»Zijev kampanja«
/ 3
- Detalji
- Kategorija: Politika
- Objavljeno Petak, 26. 12. 2014.
Na prijedlog posjetitelja otvaramo temu predstojećih izbora za predsjednika republike jednim od umjerenijih, neostrašćenih osvrta na predizbornu kampanju: Ova je kampanja sadržajno potpuno prazna, osobnost kandidata nedovoljna da probudi ikakve strasti, dva od četiri kandidata potpuni su luzeri i apsolutno nemaju nikave šanse, a favoriti, Josipović i Grabar-Kitarović, pristojni ljudi koji se ne znaju pošteno ni posvađati, a da to počnu činiti, bili bi još neuvjerljiviji.
Zijev! Tako je otprilike izgledalo prvo sučeljavanje predsjedničkih kandidata. Ova je kampanja sadržajno potpuno prazna, osobnost kandidata nedovoljna da probudi ikakve strasti, dva od četiri kandidata potpuni su luzeri i apsolutno nemaju nikakve šanse, a favoriti, Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović, pristojni ljudi koji se ne znaju pošteno ni posvađati, a da to počnu činiti, bili bi još neuvjerljiviji.
Aktualni predsjednik ima vrlo uzak manevarski prostor – u pet godina malo je učinio, a nije ni mogao puno više jer su ovlasti vrlo ograničene. Njegova glavna protukandidatkinja iz HDZ-a pati od nedostatka energije, a i dovoljno artikuliranih stavova, što uostalom ide jedno s drugim. Jedan i drugi vrlo fokusirano targetiraju grupe birača kojima se obraćaju, a pritom imaju u planu i jedan drugome ukrasti bar dio glasova – neopredijeljeni u centru su im totalna špica, jer znaju da će onaj tko uzme taj dio elektorata, a radi se o razočaranim biračima aktualne Vlade koji su pritom prosječno nacionalno osviješteni i čine bazu normalne, građanske Hrvatske koja zazire od bilo kakvog ekstremizma, zapravo vrlo podatna masa i glavni alat za pobjedu na ovim izborima.
Prva debata malo je čije stavove vjerojatno uspjela promijeniti – ona je Josipoviću išla u korist utoliko što je uspio predstaviti razradu svoje politike i programa ustavnih promjena koji teži ka većoj efikasnosti države, ali i Kolindi Grabar-Kitarović na način da birači koji su se već apriori opredijelili za nju, kao antipod sadašnjoj neuspješnoj Vladi, mirne duše mogu reći da je korektan kandidat koji ih neće iznenaditi bilo kakvim specijalnim incidentima ili neočekivanim stavovima.
Vidjeli smo da su zapravo oba favorita vrlo distancirana od svojih matičnih stranaka – Josipović je priznao, i nakon što je Glavni odbor SDP-a o tome raspravljao, da zapravo palac gore za svoje ustavne promjene doista još uvijek nema od Zorana Milanovića (»kad prođe ova izborna groznica, ja sam siguran da će SDP prihvatiti moj prijedlog, a ako ne, pokrenut ću referendum«), dok je Kolinda u izražavanju svojih stavova također pokazala odmak od HDZ-a, bilo da je riječ o pobačaju na kojem je njen pristup liberalan, bilo općenito retorikom u kojoj nema ni natruha jugofila, Kevinih jama i sličnih retoričkih ludorija kojima se HDZ inače služi.
Bazično ideološki, tu dilema nema, kandidati su strogo pozicionirani: Josipović je antifašist i liberal, Grabar-Kitarović konzervativac, i birači ne moraju svoje glave mnogo zamarati bilo kakvim detaljima.
A što smo novog saznali: u prvom redu, da svi kandidati boluju od populizma, ma koliko se pravili da nije tako. Tako Ivo Josipović odjednom postaje deklarirani protivnik monetizacije autocesta, saznajemo da Vilibor Sinčić zajedno s Klemom boravi u šatoru s braniteljima na Savskoj (on mu valjda nije ničiji plaćenik ni privjesak), ali također i da je vjernik koji ne zna što bi s pobačajem te da sa svojim Živim zidom očito ne nastupa s lijevih, već kršćansko-socijalnih pozicija, što je novum za hrvatsku politiku. Milan Kujundžić cijelo vrijeme valja najgore populističke desničarske fraze, zbog kojih se ne mora čuditi da ga je Sinčić već i pretekao u anketama, a Kolinda cijeli program bazira na onome što uši »napaćenog hrvatskog naroda« jedino žele čuti – da su jadni i siroti, ali će im ona dati bolji život.
Realno, ovlasti predsjednika Republike su male, a o onome što možda jest krupno, kao što je vojska ili nacionalna sigurnost, ne smije se puno ni govoriti. Stoga je kampanja logično svedena na izbor mistera ili miss simpatičnosti kojima je, paradoksalno, baš mir u svijetu dio ovlasti na kojima mogu i moraju raditi ako pobijede.
No, svi će se složiti, ovaj četverored kandidata mogao je doista izaći i s politički sadržajnijim stavovima i nastupima. Aktualni predsjednik vjerojatno ničim ne želi riskirati, a i ne mora, svoj dosadašnji imidž jer je on takav da jednostavno nikome ne može smetati, sve i da hoće. Kolinda pak, svoj govor koji ponavlja do u nedogled, i koji nije loše napisan, mora hitno oživjeti dnevnopolitičkim komentarima, uz mnogo više energičnosti i političke strasti. Ako je već aktualni predsjednik tako tih i recitira dok govori, čak i kad želi biti zapovjedan, barem da mu konkurentica imalo odudara po stilu. Uostalom oni, ako se dobro moglo shvatiti, gotovo jednako misle i čak i o Milanovićevoj Vladi: i Josipović je jasno rekao da, kad je gospodarstvo u pitanju, ova Vlada nije dobila prolaznu ocjenu – nije uspjela.
Iako je možda već kasno za to, kandidati su morali transparentnije pokazati svoju osobnost. Ni Josipović ni Kolinda nisu toliko mekani kako se predstavljaju, i bilo bi fer da ih javnost vidi u pravom svjetlu. Nažalost, fraziranje i populizam su prevladali.