Gromoglasna predizborna šutnja i izbjegavanje tema

Korisnička ocjena:

/ 9

Detalji: Kategorija: Politika; Objavljeno Subota, 29. 04. 2017.; Bojana Genov

comedy Nazivi stranaka na nacionalnoj razini samo su etikete nakalemljene na lokalne interese, etikete koje ne odražavaju niti politiku, niti vrijednosti niti metode te politike. Zato lošinjski kandidati i kandidatkinje nemaju što poručiti biračima i biračicama, osim općih mjesta u kojima se naglašavaju dosad ostvarena velika postignuća i još veća ona obećana za naredni mandat. Zato šum umjesto jasnih poruka, zato kandidati umjesto svojih programa promoviraju sebe, svoje osmjehe, svoju prisutnost, svoj personality. Što dosad uopće znamo o programima?

Obasuti smo svakim danom predizbornim porukama. Gradonačelnički kandidati i kandidatkinje diljem Hrvatske svojim su nam javnim nastupima, izjavama, objavama, tvrdnjama, planovima i obećanjima učinili bliskim i poznatim svoje lokalne teme, toponime, nazive odlagališta, plaža, šetnica.

Za razliku od toga, lošinjska politička scena emitira samo nejasan šum. Opće fraze tipa snažno gospodarstvo, dalji demografski rast, valorizirati otočne posebnosti, održivi razvoj, partnerstvo i čovjek u središtu svega ne daju nam odgovore na pitanja što i kako planiraju akteri koji žele upravljati proračunom, prostorom i razvojem Lošinja. Niti riječi o tome kojim mjerama i politikama kane osnažiti gospodarstvo, kojim utjecati na demografska kretanja, hoće li otočne posebnosti valorizirati bagerima i betonom ili nekim konkretnim mjerama zaštite, što je to za njih u ovim konkretnim uvjetima na konkretnom prostoru razvoj koji je održiv i u kojim je elementima održiv. Kako se to očituje i kako će se ubuduće očitovati transparentnost? Kako kandidati i kandidatkinje misle otočane smjestiti u središte svega? Čega? Središte između hotelskih resorta ili središte planiranja, sudjelovanja, javnih savjetovanja?

Jasnije nam je što kandidati planiraju za (makarske i rapske) plaže Cvitačka i Dumica nego za lošinjski Borik i Kadin. Bliža nam je problematika (splitskog) odlagališta Karepovac nego mjere koje buduća vlast kani poduzeti da poveća udio odvojenog otpada. Jasnije nam je što tko želi u trnjanskom parku Savica nego što lošinjski kandidati kane s park šumom Čikat.

Zašto lošinjsku političku scenu karakterizira gromoglasna šutnja i izbjegavanje tema? Zašto nema sučeljavanja, osim onog iskonstruiranog u podnaslovima novinskih izvještaja? Zašto smo preplavljeni izvještajima tko se s kime susreo, tko je čemu nazočio, tko je nešto građanima podijelio ili čestitao, a nemamo pojma što kani učiniti s urbanističkim planom Sunčane uvale koji gotov, javno predstavljen i raspravljen čeka ... što? Da prođu lokalni izbori? Zašto znamo da se kandidatkinji za gradonačelnicu sviđa biciklistički avanturizam, ali nemamo pojma kakvo viđenje ima i na čemu temeljeno o odlaganju fekalija iz brzorastućih hotelskih kapaciteta?
Odgovore za sadašnjost kao i obično nudi prošlost.

Lošinjsku vlast godinama karakterizira nedostatak opozicije (osim usamljenog vijećnika Devčića). Malološinjsko je gradsko vijeće monolitna glasačka mašina pokretana željama investitora kakvog se samo može poželjeti. Netom što je lošinjska vlast donijela plan ukupnog razvoja i strategiju razvoja održivog turizma, pojava je investitora s puno nula bacila ove strateške dokumente u raskorak sa stvarnošću prije no što su pošteno i predstavljeni javnosti.

Nedostatak opozicije tijekom godina i jednoumnost te jednoglasnost lokalne politike dovodi aktere pred problem kako biti isti, a izgledati različit, kako se predstaviti kao nešto novo kad si dio uniformne stare glasačke mašine, kako se predstaviti kao opozicija kad to nisi. Nazivi stranaka na nacionalnoj razini samo su etikete nakalemljene na lokalne interese, etikete koje ne odražavaju niti politiku, niti vrijednosti niti metode te politike. Zato lošinjski kandidati i kandidatkinje nemaju što poručiti biračima i biračicama, osim općih mjesta u kojima se naglašavaju dosad ostvarena velika postignuća i još veća ona obećana za naredni mandat. Zato šum umjesto jasnih poruka, zato kandidati umjesto svojih programa promoviraju sebe, svoje osmjehe, svoju prisutnost, svoj personality. Što dosad uopće znamo o programima?

HDZ – HRAST – HSS – HKDU - SU
HDZ, stranka koja usprkos činjenici da nikad nije bez pomoći satelitskih lista dobila lokalne izbore jest najjača lokalna stranka i ima najjasniji program. Nije to zato što ga je predstavila nego zato što je najavila kontinuitet politike koja oblikuje otočnu zajednicu već godinama. Visok proračun temeljen na prodaji nefinancijske imovine, visoke proračunske stavke za šminkanje destinacijskog imidža, visoka zaduženost, prostorna politika sve se može ako imaš novaca i upadljiv izostanak traženja alternativa, studija, istraživanja, podloga za strateške odluke.

„Imamo rezultate, viziju, jasne ciljeve i znamo voditi ovaj grad", poručio je dvojac Nedić - Kučić. Jedno od njih je onaj isti Anto Nedić, predsjednik gradskog vijeća i predsjednik Odbora za prostorno planiranje koji je zaslužio nadimak vitez bez mača jer je javno izjavio, suočen s nezadovoljstvom građana zbog prostornog planiranja dosad javnih plaža, da nije moguće pročitati stotine stranice materijala te da vijećnici za planove nisu odgovorni. Druga u dvojcu, Ana Kučić, tada doduše još nije javno istupala van protokolarnih obveza vezanih uz škole, vrtiće i socijalne ustanove pa tom prigodom nije rekla ništa, ali obećanje kontinuiteta politike zaslužuje da se spomene istup dosadašnjeg gradonačelnika čiju politiku nastavlja, koji se natjecao s Nedićem u tome tko manje zna o prostorno-planskim rješenjima tvrdnjom da ne može pročitati sve prostorne planove koji su u procesu donošenja. Ista ta Ana Kučić potvrdila je kontinuitet politike kad je poslala u proceduru urbanistički plan Čikata (koji sada čeka odluku Upravnog suda), samo dan nakon što je dobila od županijskog Zavoda za prostorno planiranje mišljenje da plan nije sukladan ni s gradskim ni županijskim prostornim planom. Uz sve ovo razumljiv je izostanak jasnih poruka i programskih odrednica, a bombardiranje građana fotografijama i prisutnošću, osmjesima i simpatičnim gestama, što su joj nesumnjivo upadljive prednosti.

Patuljasta stranka HRAST čiji svjetonazorski rigidni ekstremizam nikad nije uspio uvesti stranku niti u parlament niti gradsko vijeće ipak uspijeva strankama s kojima koalira priskrbiti nešto glasova. U lošinjskim uvjetima, u kojima se stranka na vlasti boji opravdanog izostanka oduševljenja svojim politikama, procijenjenih stotinjak (?) glasova podrške kod oba je koalicijska partnera ublažila nedavno neslaganje oko lošinjskih plaža. Lošinjska je podružnica HRAST-a, naime, na javnoj tribini inicijative Čovjek po mjeri otoka podržala nastojanje inicijative da se ne ide na zahvate mijenjanja obalne crte i da plaže ostanu javne, a ne koncesionirane. Mogućnost sudjelovanja u vlasti lako je izbrisala svjetonazorske i programske razlike pa je HRAST najavio da će u lokalnu politiku (osim svojih glasova podrške) unijeti i svoj svjetonazor. O lokalnom programu ove stranke znamo samo šture tvrdnje s njihovih web stranica da „sada osjećaju potrebu da se pojave na političkoj sceni koja je ispunjena starim i dokazano nesposobnim profesionalnim političarima, čije je djelovanje i još više nedjelovanje ostavilo iza sebe duhovnu i materijalnu pustoš te proizvelo političku, gospodarsku i moralnu krizu."

SDP – PGS –HSU – Hrvatski laburisti
SDP je stranka na lokalnoj razini svedena na etiketu i na nacionalnoj razini oslabljene stranke. Kandidiranje dosad nepoznatog i politički nevidljivog Dejana Nekića, koji do jučer nije uopće imao politički identitet, najbolji je pokazatelj slabosti i sporednosti ove stranke na lokalnoj razini. Višegodišnje statiranje u lokalnom vijeću, nedostatak programa, vlastitih inicijativa i kritičnosti te izbjegavanje temeljnih pitanja socijaldemokracije ovu je stranku na Lošinju dovelo do pozicije da će dobiti glasove tek onih politički inertnih birača koji prepoznaju samo njihovu etiketu i ne žele glasati za HDZ. Što je doprinos komediji zabune ovih izbora, jer je glas za SDP na Lošinju glas za HDZ. U koaliciji s PGS, HSU i Hrvatskim laburistima na ovim izborima također više nude sami sebe no neki suvisli program. Podnaslov teksta u Novom listu „Koalicija kontra lošinjskog HDZ-a" kao najvažniju odrednicu implicira podijeljenost političke scene - kao da ta podijeljenost stvarno i postoji na Lošinju. Nemajući hrabrosti ni dovoljno autonomije da progovore o ključnim lokalnim temama, planiranju i privatizaciji javnog prostora, dosjetili su se nosećem sloganu izbora Uključi se, nudeći veću transparentnost rada gradske uprave i veću uključenost građana u donošenje odluka. Ne samo da ovaj zahtjev udruge i građanske inicijative zagovaraju bolje, dosljednije i sustavnije od njih, nego su se neki od koalicijskih partnera (Branko Domac, PGS, PR manager Jadranke d.d.) u svojem djelovanju istaknuli upravo snažnim otporom udrugama i inicijativama koje su tražili veću transparentnost vlasti. Iznenađujući je i zahtjev za osnivanjem mjesnih odbora u Malom Lošinju, s obzirom na to da je ovo dosad tražila jedino inicijativa Čovjek po mjeri otoka, a niti jedan od vijećnika SDP to nije podržao. Nemajući nikakvih stvarnih šansi niti političke težine, kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika Lara Soldičić Vodarić zanimljiva je samo kao zaposlenica tvrtke Jadranka.

IDS - HNS
Koaliciju IDS-HNS na ovim izborima utjelovljuje kandidat za gradonačenika Andrino Maglievaz koji u svojim nastupima kritizira lažna obećanja aktualne vlasti kao što su realizacija projekata "EKO" krov za svaki dom, izgradnja eko-marine Velopin, izgradnja reciklažnog dvorišta i sanacija deponija u sklopu projekta "Lošinj - zeleni otok", projekt međuotočne povezanosti Mrtvaška – Rab – Novalja te izgradnje ceste i biciklističke staze Mali Lošinj – Veli Lošinj. Maglievaz uspijeva dobro pomiriti svoje sudjelovanje kao dio monolitne i dobro usklađene glasačke mašinerije s opozicijskim predstavljanjem. On, naime, ne želi drugačije, nego želi više.

ORaH
Program jasno sadržan u nazivu stranke Održiv razvoj Hrvatske preslikan je i na lokalne potrebe. Nositelj liste ORAH-a Silvano Perožić predstavio je zasad program svoje stranke u tri točke bitne za upravljanje otočnim prostorom: protive se tome da se voda iz Vranskog jezera koristi za zalijevanje najavljenih golf-terena, zalažu se da se na potezu od Boka false do Borika ostavi dostupna nekoncesionirana obala proporcionalna postotku privatnog smještaja u ukupnom kapacitetu te da Zagazine ostanu "oaza mira i tišine, a ne betonirani ispust za kanalizaciju cijelog otoka".

Za kvalificirano donošenje odluke o davanju glasa ovoj opciji važna je informacija da stranka na razini cijele države ima odluku da neće koalirati s HDZ.

Nezavisne liste
Bez obzira na vidljive i glasne političke stranke te količinu dima i magle koje odašilju u javni prostor, izbore na Lošinju već godinama odlučuju nezavisne liste. Nezavisne liste imaju ulogu da pokupe glasove što je moguće većeg dijela nezadovoljne većine koja ne vjeruje strankama i jedva odolijeva porivu da na dan izbora ne izađe na izbore. Takve birače motiviraju liste koje se deklariraju kao zelene parolama o održivom razvoju ili one manjinske, poželjno srpske. Zato se svakog izbornog ciklusa pojave nezavisne liste koje predstavljaju želju dijela biračkog tijela za stvarnim i korjenitim promjenama, a nakon izbora zgasnu u koaliciji s HDZ.

Iznimka od ovakvih lista su dvije, posve oprečne: Lista Siniše Dakića Barichevicha koja se iznova i uspješno pojavljuje na izborima i nezavisna lista Dubravka Devčića, jedinog nezavisnog i opozicijskog vijećnika.

Mada Siniša Dakić Barichievich nakon izbora u svojim izjavama tajanstveno najavljuje da će podržati kandidata kojeg smatra za Lošinj najboljim, poznato je da je skriveni i postojani koalicijski partner HDZ koji ovoj stranci omogućuje tanku većinu kojom formira vlast. Mada ova nezavisna lista još nije predstavljena lošinjskoj javnosti, nesumnjivo je da će se pojaviti s ambicioznim programom uređenja i napretka Velog Lošinja te da će se prilikom formiranja vlasti, ustreba li, prikloniti koaliciji HDZ-HRAST ...

Dubravko Devčić osoba je u koju su uperene oči i očekivanja priličnog broja građana koji žele promjenu lošinjske politike rasprodaje i prostornih politika koje jedva da se mogu nazvati planiranje, a stihijske su i neodržive. Dosad nije imao sreće s izborom partnera na nezavisnoj listi, a nije mu naruku išla ni medijska blokada kojoj je izložen. Da ga smatraju opasnim suparnikom pokazuju redoviti posprdni komentari na njegov račun da je „uvijek protiv". Upravo činjenica da je nakon prošlih izbora i nadalje ostao nezavisan te da je dosljedno glasovao protiv rasprodaje i betonizacije otoka dodaju mu atribut postojanosti i integriteta koji se rijetko pridijevaju političarima. Nesumnjivo je i da će ovaj vijećnik predstaviti lošinjskoj javnosti svoju kandidacijsku listu.

Najzanimljiviji dio predizborne kampanje i kalkulacija tek slijedi, kad se pojave ostale nezavisne ili „nezavisne" liste koje će prekinuti dosadašnju predizbornu šutnju narušenu samo povremenim protokolarnim obavijestima i srdačnim kandidatskim osmjesima.

(Bojana Genov)