Otočni sabor ne traži milostinju

Korisnička ocjena:

/ 1

Detalji: Kategorija: Politika; Objavljeno Ponedjeljak, 11. 03. 2013.

otocni-sabor O djelovanju Otočnog sabora - udruge za razvitak hrvatskih otoka u otočnom prilogu Novog lista za ožujak piše Ira Cupać Marković.

Otočni sabor – udruga za razvitak hrvatskih otoka – cilj ima okupljanje i povezivanje svih otočana i prijatelja mora i otoka kako bi svojim zajedničkim djelovanjem ubrzali njihov razvitak, izjednačili uvjete života na otoku i kopnu, sudjelovali u promicanju interesa za razvoj otoka, štitili otočnu prirodu i kulturnu baštinu, razvijali ekološku svijest otočana, sprečavali ugrožavanje otoka, pomagali legalnoj vlasti primjenom tolerantnog dijaloga, djelujući »ni pri ni protiv vlasti«. Za svoj znak, udruga ima savijen jarbol s jedrima iznad uzburkanog mora. Otočni sabor osnovan je 2001. godine i do 2007. godine uspješno ga je vodio mr. Zlatko Sorić.
Nakon njegove smrti aktivnosti udruge su zamrle, da bi se u proteklih godinu dana Otočni sabor ponovo aktivirao, a za njegova predsjednika, u veljači prošle godine, izabran je Denis Barić. Njegovim preuzimanjem kormila Otočni sabor je intenzivirao aktivnosti, glas otočana se više čuje, a želja je da to bude još više i još glasnije u nastojanjima da se kronični problemi otoka i njegovih stanovnika konkretnije rješavaju. A do sada, unatoč Programu nacionalnog razvitka otoka, unatoč Zakonu o otocima i deklarativno uvijek isticanoj javnoj podršci otocima sa svih društvenih razina, otoci godinama muku muče s istim problemima: depopulacijom, slabim gospodarskim rastom, prometnim vezama, vodoopskrbom, nedostatnom zdravstvenom uslugom, ali i mnogim drugim koje zahtijevaju manje složene procedure rješavanja i manje financijskih sredstava, ali isto tako, zbog neučinkovitosti i nebrige, ostaju neriješeni.
Stoga aktivisti Otočnog sabora imaju pune ruke posla i u posljednjih godinu dana mnoga su pitanja otvorili, na mnoge probleme ukazali, među ostalim vezano za smanjenje državnih proračunskih sredstava za otoke, probleme s nestašicom vode u turističkoj sezoni. Ukazuju na neiskorištene vojne objekte na otocima koje godinama zjape prazni, predlažu da dio državne administracije koji je vezan za more i otoke preseli svoje sjedište iz Zagreba u neki grad na moru. Ukazuju na pogubnost cijene trajekata za otočni turizam jer trajektna karta za vozilo i četveročlanu obitelj u sezoni do pojedinih otoka stoji koliko i dva-tri dana smještaja na kopnu. Traže da vlasnici kuća na otoku, a koje su njihova djedovina, budu oslobođeni poreza na nekretnine. Podsjećaju na neiskorištene potencijale obnovljivih izvora energije i ogroman resurs koji u tom segmentu otoci imaju, ukazuju na važnost da u komisijama za dodjelu koncesija bude i predstavnik otočnog naselja na čijem se području koncesija dodjeljuje, ističu da otočani moraju imati najveći značaj i ulogu kod upravljanja i raspolaganja pomorskim dobrom jer je to najvažniji otočni resurs, postavljaju pitanje jesmo li spremni za privlačenje sredstava iz EU fondova, imamo li projekte, znamo li ih sastaviti, pozivaju da se po tom pitanju glave skupe i svi koji mogu i znaju pridonesu tome da u konačnici od Europskih fondova dobijemo više sredstava nego što na ime članstva u Europskoj uniji moramo dati.

Ne žele milostinju

U svojim nastojanjima Otočni sabor ne traži milostinju, ne traži da otočanima nešto bude darovano, niti da ih se privilegira u odnosu na ostale stanovnike Hrvatske, već se traži jednakost mogućnosti da se život na otocima razvija kao na kopnu jer je to jedini način da otočni život, rođenjem ili odabirom, ne bude prepreka prilikama i težnjama koje ima suvremeni čovjek.
Predsjednik Otočnog sabora, Denis Barić, kaže kako su otočani vjerojatno i dosadni stanovnicima kopna sa svojim zahtjevima, mnogi misle i da otočani pretjeruju jer imaju predodžbu o otocima ljeti, kada je slika otočnih mjesta i života u njima sasvim drugačija od ostatka godine.

– Možda je u pojedinim sredinama na kopnu po nekim pitanjima još i teže nego na otocima, ali mi smo se odlučili otočna prava zagovarati i tražiti njihova rješenja, zato je Otočni sabor i osnovan. U našoj butigi nema politike. Okupljamo ljude posve različitih političkih opredjeljenja i pripadnosti. U radu udruge nema politike, ali očekujemo da naši članovi preko političkih stanaka ili nekog drugog tijela koje može pomoći rješavanju otočnih pitanja, tome pridonesu. Mi svoj rad ne baziramo na kritiziranju, već ukazujemo na probleme i nudimo rješenja, smatramo da je to ispravan, proaktivan pristup. Pritom prijedloge ne sastavljamo površno, nego po principu »daj dite materi«, sastavljaju ga i definiraju oni koji pojedinu problematiku najbolje poznaju i kojima je to vezano uz struku i slično. Svima nam mora biti jasno da je situacija u državi teška, nedostaje novca, ali to ne smije biti izgovor za nečinjenje. Osim toga, ne daju uvijek velika ulaganja i velike rezultate. Svjedoci smo da je unatrag nekoliko godina velik novac uložen u izgradnju riva i u beton na otocima, ali to nije uvijek i svugdje dalo željene rezultate, jer takva ulaganja nisu pratila ulaganja u ljude, u gospodarstvo, nisu uvažavane specifičnosti određenih sredina. Istovremeno imate situaciju da pored višemilijunskog ulaganja u rivu, imate žedan otok bez vode, gdje vlasnik privatnog smještaja mora plaćati kubik vode po 80 kuna.

Bez povjerenstva

Takve se stvari događaju jer nema nužnog dijaloga, a takve bi se situacije mogle izbjeći kada bi se provodilo ono što je zakonom definirano. Na primjer, iako je temeljem Zakona o otocima još u ožujku 2003. godine donesen Pravilnik o sastavu i zadaćama Povjerenstva za otoke, ono nikada nije saživjelo, a vjerujem da bi se radom takvog povjerenstva mnogo toga moglo kvalitetnije riješiti. Pravilnikom je određeno da bi u povjerenstvu trebali biti predstavnik ministarstva, predstojnik državne uprave, otočni gradonačelnici i načelnici te pomoćnik predstojnika ureda državne uprave nadležan za poslove gospodarstva, a trebali bi se sastajati jednom mjesečno i na sjednicama raspravljati o svim aspektima otočnog života. Naime, pravilnik definira da to povjerenstvo sudjeluje u izradi i provedbi nekoliko državnih programa, među ostalim onog o prometnom povezivanju, osuvremenjivanju otočnih poljskih, šumskih i protupožarnih putova i zaštite od požara, o vodoopskrbi, odvodnji i pročišćavanju otpadnih voda, opskrbi otoka energijom, programa otočnih telekomunikacija, razvoja poštanske službe, zdravstvene zaštite i razvoja telemedicine na otocima, programa predškolskog odgoja i osnovnog i srednjoškolskog, kao i visokoškolskog obrazovanja, znanstvenih istraživanja i razvoja tehnologije na otocima, programa kulturnog razvoja i proučavanja, zaštite i očuvanja otočne kulturne baštine, državnog programa zaštite prirode i okoliša, socijalne skrbi i državnog programa vezano za uređenja katastra i zemljišnih knjiga. Međutim, unatoč tome što je zakon to propisao, povjerenstvo nikada nije zaživjelo.
Često smo svjedoci da je podrška otocima samo deklarativna. Unatoč našim traženjima koje smo uputili Vladi i Saboru, nismo uspjeli dobiti termin, jedino nas je predsjednik Ivo Josipović lani primio te smo ga upoznali s nekim od problema, a za neke se i zauzeo oko rješavanja. Vladi smo predložili da održi jednu tematsku sjednicu o otocima, ali nema odgovora, kaže Denis Barić i pojašnjava kako Otočni sabor sada intenzivno radi na prijedlozima izmjena Zakona o otocima:

Prijedlozi izmjena

– Ministarstvo regionalnog razvoja i EU integracija u sklopu kojeg sada djeluje Uprava za otoke najavilo je izmjene Zakona o otocima. Po pitanju tih izmjena otočani se moraju aktivno uključiti i ne dozvoliti da o otočnoj sudbini odlučuju drugi. Stoga smo organizirali javne rasprave na temelju kojih ćemo napraviti naše prijedloge za izmjene Zakona o otocima, zaključuje Barić.
Inače, na web stranici Otočnog sabora već su navedeni neki potencijalni prijedlozi izmjena, pa se tako među ostalim predlaže da olakšice koje mogu ostvariti pravne osobe na otoku, ubuduće mogu i pravne osobe koje nemaju sjedište na otocima, ali imaju radne jedinice i djelatnost obavljaju na otoku. Među ostalim, to bi se odnosilo na oslobađanje plaćanja mostarine, pravo na potporu male vrijednosti za očuvanje radnih mjesta na otocima, cijenu metra kubičnog vode i drugo. Predlaže se da vlasnici vozila registriranih na otocima, bilo da su to sami otočani ili tvrtke čije je sjedište na otoku, također uživaju popust i to sustavom vinjeta za vozila, kao i da otočani koji imaju prijavu prebivališta na kopnu, a vikendom ili povremeno odlaze na otoke, koriste tarifu 50 posto niže cijene prijevoza od cijene za ostale putnike. Kao dokaz za pravo na povlaštenu tarifu predlaže se potvrda koja dokazuje da je korisnik povlastice obveznik poreza na nekretninu koja se nalazi na otoku. U izmjene se predlaže uvrstiti i članak po kojem bi otočani koji imaju prijavu prebivališta na kopnu, a vikendom – povremeno dolaze na otoke, imaju pravo troškove za prijevoz na otok u toku kalendarske godine prijaviti u poreznu olakšicu.
Hoće li prijedlog izmjena Zakona o otocima biti samo popis želja ili će zakonodavac imati sluha i uvažiti posebnosti otočnih sredina, ostaje za vidjeti.

Zakon o otocima mora biti iznad zakona o lovu

U organizaciji kvarnerske podružnice Otočnog sabora na cresko-lošinjskom otočju, povodom najavljenih izmjena Zakona o otocima, održane su dvije javne tribine, a njihove zaključke sumirao je dr.sc. Julijano Sokolić, predsjednik kvarnerskog ogranka:
– U zadnjih desetak godina, prema popisu stanovništva, smanjio se broj otočana. a povećala se i prosječna starost. Znači da svi poticaji i rješenja, a još više ono što nije realizirano, ne popravljaju bitno stanje i valja se dobro zamisliti kako dalje. Jasno, nije samo Zakon o otocima taj koji utječe na popravljanje ili pogoršavanje stanja, već ima i pregršt drugih normativnih akata koji utječu na svakidašnji život otočana, a koji su isto bili predmet rasprava. U prvom redu se to odnosi na lokalne zajednice, koje mogu efikasnije djelovati ukoliko za to postoji dobra volja, jer nekad se radi i o malim stvarima koji život znače, a stvaraju određeno raspoloženje među otočanima.
S obzirom na razvrstavanje otoka po skupinama, predlaže se da se i nerazvijeni dijelovi pojedinih većih otoka uvrste u prvu skupinu otoka kako bi se potaklo njihov razvoj i opstoj stanovništva. To se primjerice odnosi na cresku Tramuntanu, veliko područje otoka s manje od stotinu žitelja, te na Gerbin, zapadni dio otoka s manje od 80 žitelja i slično. U ovom trenutku ti dijelovi otoka ne ostvaruju istovjetna prava s onim otocima slične razvijenosti, a samo zato što je administrativno sjedište razvijeno, pa nemamo ravnomjerni razvitak čitavog otoka. Treba poticati brodske veze na način da omogućavaju dnevne migracije s otoka kako bi se živjelo na otoku, a radilo na kopnu. Povesti valja brigu o boljem usklađivanju voznih redova na način da se, kad voze katamaran i trajekt ili dva trajekta, s jednog pristaništa, u slučaju popunjenja ili prekida linije, može stići na vrijeme do drugog pristaništa. U prijevozu morem putnika i vozila potrebno je ujednačiti cijenu po milji za sve otoke, jer su trenutno u tome znatne razlike. Potrebno je uvesti vinjete za otočane i u putničkom prometu, kako bi imali isključivo pravo rezervacije dan prije na brzobrodskim linijama, jer u sezoni često nema mjesta za otočane koji, primjerice, putuju liječniku i imaju zakazan termin. Traži se i bolja organizacija prodaje brodskih karata kako se ne bi moralo gubiti svoje mjesto u redu za ukrcaj zbog kupnje istih, primjer su Merga i Valbiske u sezoni. Ukidanjem malog ribolova ulaskom u EU otočani će izgubiti jednu od beneficija koje su imali, postavlja se pitanje postoji li mogućnost iznalaženja alternativnih rješenja. Izlov alohtone divljači nije riješen, pa je potrebno donijeti jasne mjere i obveze i Zakon o otocima mora biti u ovom predmetu iznad Zakona o lovu. Zbog nekontroliranog porasta alohtone divljači, uništava se tradicijsko ovčarstvo i smanjuje se broj obitelji koje se još time bave. Pojavljuju se divlje napuštene i namnožene tzv. domaće životinje kao npr. koze, koje prave velike štete, a nije za to još nađeno odgovarajuće rješenje.
Potrebno je iznači način da se prizvođačima Hrvatskog otočnog proizvoda (HOP) pomogne u implementaciji HACCAP sustava upravljanja kvalitetom, te da se razriješe dvojbe oko oporezivanja. Ukoliko nije moguće izbjeći HACCAP za malu otočnu proizvodnju, bilo bi dobro da lokalna zajednica sufinancira ili subvencionira implementaciju. Potrebno je iznaći nove metode promocije, zatim zaštite te poticanja, kreditiranja proizvođača HOP-a. U socijalnom i zdravstvenom zbrinjavanju otočana treba uvažavati otočne specifičnosti bilo kroz drugčije standarde ili kroz posebne programe. Posebnosti se očituju kako u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, primjerice u broju koji nije adekvatan površini koja se pokriva, i to ne samo obiteljskih liječnika, već i pedijatara i ginekologa, te bi trebao biti veći, zatim u kvotama i limitima za kućnu njegu jer je teško ostvariva na slabije naseljenim dijelovima otoka ili na manjim otocima. Zato je potrebno uvesti manji optimalni broj pacijenata za liječnike na otocima. Potrebno je naći model državnog programa posjeta specijalista otocima, kako bi se ostvarile uštede, sada mnogi otočani putuju u kliničke centre, umjesto da jedan specijalist posjeti povremeno otok.
Navedeni prijedlozi samo su dio potreba i želja otočana u traženje ravnopravnijeg i kvalitetnijeg življenja na ovom prostoru »od osobitog nacionalnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja za Republiku Hrvatsku«.
(Ira Cupać Marković)