O aerodromu, rode, da ti pojem

Korisnička ocjena:  / 9
LošeNajbolje 

aerodromMedijsko forsiranje  projekta rekonstrukcije Zračne luka Mali Lošinj ima zadatak oblikovati stav o prihvatljivosti investicije bez postavljanja suvišnih i logičnih pitanja o opravdanosti gradnje, čiji je stvarni interes investiranja, tko će to platiti, tko će plaćati održavanje, što je čija korist. Uz  osnovno pitanje za gradonačelnicu - koja je uloga Grada u toj privatnoj investiciji 

Na zadnjoj sjednici Vlada je donijela Odluku o utvrđivanju popisa trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Tom odlukom Zračno pristanište Mali Lošinj d.o.o. više nije na listi trgovačkih društva od posebnog interesa za RH. Ta je odluka uzburkala lošinjsku javnost, novine pišu o tome, gradonačelnica Kučić preko Radija Rijeka smiruje javnost izjavama da investicija proširenja zračne luke u Malom Lošinju ide dalje, a gradnja samo što nije počela. Stilom svog prethodnika i nova gradonačelnica najavljuje nove investicije iako ne barata ni osnovnim informacijama ni konkretnim činjenicama. Kao i svaki političar govori ono što birači žele čuti. A ljudi žele čuti samo lijepe stvari, ljudi traže razloge optimizmu pa im te razloga pruža gradonačelnica. No o čemu se u stvari radi i hoće li se zračnu luku zaista rekonstruirati kako se najavljuje već nekoliko godina? 

Brkanje pojmova
I mediji i političari brkaju pojmove, odnosno liste. Lista trgovačkih društava od strateškog i posebnog interesa za RH nema nikakve veze s listom strateških investicija. Zračna luka Mali Lošinj jest ispala s liste trgovačkih društva od strateškog i posebnog interesa za RH, a ne s liste proglašenih strateških investicija. S tog popisa Zračna luka Mali Lošinj ni ne može ispasti iz jednostavnog razloga što na njemu nikad nije ni bila. Zračna luka Mali Lošinj jeste kandidirala projekt produljena piste kao strateški projekt Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta I taj je projekt stvarno na listi strateških projekata RH pod rednim brojem 1, a kao privatni investicijski project. Kao podnositelj prijave upisano je Zračno pristanište Mali Lošinj d.o.o., a vrijednost projekta je deklarirana na 258.257.978 kn.

Na listu je projekt uvršten 9. svibnja 2014. godine. No to je lista kandidiranih projekata, a ne lista proglašenih strateških projekata. Da bi projekt postao strateški mora ga takvim proglasiti Vlada RH, a na prijedlog Povjerenstva za procjenu i utvrđivanje prijedloga strateških projekata. A takvog prijedloga neće biti i vjerojatno će projekt rekonstrukcije zračne luke Mali Lošinj ispasti s liste (kandidata) za strateške projekte. Na sjednici spomenutog povjerenstva održanoj 24. travnja 2017. godine donešena je odluka o produženju roka za još 6 mjeseci za ostanak na Listi strateških projekata "Rekonstrukcije i proširenja proširenja piste Zračnog pristaništa Mali Lošinj". Taj produženi rok je već prošao. Zakon o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske je odredio rok od 6 mjeseci od uvrštenja na Listu strateških projekata do proglašenja strateškog projekta. Zakon, istina je, predviđa i mogućnost produljenja roka za ispunjenje uvjeta za status strateške investicije - primjerenim rokom.

O tome kako radi Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta najbolje govori činjenica da je investicija "Rekonstrukcija i proširenje piste Zračnog pristaništa Mali Lošinj" uvrštena na Listu 9.svibnja 2014. te da je 24.travnja donijelo odluku o dodatnih 6 mjeseci, smatrajuću to primjerenim rokom. Dakle, iako zakon predviđa 6 mjeseci boravka na listi kandidata, ova investicija je tamo gotovo već 4 godine. A za te četiri godine nije se maknulo od početka. Ovime nam se pruža još jedan primjer benevolentosti ministarstava na kakve smo već navikli u slučajevima odabranih investitora. Da stvari po Ministarstvo gospodarstva, poduzetnštva i obrta i Povjerenstvo za procjenu i utvrđivanja prijedloga strateških projekata budu gore, ta investicija nije ni trebala, a niti mogla uopće doći na Listu, a kamoli na njoj biti 4 godine.

U prijavi strateških investicija investitor - Zračno pristanište Mali Lošinj d.o.o. - mora priložiti dokaz o financijskoj sposobnosti / osiguranim izvorima financiranja projekta, strateški, poslovni i financijski plan te plan investicija za konkretan investicijski projekt za razdoblje od pet godina. Prema javnim podacima Zračno pristanište Mali Lošinj d.o.o. je u stalnim gubicima i zasigurno nije moglo dostaviti dokaz o financijskoj stablinosti i osiguranim izvorima financiranja projekta. Potvrda za to jest dopis Zračnog pristaništa Mali Lošinj d.o.o. od 10. studenog 2014. Primorsko - goranskoj županiji kojim se žicaju sredstva s citiram "molbom da nam kao i svake godine do sada, pomognete ... u sufinanciranju izrade glavnog i izvedbenog projekta i provedbu upravnog postupka za ishođenje građevinske dozvole ...". Županija, kao i svake godine dotad i u idućim godinama će nastaviti takvu praksu; odobrava 150.000 kuna iz svog proračuna. Privatno trgovačko društvo koje je prijavilo stratešku investiciju od skoro 260.000.000 kuna i koje je na Listi strateških investicija (kandidacijskoj) i koje je prethodno moralo dokazati osigurane izvore financiranja od 260.000.000 kuna "žica" od Županije - kao i svake godine - 150.000 kuna.

O čemu se radi?
Zračno pristanište Mali Lošinj d.o.o. je privatna firma u kojoj male udjele imaju Republika Hrvatska i Grad Mali Lošinj. Većinsko vlasništvo je privatno, i to Jadranke d.d., Lošinjske plovidbe - Turizam d.o.o. i Radnika d.d. Križevci. Grad Mali Lošinj i Republika Hrvatska su manjinski vlasnici bez upravljačkih prava. Projekt je uvršen na listu kao privatni projekt. Projekt nema riješena imovinsko - pravna pitanja, nema građevinsku dozvolu, nema osigurano financiranje, a gradonačelnica tvrdi da projekt samo što nije krenuo.

Na temelju kojih saznanja, činjenica i iz kojih razloga gradonačelnica putem radija tvrdi da projekt zračne luka Mali Lošinj ide dalje? Grad Mali Lošinj ni u ovogodišnjem proračunu niti u projekcijama do 2020. nije predvidio ni lipe za tu namjenu. Logično, jer rekonstrukcija zračne luke Mali Lošinj deklarirana je kao privatna investicija. Ni Vlada Republike Hrvatske nije ni ove godine niti u projekcijama predvidjela sredstva za tu namjenu. Logično, jer je je rekonstrukcija zračne luke Mali Lošinj deklarana je kao privatna investicija.

Vrijednost planirane investicije je oko 260.000.000 kuna. Može li Zračno pristanište d.o.o. tolika sredstva osigurati kreditom? Teško, odnosno nikako. Projekt rekonstrukcije zračne luke je infrastrukturni, a ne komercijalni, profitni projekt. I u sadašnjim uvjetima Zračno pristanište Mali Lošinj d.o.o. je u gubicima. Investicija od 260.000.000 kuna u neprofitabilnu investiciju nije baš pothvat koji bi banke kreditirale. Bez obzira na to, politika i njoj naslonjena poslovna elita bez ikakvog ozbiljnog promišljanja projekt planira, potiče i podržava. Jer lijepo zvuči. Pa na tom tragu, gradonačelnica smiruje uznemiranu otočku javnost nakon odluke Vlade RH o skidanju zračne luke s popisa strateških trgovačkih društava.

Dnevnik Nove TV je 19. ožujka 2016. izvještavajući iz Malog Lošinja o dolasku tadašnjeg ministra Klimana objavio: "Na lošinjskom aerodromu vrijeme kao da je stalo. Barem što se tiče novih ulaganja. Projekt proširenja piste stoji već neko vrijeme, a još prije dvije godine ušao je na listu strateških investicijskih projekata u Hrvatskoj. Ministar turizma Anton Kliman došao je vidjeti kako se cijeli proces može ubrzati."

Žicanje za nabavu vozila
O tome koliko je priča o strateškoj investicji ozbiljna govori i tvrdnja iz službenog dokumenta, zamolbe od 25.10.2016. Zračnog pristaništa d.o.o. Primorsko-goranskoj županiji kojom ponovno moli za sredstva ovaj put "za nabavu vozila neophodnog za novi aerodrom čija izgradnja bi trebala započeti 1. listopada 2017. godine i biti završena 15. lipnja 2018." Po svemu sudeći gradonačelnica se u svojoj hrabroj i sedativnog izjavi za radio oslanjala na tvrdnje, odnosno službene podatke iz dokumenta do prekjučer tvrtke od strateškog i posebnog interesa Republike Hrvatske.

Priča oko aerodroma je prezentirana prema sličnom obrascu istih aktera kao i projekt golfa. Dobro da ga nisu nazvali i eko aerodromom. Sjetimo se samo velikih naslova i izjava neupitnog vizionara Šolića: "Gradimo aerodrom, a slavni golfer Els projektira nam elitne eko golf terene".

Bez ikakvih prethodnih ozbiljnih rasprava, studija, analiza i promišljanja, suprotno tradiciji, strateškim dokumentima, kao u antičkim tragedijama pojavio se Šolić, glas velikog investitora, kao Deus ex machina i najavio nam aerodrom i golf. Tako autoritativno, glasno i s visine, bez potrebe obrazloženja o smislu, pravu, razlozima ili oportunosti, takvim tonom da nitko ni ne pomisli dovoditi dogmu u pitanje, već se to kao samorazumljivo ima prihvatiti. Pa tako to prihvaća i naša lokalna politika i naša gradonačelnica. Gradimo aerodrom i golf igrališta. Točka, nema priče!

Valjda pod dojmom tvrdnji predstavnika velikog investitora tipa "Projekt golf neće stajati manje od 100 milijuna eura, a novi aerodrom još 35 milijuna, no onda ćemo biti prava destinacija sa pet zvijezdica za svjetski jet set", gradonačelnica prihvaća kao apsolutnu istinu sve što nam s visina kaže glasnik velikog investitora. Medijsko forsiranje i u ovom slučaju, slučaju projekta rekonstrukcije Zračne luka Mali Lošinj, ima zadatak oblikovati stav o prihvatljivosti investicije bez postavljanja suvišnih i logičnih pitanja o opravdanosti gradnje, čiji je stvarni interes investiranja, tko će to platiti, tko će plaćati održavanje, što je čija korist. Uz - naravno - osnovno pitanje za gradonačelnicu koja je uloga Grada u toj privatnoj investiciji. 

O tome što misle građani o nametnutim investicijama golfa i aerodroma, o destinaciji s pet zvjezdica i svjetskom jet setu, o koristi od svega toga po njih i po javni interes grada, ne treba razmišljati. Građanima je dovoljno pokloniti klizalište za Advent i prodavati parole pred izbore o tome kako je Lošinj prvi među tisuću otoka, a između toga vlast se ima baviti ispunjenjem želja velikog investitora.