Uvodno izlaganje na tribini inicijative za pametan razvoj Lošinja »Čovjek po mjeri otoka« pod naslovom Betonizacija ili netaknuta priroda: Što je životna snaga (VITALITY) Lošinja? održanoj 17. travnja 2015. »
Izlaganje je bilo popraćeno prezentacijom
Izjava Bojane Genov u ime Inicijative radiju Lošinj - radiju Jadranka
Izjava gradonačelnika Garija Cappelija radiju Lošinj - radiju Jadranka
Prezentacija
Komentari:
Gospodine gradonačelniče, odgovorite na jednostavno pitanje: biste li željeli biti gradonačelnik Lošinja nakon velike rasprodaje? Imate li ideju kako biste napunili proračun?
novilist.hr/.../...
Kapeli, ne seri nam o gradu koji nije samo destinacija nego i mjesto za život mještana. I do sada je tvojom politikom grad bio žrtva ugostiteljskog biznisa, a sada će biti još i gore.
Najtužnije u cijeloj priči je to da velika većina Lošinjana još uvijek misli kako nam se zaista događa "kvantni skok" u bolju budućnost u kojoj će, eto, biti gotovo besplatnih stanova za mlade, cjelogodišnjih i dobroplaćenih poslova na izbor, a lake love do krova. Kao da su svi upali u nekakav kolektivni trans, omađijani šuškanjem (tuđih) para i bukom strojeva. A kada se buka utiša i prašina slegne, vidjet će samo ograde, rampe i table "privat property" svuda oko sebe.
Tek kada se sve navedeno (i još ponešto nenavedenoga) dovede na razinu 21. stoljeća, tek tada možemo reći da smo spremni za daljnji razvoj, i to vrlo promišljen razvoj. Jer pitanje je do koje razine se uopće može razvijati komunalna struktura i koliko je to prostorno i financijski opravdano kada znamo da na našim cresko-lošinjsk om otočju stalno živi manje od 10.000 ljudi.
A u Hrvatskoj je "prodavanje tuđeg" postalo nacionalni sport i teško da će se skoro riješiti taj problem.
Austrijanci su ostavili generacijama koje dolaze, nama, jednu čaroliju u kojoj su Lošinjani odrastali, odmarali se, uživali u moru, šetali i ljubovali, ekploatirali tu čaroliju i zarađivali na njoj novce, izdigli se iz siromaštva i gladi.
Nitko nikad nije se usudio reći da je uvala njihovom intervencijom devastirana, kao što ni danas nitko ne tvrdi da je svaka ljudska intervencija u prostor devastacija i šteta. U javnom prostoru nikad nije izrečena tvrdnja da je potrebno vratiti se ni u blisku prošlost ni u pećine, ili pobacati tehnologiju koju koristimo, kao što vulgarno simplificira gradonačelnik Lošinja i postavlja stvari u krajnosti sve ili ništa kako bi uvjerio ljude da je bila nužnost intervencija u sve.
Mjera je ključna tema ove rasprave, ona mjera koja omogućuje da čarolija ostane sačuvana, da kulturno nasljeđe i sačuvana priroda i dalje rade za nas, današnje otočane i za neke buduće otočane.
Kulturno nasljeđe je porušeno. Netko je usporedio pretvaranje starih vila u hipertrofirane replike postupkom vađenja srca i zamjenom vatom. Ispod borova raste trava kupljena na metre, zelena ispod borova kao u dječjoj bojanki jer u prirodi takva prizora nema. Betonski ogromni šiljci strše u more, ponižavajući prostor idejom rasipnosti i iskazivanja moći investitora i koncesionara.
Većina plaže postaje nedostupnom za stanovništvo, a za malen ostatak preostao za javnu upotrebu, za privezišta i preostale prirodne plaže pripremaju se odluke, prostorni planovi po narudžbi i koncesije. Toliko puta spominjana šetnica koja ostaje dostupnom otočanima bit će s jedne stane omeđena čuvarima i upozorenjima o naplati, a s druge strane zidovima koje nisu postavili Austrijanci, nego novi gospodari i gubernatori Lošinja.
Čarolija je uništena, Čikat izgubljen za otočane. Izvađena srca, betoniziran i okamenjen, ograđen i zaobiđen cestom, Čikat postaje resort čija će se jedina vrijednost mjeriti količinom noćenja.
Ostaje tvrdnja da Grad Mali Lošinj prodaje tuđe, naše, a iskazao se i u prodaji državnog. Baš zato što to mogu, što imaju tu moć, trebalo bi da osjećaju značaj odgovornosti koju imaju.
Na kojeg točno kretena misliš? Izbor je poprilično bogat!
Točno je da ORah odvlači glasove SDP-u na nacionalnoj razini. Da li su Mirela Holy i Tomislav Karamarko u dosluhu?
A dali je baš imalo smisla na tribini se nadglasavati kad je rasprava krenula u smjeru dali na Čikatu raste Pinus migra ili Pinus strobus, odnosno zašto se kišnica slijeva niz Zagrebačku ulicu kad pada kiša,a slijeva se od kad postoji ulica i slijevat će se i nadalje .
ORaH nema instrumente kojima bi zaustavio kišu da pada niti može oživjeti ispiljene borove i vratiti ih tamo gdje su rasli .
Što ima loše u tome što se je ORaH uključio u Zelenu čistku ? Umijesnije pitanje bilo bi zašto i ti nisi učestovao u čistci odnosno zašto i ostale stranke nisu učestovale .
Nije uređeni okoliš "vlasništvo" ni HDZ-a ni vodstva grada već svih nas koji ovdje živimo i gostiju koje ugošćujemo .
Citat: Nema ničeg lošeg, ali to je šlepanje za drugima.Citat: Uređivanje okoliša je prvenstveno stvar onih koji upravljaju gradom te vlasnika zemljišta i koncesionara. Malo toga je ostalo nama koji ovdje živimo.
Mislis na gradske glavessine i procelnice
Nekada (ne tako) davno sva djeca iz osnovne i srednje škole su svakog proljeća išla na "dobrovoljne akcije čišćenja" šume i plaža.
Danas se to zove Zelena čistka, u kojoj sudjeluju samo oni kojima je to i inače posao, oni koji to žele i oni kojima je to reklama za "političku korektnost".
Rabota, dobrovoljna akcija ili čistka, svejedno. Najvažnija u cijeloj priči je svijet da i mi kao pojedinci imamo nekakvih obaveza prema društvu u kojem živimo (a ne samo društvo prema nama). Najmanje što možemo učiniti za svoj otok je da ga održavamo čistim i prohodnim, počev od svoje ulice i kvarta, pa do grada, njegove okolice i otvorenih prostora. Nije bitno tko su vlasnici, smeće i zapuštenost su sramota svih nas.
Predsjednica ORaH-a podržala je HDZ-ov prijedlog interpolaciju o ugljikovodicima a ne program stranke u cijelosti .