Plaže, naše ili njihove?

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

zagazinjine-13Na otoku Rabu su se građani pobunili jer izmjene prostornog plana omogućavaju davanje koncesija na plaže, ali nisu date u koncesiju i nema  radova na promjeni obalne crte nasipavanjem i betoniranjem obale. Na Lošinju pak zakonskih mogućnosti nema, ali već imamo plaže pod koncesijom i izbetoniranu obalu u uvali Čikat. I to već dvije godine!


U nedjeljnom Novom listu objavljen je tekst o inicijativi Rabljana „Čuvajmo rapske plaže" protiv devastacije obale i podmorja i za zaštitu plaža. Povod za to su izmjene prostornog plana kojima je izmijenjena definicija plaža brisnjem odredbe o pristupačnosti plažama - svima pod jednakim uvjetima. Inicijativa je digla na noge javnost zbog izmjena prostornog plana i projekata kojima bi se omogućilo nasipavanje mora i izmjena obalne crte te vrlo izgledne budućnosti da se tako uređene plaže predaju u koncesije i tako isključe iz javne uporabe. Dakle, rapska je vlast promijenila plan izbacivši odredbu o pristupačnosti plaža svima pod jednakim uvjetima. 

Kakva je situacija na Lošinju? U prostornom planu PPUGML mijenjanom čak sedam puta i dalje stoji odredba o uređenim plažama koja isključuje mogućnost davanja u koncesiju. Članak 39. PPUGML, stavak 3. glasi: „Uređena morska plaža je nadzirana i pristupačna svima pod jednakim uvjetima s kopnene i morske strane uključivo i osobama s poteškoćama u kretanju, većim dijelom uređenog i djelomično izmijenjenog prirodnog obilježja, te infrastrukturno i sadržajno (tuševi, kabine i sanitarni uređaji) uređen kopneni prostor neposredno povezan s morem, označen i zaštićen s morske strane."

U istom Planu stoji i odredba u čl.43. „Do donošenja Urbanističkog plana uređenja, dozvoljava se rekonstrukcija i održavanje postojećih plaža (dohranjivanje žala, obnova postojećih betonskih ili kamenih podloga, popločenja i sl.)."

Ove odredbe u lošinjskim prostornim planovima isključuju mogućnost ne samo bilo kakve gradnje i dogradnje, nego i mijenjanje obalne crte i betoniranje. No na Čikatu se sve to već dogodilo, a da se nitko nije pobunio.

»Profesionalni obmanjivači javnosti«
Na Rabu su se ljudi digli na noge jer je gradska vlast brisala odredbu koja je priječila ukidanje javne uporabe plaža i time si stvorila mogućnost da ih dade u koncesiju i dopusti mijenjanje obalne crte. Dakle, na otoku Rabu su se stekle zakonske mogućnosti, no plaže još nisu date u koncesiju pa nema radova na promjeni obalne crte nasipavanjem i betoniranjem obale.

Na Lošinju pak zakonskih mogućnosti nema, ali već imamo plaže pod koncesijom i izbetoniranu obalu u uvali Čikat. I to već dvije godine! Da apsurd bude veći, podršku za koncesioniranje plaže Čikat i betoniranje mora na području Park šume Čikat i uvale u čiju se ljepotu svi Lošinjani kunu dalo je gradsko vijeće Grada Malog Lošinja uz izuzetak vijećnika Devčića.

Egzaltaciju vijećnika što ispunjavaju želju investitoru kakvog se samo poželjeti može nisu mogli pokvariti ni usamljeni glasovi „profesionalnih obamanjivača javnosti" kako su etiketirani rijetki nezadovoljnici takvom odlukom.

Tema koncesioniranja plaža na Čikatu obrađena je i člankom „Čikat kao vlastito dvorište investitora" objavljenom 20.10.2014. Sam po sebi datum objave je nebitan, ali bitno je da je objavljen uoči sjednice gradskog vijeća na kojoj su razdragani vijećnici dali suglasnost i podršku za koncesiju i za nezakonite radove na pomorskom dobru na Čikatu, a koji su u suprotnosti s gradskim prostornim planovima. Na pitanja postavljena u članku odgovorili su događaji, a među njima je bilo i pitanje „Natura li nam se na mala vrata koncept turizma koji se svodi na zatvorene luksuzne resorte na najvrijednijim lokacijama, ograđene žicom i čuvane zaštitarima? Ima li ova vlast mandat za podržavanje takvog koncepta unatoč dosadašnjoj turističkoj tradiciji, običajima, prostornim planovima, master planovima i strategijama održivog razvoja?". Odgovor na dio pitanja o konceptu turizma koji nam se nameće očigledno je potvrdan. No na pitanje ima li ova vlast mandat za podržavanje takvog koncepta trebaju odgovoriti birači odlukom hoće li ponovno birati one koji su u prošlom mandatu gotovo jednoglasno podržavali taj koncept, a najavljuju nastavak iste politike.

Anestezirani građani
Da „profesionalni obmanjivači javnosti" možda i nisu obmanjivači pokazao je tijek događaja. Pokazuje to i današnji Novi list napisom o događajima na Rabu, koji se odnose na istu stvar. Pobunili su se, ponavljam, jer je u njihovom prostornom planu brisana odredba o pristupačnosti plažama - svima pod jednakim uvjetima - što onda omogućava koncesioniranje i isključivanje javne uporabe. U našim prostornim planovim i dalje stoji odredba o uređenim plažama koje su pristupačne svima pod jednakim uvjetima, ali Lošinjani dobro znaju da uhvate li se plivajući za obalu ispred hotela Bellevue stupaju na scenu zaštitari.

Budući da su dosadašnji gradski vijećnici bili manje više u ovisnom odnosu prema investitoru kakvog su mogli samo poželjeti, bilo da su s njim u formalnom radnom odnosu bilo u neformalnom i s obzirom na činjenicu da vijećnici nisu stručnjaci, podilaženje takvim odlukama investitoru su očekivane. Pitanja, međutim, treba postaviti stručnim službama u gradu i županiji kako su uopće dozvolili da takvi prijedlozi dolaze vijećnicima i skupštinarima na odlučivanje.

Možemo postaviti pitanje i lošinjskoj javnosti zašto nije reagirala kao rapska. Rapska javnost je skočila na noge jer je izbačena odredba plana o pristupačnosti uređenih plaža svima pod jednakim uvjetima a na Čikatu imamo koncesiju mada prema važećim odredbama prostornog plana plana to nije moguće. Iako su prema prostornom planu uređene plaže svima pristupačne pod jednakim uvjetima, uređene plaže na Čikatu to nisu. Ulaz na te plaže trebate platiti ako niste gost hotela. Hotelski gost, dakle, i građanin Malog Lošinja ili gost njegov gost nemaju pod istim uvjetima pristup plaži. Mada je Grad Mali Lošinj tu odredbu da sada mogao sedam puta promijeniti, nije to učinio. Možda upravo zato da ne uznemiri javnost onako kako je to učinjeno u Rabu, nego da se promjene dogode dok su građani anestezirani uvjerenjem da to nije moguće.

Kako je moguće da netko u suprotnosti s prostornim planovima i suprotno zakonu dobije koncesiju na Čikatu i da suprotno planovima i zakonu proizvoljno mijenja obalnu crtu i betonira more? Kako je moguće da pritom ima podršku uzbuđenih gradonačelnika i gradskih vijećnika (uz samo jedan izuzetak)? Odgovor na to dan je unaprijed, odmah po nenadanom i šokantnom preuzimanju Jadanke d.d. od strane investitora kakvog se samo poželjeti može, u članku „Doktrina šoka" početak 6. mjeseca 2014. Tada je napisano : „U slučaju Lošinja radi se o šoku izazvanom ulaganjem 200.000.000 eura u "našu" veliku firmu i naš mali arhipelag, vrtoglavog iznosa kojim se barata u javnosti. U današnje vrijeme ulaganje od 200.000.000 eura u Hrvatskoj koja tavori u depresiji bez vidljive perspektive, zaista predstavlja šok kako za premijera tako i za ministre, župana, pa na niže kao i za sve nas obične smrtnike. U takvoj je situaciji sasvim moguće da su šokirani ministri, župani, državni službenici po uredima, agencijama i uredima područne samouprave te predstavnici lokalne vlasti spremni ovdje zažmiriti, ondje prešutjeti, zaobići uobičajene ili propisane procedure, standarde i propise kako bi se ispunile želje ili zahtjevi investitora koji se razmahuje tolikim novcem. U toj situaciji nitko ništa ne pita, investicija od 200.000.000 eura toliko fascinira da smo spremni zaboraviti sve što je bilo jučer i u što smo se kleli.".
Srećom ili nesrećom ovisi o kutu gledanja, investitor kakvog se samo poželjeti može, došao je na Lošinj, a ne na Rab.