Skandalozne izjave ministara s Kvarnera

Korisnička ocjena:  / 17
LošeNajbolje 

pom-dobroSlijedom nezajažljive potrebe da se kapital stalno oplođuje te nedostatka ozbiljnog građanskog otpora uz nejaku oporbu  vladajućoj koaliciji, u javni prostor dospjela je i ideja da se omogući privatizacija pomorskog dobra, umotana – za početak - u prijedlog Nacionalnog plana razvoja hrvatskih luka od gospodarskog interesa, kako bi se problem investiranja u lučku infrastrukturu riješio promjenom statusa pomorskog dobra tako da se omogući upis vlasništva i hipoteka na pomorskom dobru.

Kad je nedavno vlast Venecije odlučila prodati jedan od 117 venecijanskih otoka, građani su se samoorganizirali i u velikoj međunarodnoj kampanji prikupili novac kako bi kupili otok - koji im već pripada ! - kako vlast, kratkoročno usmjerena i uvijek gladna novca, ne bi dala otok u privatne ruke. 

Iskustva privatizacije zemljišta uz more poznata su stanovnicima Francuske i Španjolske, koji su iskusili zatvaranje i skupu naplatu plaža i nagrđivanje obale visokim ogradama koje čuvaju privatnost posjednika. Danas samoorganizirani građani u Francuskoj otkupljuju nekad komunalna, javna dobra, kako bi oslobodili svoje bivše plaže i uknjižavaju stotine vlasnika na zemljišne čestice kako više ne bi mogle biti prodane. Pomorsko dobro u Francuskoj, Španjolskoj i Italiji je javno dobro, u vlasništvu države, i ne može biti privatizirano.

Dok diljem Europe jačaju pokreti koji traže obnovu zajedničkog dobra – onog čije se blagodati nedjeljivo šire cijelom zajednicom, neovisno o tome žele li pojedinci trošiti to javno dobro ili ne, i čije su osnovne značajke neumanjivost i neisključivost - ideja komunalnog dobra u Hrvatskoj ustuknula je pred potrebom punjenja blagajni na svim razinama vlasti i pred širokoj javnosti serviranim mitovima da je samo privatni vlasnik odgovoran i uspješan upravljač. Ideja distributivne pravde i društvena solidarnost dokidaju se korak po korak u ime profita uz uvjeravanje da država/ županija/ lokalna uprava vlasnička prava koriste neefikasno i uglavnom kao svoje kasice prasice. Zaključak da ih se stoga treba odreći – vlasničkih prava! - rezultat je naopake i pogrešne logike umjesto jasnog zaključka da se stoga treba odreći takvih vlasti i takvih upravljača, uz stalan i nezavisan građanski nadzor nekih novih.

Logična je eskalacija, slijedom nedostatka ozbiljnog građanskog otpora i nezajažljive potrebe da se kapital stalno oplođuje, da je u javni prostor dospjela i ideja da se omogući privatizacija pomorskog dobra, umotana – za početak - u prijedlog Nacionalnog plana razvoja hrvatskih luka od gospodarskog interesa, kako bi se problem investiranja u lučku infrastrukturu riješio promjenom statusa pomorskog dobra tako da se omogući upis vlasništva i hipoteka na pomorskom dobru.

Sukladno Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama sve luke su pomorsko dobro i predstavljaju interes Republike Hrvatske, slijedom članka 52. Ustava RH koji navodi da su more, morska obala i otoci od interesa za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu. Zakon izrijekom propisuje da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi, a građevine i drugi objekti na pomorskom dobru koji su trajno povezani s pomorskim dobrom smatraju se pripadnošću pomorskog dobra.

Skandalozna je nonšalantnost ministra Butkovića, koji je konzultante za ovaj uradak isplatio 3,8 milijuna kuna i koji tvrdi da nije vidio dokument koji je iz ministarstva kojem je na čelu otišao na javnu raspravu, a koji bi potezom pera dokinuo pomorsko dobro kao opće dobro.

Skandalozna je i politička nepismenost i politički kukavičluk ministra Cappellija, koji kao član Vlade RH u komentaru ovog ključnog političkog pitanja nije imao ništa izjaviti doli da prepušta struci da ga riješi. Kojoj struci, ministre Cappelli? Je li onoj istoj koja je nakon abdiciranja i šutnje politike na zahvate u lošinjskom prostoru koje je koncesionar proveo kao da je vlasnik, amenovala postojeće stanje u prostoru prostornim planovima?

Oba ministra s Kvarnera, dobro upućena u to što more i pomorsko dobro znače zajednicama uz more, s najvrjednijim još preostalim resursima države i zajednica koje ih gube iz dana u dan pokazali su krajnju ignoranciju činjenice da trebaju biti servis građana, a ne samo investitora.

Kao i ekonomska logika koja leži u pozadini degradacije okoliša, tako i ekonomska logika dokidanja općeg dobra i javnog dobra kao komunalnog vlasništva reflektira samo privatne troškove nekog poduzetničkog ciklusa, a potpuno izostavlja društvene troškove, kao i gubitak zajedničkih dobara i materijalnih i nematerijalnih vrijednosti koja ona kumulativno donose.

Povezani članci:
Novi list: Sve za investitore: Uvodi se privatizacija na pomorskom dobru?
Novi list: Konačno se oglasili: Butković otkriva što će biti s privatizacijom pomorskog dobra
Novi list: Nije znao, a možda i jest: Butković konzultante platio 3,8 milijuna kuna, a njihove zaključke nije ni pogledao?Novi list: U Španjolskoj, Francuskoj i Italiji pomorsko dobro je javno dobro i ne može ga se otuđiti
Slobodna Dalmacija: Hoćemo li ostati i bez ovog državnog blaga? Konzultanti Vladi preporučili privatizaciju pomorskog dobra; Butković: Investitori se neće moći upisivati kao vlasnici
Radio Gornji grad: PRIVATIZACIJA POMORSKOG DOBRA – Takvu veleizdaju do sada nije počinio nitko pa ni strane vlasti!

pomorskodobro

pomorskodobro1