Pobuna zaštićenih "svetih krava"

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

lukaU rubrici Reagiranja Novog lista objavljen je osvrt Marija Miloševića iz Malog Lošinja na problematiku korištenja javnih luka na lošinjskom području i sustav dodjele koncesija     

Osobno sam bio sudionik prvih javnih natječaja u ŽLU Mali Lošinj 2001 godine kao direktor tvrtke Luka Lošinj d.o.o., pa tako ponešto znam o načinu upravljanja unutar spomenute ustanove.

Smatram da se javnost ni malo ne treba čuditi događajima oko malološinjske luke što ovih dana puni novinske stupce Vašeg i našeg lista. Korijeni svega ovog stari su više od jednog desetljeća, sežu do samog osnivanja Županijske lučke uprave Mali Lošinj 1999 godine.

Mnogi se vjerojatno ne sjećaju zbivanja oko kontroverznog izbora upravitelja ŽLU Mali Lošinj, prvih raspisivanja javnih natječaja gdje su se dodjeljivale koncesije tvrtkama bez ponuda i natječajne dokumentacije, bez studija ekonomske opravdanosti, tvrtkama sa daleko lošijim ponudama koje su godinama poslovale u luci sa sredstvima rada koja nisu imala ateste, osiguranja niti radnih dozvola.

Tada Ministarstvo pomorstva prometa i veza svojim Upravnim nadzorima redovito je utvrđivalo nepravilnosti u radu ŽLU Mali Lošinj pa čak i jalovo naređivalo ponavljanja tada svih natječaja zbog mnogih nepravilnosti i podilaženja pojedinim koncesionarima. U ono vrijeme se ništa nije događalo iako su o svemu tome znali PGŽ Upravni odjel za pomorstvo, Lučka kapetanija Rijeka, Ministarstvo pomorstva prometa i veza. Akteri svega ovog su nesmetano nastavili svoju rabotu do dana današnjeg zaštićeni pod političkom kapom raznih interesnih skupina.

Provodiocima ovakve poslovne politike je tada bilo kud i kamo lakše držati pod kontrolom i izbjeći događaje poput ovih sada u malološinjskoj luci. Da su onda PGŽ Upravni odjel za pomorstvo, Lučka kapetanija Rijeka, Ministarstvo pomorstva prometa i veza energično stali na kraj ovakvom ponašanju i praksi, danas do svega ovog ne bi došlo.Političke strukture koje danas, sa malo drugačijim manevarskim sposobnostima, odlučuju o izboru ravnatelja, sastavu upravnog vijeća, donošenju odluka, raspisivanju Javnih natječaja i svega ostalog, dovele su ovu ustanovu u položaj da promiče interese pojedinih političkih struktura i koncesionara a tek u drugom redu interese koje moraju provoditi sa položaja funkcija na kojima se nalaze.

Pojedini koncesionari mijenjaju i političke boje pokušavajući zadržati svoj status koncesionara u luci što ponekad može biti za njih dvosjekli mač. Sada se i takvi bune na one principe koji su im svih ovih godina omogućavali bahaćenje, bogaćenje i status zaštićenih »svetih krava«. Ne treba smetnuti s uma da se tu radi o zaradama koje premašuju milijune kuna godišnje a da ne navodim koliko je to u deset, petnaest, dvadeset godina koliko se vrši naplata u malološinjskoj luci.

Novac koji se utržuje u lukama mora razvijati lučke infrastrukture i suprastrukture, mora luke učiniti funkcionalnim na zadovoljstvo ne samo sezonskih nautičara turista već ribara, brodskih prijevoznika putnika i robe, građana kojima se mora osigurati funkcionalnost luka. Ne smije se nikako dogoditi da koncesionari u javnom dobru stječu velika osobna bogatstva a da sa druge strane Lučka uprava podiže kredite kako bi kupovala opremu i ostale stvari. Protiv sam politike da se luke otvorene za javni promet, kao što je ova naša malološinjska, prvenstveno pretvaraju u marine a ostalo što ostane neka onima koji tu žive i privređuju cijelu godinu.

Svjedoci smo da su operativne obale na našim susjednim otocima u nadležnosti ŽLU Mali Lošinj ljeti pretvaraju u marine što se prešutno tolerira od strane onih koji bi trebali po tom pitanju uvesti reda. Ostalim korisnicima, brodskim prijevoznicima putnika i robe, ribarima, građanima ne preostaje ništa drugo osim svakodnevnih međusobnih svađa i svađa sa ostalim nautičarima.

Tema je široka ali da je završimo; mislim da je krajnje vrijeme odstupiti od takvog načina razmišljanja i vođenja jedne ustanove, javnih natječaja i svega ostalog. Poslovanje mora biti providno i u interesu luka, javnog dobra, građana i turista. Moraju se provoditi opći interesi a koncesionare uklopiti u te interese. Oni nikako ne smiju sjediti u Upravnim vijećima, pripremati javne natječaje i odlučivati o dodjelama koncesija. Nitko ne smije zbog kupovine političkih glasova i provođenja uskih političkih interesa postavljati ravnatelje, upravna tijela, koncesionare već to moraju biti zakoni, struka i poštenje.

U svemu tome vidimo i krivu procjenu onih koji su pripremali javni natječaj. Računali su da će kao i svih ovih godina rješavati dodjele koncesija po svojim željama umjesto po zakonu. Da će sve to lako proći pošto sezona kuca na vrata pa »ne talasaj«.

Mario Milošević, Mali Lošinj