ODRŽIVOG TURIZMA GRADA MALI LOŠINJ u kojem je utvrđeno da je to projekt od izuzetne vežnosti. No nejasna ulogu Grada Malog Lošinja u tako velikoj i složenoj investiciji treba biti određena na racionalan način vodeći pri računa o fiskalnim sposobnostima i odgovornostima i zakonskim ograničenjima, a svakako imajući na umu sve posljedice koje nosi takva investicija. Od pozitivnih do negativnih 

Igra detekcije - tko je investitor?
Zadni put o aerodromu se pisalo početkom ove godine povodom preneraženosti zbog odluke Vlade da Zračno pristanište Mali Lošinj d.o.o. briše s liste trgovačkih društva od posebnog interesa za RH. Ta je odluka uzburkala zainteresirani dio lošinjske javnosti, o tome su pisale novine, a gradonačelnica je preko radija Jadranka smirivala javnost rezolutnom tvrdnjom da investicija proširenja zračne luke u Malom Lošinju ide dalje, a gradnja samo što nije počela. Razlog njene medijske intervencije smirivanja "panike" treba tražiti u činjenici da je u njenom predizbornom programu pod sloganom "Prvi od 1000" rekonstrukcija zračnog pristaništa Mali Lošinj bila prva i najvažnija točka. Unatoč odlučnosti gradonačelnice da ostvari obećanje iz predizbornog programa 7. siječnja 2018. napisao sam: "Medijsko forsiranje projekta rekonstrukcije Zračne luke Mali Lošinj ima zadatak oblikovati stav o prihvatljivosti investicije bez postavljanja suvišnih i logičnih pitanja o opravdanosti gradnje, čiji je stvarni interes investiranja, tko će to platiti, tko će plaćati održavanje, što je čija korist. Uz osnovno pitanje za gradonačelnicu - koja je uloga Grada u toj privatnoj investiciji". Ovo se pitanje nameće i samo po sebi već i zbog činjnice da je rekonstrukcija zračne luke najavljena u medijskoj ofenzivi investitora kakvog se samo poželjeti može u posve drugom kontekstu. Govorim o medijskoj kampanji iz 2015. godine da »Tvrtka Jadranka priprema totalni turistički preporod Malog Lošinja: prvo je uložila 60 milijuna eura u preuređenje hotela i kampova, a sad ulaže još 40 u proširenje aerodroma koji će primati velike putničke avione te u gradnju marine za megajahte i kompleksa golfskih terena.« Citat je iz napisa u tjedniku Globus iz 2015. godine, samo jednog iz niza napisa u sklopu tadašnje medijske ofenzive.

Ja sam investitor, ne ja sam ...
Dakle, ono što je 2015. bilo najavljeno kao privatna investicija od 40 milijuna eura, nekim čudom postalo je predizborni adut kandidatkinje za gradonačelnicu. Ova začudna medijska i metafizička transformacija privatne investicije u javnu prošla je nezapaženo, bez ijednog javno postavljenog suvislog pitanja, ako izuzmemo dežurne kritičare s ovog portala. Na tragu iste takve hipnotičke odsutnosti razuma održan je u prošlu srijedu i svojevrsni "team building" investitora s lokalnim političarima u hotelu Bellevue. U hotel Bellevue (dragulju u kruni investitora kakvog se samo poželjeti može) na poziv amorfnog investitora, jer po potrebi mijenja oblik i predstavnike, sjatila se politička elita s oba otoka na prezentaciji projekta rekonstrukcije zračne luke Mali Lošinj - što god to značilo. Budući da se team buildingom pokušava urediti produktivne odnose među ljudima unutar grupe, za medije kao posrednike s javnošću nije bilo mjesta da se nekome ne bi omaknulo da postavi neko suvislo, racionalno pitanje.

Prisutnosti gradonačelnice i predstavnika koalicije na vlasti team buildingu s investitorom ne treba se čuditi jer cilj mu je jačati timski duh radi ostvarenja zadanog cilja - rekonstrukcije zračne luke Mali Lošinj. No začuđujuća je prisutnost oporbenih vijećnika koji su na zadnjoj sjednici GV bili protiv odluke o njenoj dokapitalizaciji. Moguće je da nisu mogli odoljeti sirenskom pozivu gradončelnice i velikog investitora, a možda su bili samo radoznali.

Sudbonosna pristojba
Nakon pića doborodošlice, prezentacije projekta, ležerne i neobvezujuće rasprave te lagane zakuske nakon toga, društvo se razišlo, a da se projekt rekonstrukcije nije maknuo ni milimetar dalje. I dalje se ne zna čiji je to projekt, što je čiji interes, hoće li se rekonstruirati, kad će se krenuti u rekonstrukciju, tko je investitor, tko će to platiti. Sudeći prema neobvezujućim raspravama rekonstrukcije zračne luke možda će biti, a možda i neće biti. Ne zna se tko je investitor, ne zna se koliko će iznositi investicija, ni tko će platiti rekonstrukciju. Prema izjavama hipnotiziranih sudionika "team buildinga" dade se zaključiti da je odlučujuća stvar u investiciji novi Zakon o boravišnoj pristojbi koji će omogućiti financiranje investicije. Naime, prema odredbama budućeg Zakona o boravišnoj pristojbi bilo bi moguće ili će biti moguće, četvrtinu dijela boravišne pristojbe koja ima pripasti Turističkoj zajenici usmjeriti na strateške investicije. No kad bi se i usvojio takav zakon, te kad bi Turistička zajednica Grada Malog Lošinja odlučila 25% svojih prihoda usmjeriti na u rekonstrukciju zračne luke radilo bi se o iznosima od oko 1.000.000 kuna godišnje, iznosa koji može pokriti samo manji dio kamate. Ako se radi o deklariranom iznosu investicije od 260.000.000 kuna ispada da će sve biti rješeno bude li TZ izdvajala milijun kuna godišnje. Ako bi investitor, a za sada ne znamo tko je - Grad Mali Lošinj kako to tvrdi gradonačelnica u predizbornom programu ili investitor kakvog se samo poželjeti može, kako je najavljivao u medijskoj ofenzivi - i osigurao 60.000.000 kuna, te ako bi se ostatak investicije zatvorio kreditom od 200.000.000 uz kamatu od 5%, tada bi godišnja kamata bila 10 milijuna kuna. Dakle, ključna sredstva od TZ pokrila bi samo deseti dio godišnje kamate.

Lice i naličje
Iako je "team bulding" bio u luksuznom objektu i na visokom nivou (veliki investiror i svekolika politička i društven elita - navodno je bila prisutna i predsjednica društva "Naša djeca"), iako se radi o strateškoj investiciji od 260 milijuna kuna, ispod toga blještavila krije se malo drukčija stvarnost. Zračno pristanište Mali Lošinj d.o.o. je privatna tvrtka u kojoj male udjele imaju Republika Hrvatska i Grad Mali Lošinj. Tvrtka ima svoju upravu koju muči pitanje kako platiti projekte za rekonstrukciju zračne luke. Tako je Primorsko-goranska županija 2014. godine donije odluku da će sufinancirati izradu projektne dokumentacije (glavni i izvedbeni projekt) i izradu aeronautičke studije za rekonstukciju zračne luke u iznosu od 150.000 kuna.

S jedne strane imali smo medijsko talambasanje velikog investitora o gradnji aerodroma od 40.000.000 eura, a istovremeno se žica novac za projektnu dokumentaciju te investicije. S druge strane, u svom predizbornom programu "Prvi od 1000" gradonačelnica tu rekonstrukciju zračne luke najvljuje kao svoj kapitalni project. Sva ova proturječja oko rekonstrukcije zračne luke Mali Lošinj sučelila su se, ili bolje rečeno "sljubila" na spomenutom team buildingu u hotelu Bellevue. Tamo se gradilo zajednički duh, a ne raspetaljavo odnos investitora i lokalne zajednice. O tome što rekonstrukcija zračne luke Mali Lošinj donosi cjeloj zajednici, čija je to investicija, koliko košta i tko će sve to platiti rješavat će se lagano u hodu ili u kakvim drugim prigodama u manjim radnim skupinama, a građani će o svemu biti obavještavani poliranim priopćenjima iz ureda PR agencije. A sve to tek ako se promijeni Zakon o boravišnoj pristojbi i ako lošinjska TZ odluči 25% svojih prihoda usmjeriti u rekonstrukciju zračne luke.

Da ne bi bilo zabune, proširenje zračne luke vjerojatno jeste društveno koristan zahvat, a predviđeno je strateškim planom PROGRAM RAZVOJA ODRŽIVOG TURIZMA GRADA MALI LOŠINJ u kojem je utvrđeno da je to projekt od izuzetne vežnosti. No nejasna ulogu Grada Malog Lošinja u tako velikoj i složenoj investiciji treba biti određena na racionalan način vodeći pri računa o fiskalnim sposobnostima i odgovornostima i zakonskim ograničenjima, a svakako imajući na umu sve posljedice koje nosi takva investicija. Od pozitivnih do negativnih. Sve to treba utvrditi temeljem ozbiljnih materijala, razložnih analiza kroz javna savjetovanja i argumentirane rasprave na gradskom vijeću, a ne na dosadašnji način -  na zatvorenim sastancima, radnim ručkovima, ciljanim lobiranjem, "studijskim putovanjima" ili na "team buildingu" koji je dao povod pisanju ovog članka. Takav način rada kakav prakticira župan Komadina i njegova regionalna birokracija prilikom izmjena županijskog prostornog plana na zahtjev istog investitora ne treba biti koncept prema kojem će raditi i lošinjska samouprava. Da ne bismo jednom imali razloga ironično citirati izjavu gradonačelnice da "Grad Mali Lošinj i ja osobno kao gradonačelnica ne podržavamo niti jedno nezakonito djelovanje neovisno o njegovoj namjeni" kao što citiramo izjavu njenog zamjenika iz vremena kad je bio predsjednik Gradskog vijeća da otočani ne mogu biti objekt apetita kapitala.