Ista pašta, drugo pakovanje

Korisnička ocjena:  / 6
LošeNajbolje 

glasanjeNesposobnost odgovornih u gradskoj upravi da na vrijeme ispune zakonske obveze ne može biti opravdani razlog za hitni postupak. To može biti razlog za traženje odgovornosti nadležnih od gradonačelnice do pročelnica, a ne razlog za hitni postupak u donošenju odluka. No umjesto da odgovorne pozovu na odovornost vijećnici usvajaju Odluku koja nije bila u javnoj raspravi 

 

Javno savjetovanje - smetnja efikasnosti
Odluka o ustrojstvu Jedinstvenog gradskog odjela "polazi od potrebe za reorganizacijom sadašnjeg ustrojstva gradske uprave, a u cilju poboljšanja efikasnosti rada i veće učinkovitosti gradske uprave" izjava je kojom je gradonačelnica obrazložila svoj naum da reorganizacijom poveća efikasnost i poboljša kvalitet rada gradske uprave. I takvo isprazno obrazloženje bez stvarnog sadržaja bilo je dovoljno da dvadesetak ljudi u Gradskom odboru HDZ-a i 14 gradskih vijećnika prihvate prijedlog za preustrojem kojim će povećati efikasnost i poboljšati kvalitet rada gradske uprave. No sudeći prema materijalima za 8. sjednicu Gradskog vijeća Grada Malog Lošinja nikakve pomake na bolje ne treba očekivati. Tako se u materijalima koje je prodložila gradonačelnica za 8. sjednicu GV nalaze i prijedlozi odluka koje ne bi trebali biti pred vijećem kao i prijedlozi odluka koje nisu kvalitetno pripremljene, a k tome nisu prošle proceduru koju su morale proći. Naravno, ovaj saziv vijeća u tome ne vidi nikakav problem.

Čini se da je stav gradonačelnice i gradskih vijećnika prema zakonitim procedurama prema kojima se trebaju usvajati odluke vrlo sličan. Za njih su propisane procedure gnjavaža koju treba izbjeći kad god je to moguće. Česta je, na primjer, praksa da se odluke i opći akti usvajaju po hitnom postupku bez ikakvog obrazloženja potrebe za hitnosti postupka. Tako se po hitnom postupku odluke usvajaju zadnjeg dana zakonskog roka iako su ti rokovi poznati mjesecima ranije. Po hitnom postupku donose se i odluke koje su u javnoj raspravi, a za koje se zna kada je zadnji rok za usvajanje.

Na primjer, Odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na pdoručju Grada Malog Lošinja usvojena je po hitnom postupku 31.siječnja 2018. na 6. sjednici Gradskog vijeća - zadnjeg dana za usvajanje, iako je krajni rok za uvajanje odluke poznat još od od mjeseca svibnja 2017. godine. A da bi odluka bila usvojena "na vrijeme" čak je skraćeno vrijeme javne rasprave. Iako je izvještaj s javne rasprave objavljen 24. siječnja 2018. materijali za sjednicu Gradskog vijeća razaslani vijećnicima nisu sadržali prijedlog odluke. Prijedlog odluke vijećnicima je poslan tek 30. siječnja 2018. - samo dan prije sjednice po hitnom postupku - a bez ikakvog obraloženja zahtjeva za hitni postupak.

Da ponovimo: Iako je odluka bila u javnoj raspravi, iako je izvještaj s javne rasprave objavljen 24. siječnja 2018., dana kad su poslani materijeli za vijeće, iako se mjesecima zna da se odluku trebe usvojiti do 31. siječnja 2018., prijedlog odluke nije bio u materijalima. Dan prije sjednice vijećnicima se dostavlja prijedlog odluke uz zahtjev da ga usvoje u hitnom postupku - bez obrazloženja razloga za takav zahtjev.

Ni jednom gradskom vijećniku, a kamoli predsjedniku Vijeća nije palo na pamet pitati zašto se zahtijeva usvajanje odluke po hitnom postupku, niti je ikome palo na um da upita zašto nema obrazloženja za hitni postupak. A mogli su jednostavno pitati zašto odluka nije pred GV došla redovnim putem. Budući da to nisu učinili, ne mogu osporavati sumnju građana da se ne žele zamjerati gradonačelnici traženjem da učini ono što mora kad u izuzetnim situacijama predloži da se neka odluka donose po hitnom postupku. Jer prema zakonu, prema propisima i prema Poslovniku o radu Gradskog vijeća, gradonačelnik mora obrazložiti razloge traženja hitnog postupka.

Naravno, nesposobnost odgovornih u gradskoj upravi da na vrijeme ispune zakonske obveze ne može biti opravdani razlog za hitni postupak. To može biti razlog za traženje odgovornosti nadležnih osoba od gradonačelnice do pročelnica, a ne razlog za hitni postupak u donošenju odluka. No umjesto da odgovorne pozovu na odovornost vijećnici usvajaju Odluku koja nije bila u javnoj raspravi. To je razlog zbog kojeg odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Malog Lošinja koja je usvojena ima gotovo stotinu članaka manje od prijedloga odluke koja je bila u javnoj raspravi.

Hitni postupak je, dakle, poslužio da se na brzini i na prepad usvoji odluka koju se nije smijelo usvojiti. Sjetimo se samo da su na zadnjoj, 7. sjednici GV po hitnom postupku usvojene tri odluke. Ni za jednu od njih nije dato nužno objašnjenje i obrazloženje hitnog postupka iako se radi o odlukama koje se tiču višegodišnjih sporova i predmeta o kojima se mjesecima raspravlja i za koje se znalo da će biti pred Gradskim vijećem. Zašto onda hitni postupak? Zašto tajnost?

Dvaput je dvaput

U materijalima za 8. sjednicu GV nalazi se i prijedlog da se usvoji Odluka o dodjeli obavljanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Mali Lošinj poduzeću Komunalne usluge Cres  Lošinj d.o.o.   Dakle odlukom bi se obavljanje te javne usluge povjerilo komunalnom poduzeću u suvlasništvu gradova Cresa i Malog Lošinja, poduzeću koje tu usluga obavlja već “stoljećima”. Da bi stvar bila zanimljivija Gradsko vijeće Grada Malog Lošinja je prije tri mjeseca, 31. siječnja 2018. usvojilo već spomenutu  Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Malog Lošinja u kojoj članak 6. Jasno kaže, citiram, citiram: “Davatelj javne usluge, usluge povezane s javnom uslugom i usluge koja se pruža na zahtjev korisnika javne usluge iz članka 1. ove Odluke je trgovačko društvo Komunalne usluge Cres Lošinj d.o.o.,Turion 20/A, 51557 Cres, OIB: 43600498596 (u daljnjem tekstu: Davatelj javne usluge).” Provjerom OIB-a ustanovio sam da se radi o istoj tvrtci navedenoj u obje odluke. Dakle, gradskom komunalnom društvu koje već godinama obavlja uslugu zbrinjavanja otpada, u samo tri mjeseca gradsko vijeće treba dva puta povjeriti posao koji ono već godinam obavlja. U obrazloženju odluke za 8. sjednicu predlagač se poziva na čl.31. st. 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom. A što kaže ta odredba Zakona?  Kaže: "(2) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samoupravemožeodlukom dodijeliti obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada pravnoj osobi iz stavka 1. točki 1. i 2. ovoga članka." Dakle u ovom slučaju, kad zakon kaže da se nešto može, a ne mora, gradske stručne službe to ipak rade, a posve nepotrebno i po više puta. A ono što se prema zakonu mora raditi – ne rade. Naprimjer mora se provoditi javna raspava, ali Grad ju ne provodi, skraćuje ili ju skriva. Ipak, gradonačelnicu treba pohvaliti što navedena točka nije predložena po hitnom postupku tako da će gradski vijećnici imati vremena provjeriti ozbiljnost ovih tvrdnji o svojevrsnoj pravnoj tautologiji gradskih stručnih službi.

Proizvodnja logičkih problema

Iz mađioničarskog šešira gradskih stručnih službi izvučena je i vijećnicima predložena još jedna u nizu izmjena Odluke o porezu na korištenje javnih površina i naknadi za uporabu gradskih površina Grada Malog Lošinja. Radi se o šestoj po redu izmjeni. No i pored tolikih izmjena nikome u gradskoj upravi nije palo na pamet izraditi pročišćeni tekst, ali i ovom prilikom vrijedi istaknuti da se ni ovo javno savjetovanje ne provodi u skladu sa zakonom. I dalje se inzistira na savjetovanju samo sa stručnom javnosti, štogod to značilo. Javna rasprava (sa stručnom javnosti) prekinuta je 16. travnja kad je sadržaj skinut sa službene web stranice Grada, dakle dva dana prije završetka javne rasprave (sa stručnom javnosti). Na službenoj stanici ni danas nema ni odluke o javnoj raspravi, niti teksta prijedloga odluke, a ni izjvještaja o javnom savjetovanju (sa stručnom javnosti). Time se nositelji gradske vlasti opetovano, a sada već bezobrazno rugaju zakonskoj obvezi javnog savjetovanja, ograničivši je prethodno samo na stručnu javnost, štogod to značilo. Za ozbiljniju analizu procedure donošenja Odluke o porezu na korištenje javnih površina i naknadi za uporabu gradskih površina Grada Malog Lošinja potrebno je imati i tekst prijedloga odluke koji je bio u javnoj raspravi. Naime, postoje indicije da tekst koji je u materijalima nije tekst koji je bio u javnoj raspravi. No o tome drugom prilikom. Za sada samo o pojedinostima uočljivim već na prvi pogled.

Odluka o izmjenama i dopunama (šesta po redu) Odluke o porezu na korištenje javnih površina i naknadi za uporabu gradskih površina Grada Malog Lošinja temelji se na Pravilniku o minimalnim tehničkim i drugim uvjetima koji se odnose na prodajne objekte, opremu i sredstva u prodajnim objektima i uvjetima za prodaju robe izvan prodavaonica. Predloženom Odlukom se u osnovi želi omogućiti postavljanje šankova na javnim površinama. Iako se šankovi postavljaju na javne terase da bi se obavljala ugostiteljska djelatnost, prijedlog odluke temelji se na pravilniku koji regulira trgovačku djelatnost. Zašto se odluka ne temelji i na Pravilniku o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina restorani, barovi, catering objekti i objekti jednostavnih usluga (NN 82/07; NN 82/09; NN 75/12; NN 69/13; NN 150/14? Možda zato što navedeni pravilnik ne omogućava ono što se želi postići ovom odlukom?

Napravi problem da bi ga "elegantno" riješio

Članak 2. odluke o izmjeni odluke glasi:

"U članku 3. stavak 9. mijenja se i glasi: „Ugostiteljska terasa u smislu ove Odluke predstavlja dio javne površine smještena ispred ili u neposrednoj blizini ugostiteljskog poslovnog prostora, koja služi ugostiteljskoj i uslužnoj namjeni, te se na njoj mogu postaviti stolovi, stolice, šankovi do 3 (tri) m2, izložbene vitrine, tende ili suncobrani.

Šankovi i izložbene vitrine moraju biti smješteni isključivo uz fasadu poslovnog prostora priključeni na infrastrukturu poslovnog prostora.
Postojeći šankovi koji na dan donošenja ove Odluke imaju minimalno-tehničke uvjete, odobrit će se sukladno izdanim uvjetima..."

U stavku prvom citiranog članka, omogućava se postava šanka do 3 m2. Zašto za taj limit od 3m2 nema obrazoženja? U trećem stavku istog članak utvrđuje se Postojeći šankovi koji na dan donošenja ove Odluke imaju minimalno-tehničke uvjete, odobrit će se sukladno izdanim uvjetima. Logički problem je kako je uopće moguće da već postoje šankovi kad se tek ovom odlukom to omogućava. Kako će eksperti u gradskim stručnim službama riještiti mogući problem i u praksi vjerojatnu koliziju prvog i trećeg stavka? U stavku prvom dozvoljava se postava šanka površine do 3 m2, u stavku trećem predviđa se odobrenje i postojećim šankovima, a postojeći šank je možda veći od 3 m2. Hoće li stručne službe postupati prema stavku prvom ili prema trećem? Hoće li dozvoliti samo postavu šanka do 3 m2 ili će odobriti i veći šank koji već ima izdane uvjete. Dakle stavak prvi i treći su u vjerojatnoj koliziji. Zašto? Možda zato što takve neprecizne i nedorečene odredbe omogućavaju gradonačelnici mnogo manevarskog prostora i daju moć da postupi i ovako i onako prema svom hiru, subjektivnom stavu ili političkoj pragmi kad je u pitanju korisnik javne površine, na primjer neki gradski vijećnik ...

U svakom slučaju, pokazuje se da novi ustroj gradske uprave i s Jedinstvenim upravnim odjelom, a s istim "stručnjacima" na istim poslovima (iako još uvijek bez nove sistematizacije) radi na isti način kao i do sada. Loše i nekvalitetno. Do kad će na to gradski vijećenici slijegati ramenima i u gradskom vijeću nekritički usvjati predložene odluke? Na primjer, hoće li bez rasprave i po treći put usvojiti odluku kojom se Kumunalnim uslugama Cres Lošinj d.o.o. dodjeljuje obavljanje usluge odvoza otpada, valjda u strahu da tu uslugu ne bi obavljao netko nepozvan.