Nema trajnih prijatelja, nema trajnih neprijatelja

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

bojana-genovOdgovarajući na brojne komentare svojih "pro i kontra" dvaju kandidata za gradonačelnika objavljenih na ovoj stranici Bojana Genov podstiče posjetitelje da i sami ponude svoje.

Vrlo je laskavo uvidjeti količinu interesa za vlastito djelovanje, obiteljsku situaciju, razinu obrazovanja i rodoslovno stablo, mada poprilično skreće s teme izbornih kandidata, budući da ja nisam kandidatkinja niti za jednu političku ulogu.

Tekst koji sam napisala procjenjujući dvoje kandidata za gradonačlnika / cu očekujući da će biti nadopunjen još brojnim argumentima za i protiv oboje kandidata rezultirao je uglavnom komentarima mene kao osobe. Pretpostavljam da je potpuno jasno da da su svi komentatori pišući o meni napisali mnogo o sebi, upravo na isti način na koji sam ja to učinila komentirajući moguće razloge za i protiv davanja glasa pojedinim kandidatima za izbore za gradonačelnika. 

Kritičari moga teksta kritiziraju ga sa dva stanovišta: prvo je da je tekst pristran i neobjektivan. Točno, i nikako drugačije niti ne može biti, pa je općenito poznato čak u fundamentalnim znanostima da osoba eksperimentatora uvijek utječe na rezultat eksperimenta, dakle da je potpuna objektivnost samo ideal koji ne postoji. U slučaju predizborne analize, bilo da je čine poznati politolozi i eksperti ili da je čine neuke građanske aktivistkinje, uvijek se radi o diskursu koji uključuje vlastite vrijednosti, svjetonazor i politička uvjerenja. U slučaju moga teksta nije se niti radilo o pokušaja postizanja nemogućega, te toliko opjevane objektivnosti, nego upravo o promociji vrijednosti, načela i koncepata koji ja, stojeći iza svoga teksta imenom i prezimenom, kao građanska aktivistkinja zastupam i u javnosti promoviram. Te vrijednosti koje sam postavila kao (vlastiti) kriterij za odluku o osobi gradonačelnika, mogu biti prihvaćene ili neprihvaćene, i svatko može u svojih top 10 ugraditi svoje vlastite vrijednosti i načela. Moji su bili neodgodiva zaštita okoliša, socijalna osjetljivost, nenacionalizam i manjinska prava,  poštivanje pravne države, angažman u lokalnoj zajednici, fair play prema protivnicima, sekularizam. Pisci komentara imaju legitimno pravo uzeti posve druge kriterije, ali kriterij je sastavni dio svake debate i kao takav subjektivan i dakako podložan prosudbi baš kao i argumenti koji iz kriterija prizlaze.

Drugi pak kritičari u kritici napisanoga polaze od analize moje osobe (subjektivne dakako baš kao što je i moja analiza javnog doprinosa Cappellija i Snješane Kučić Krstaš), što je naširoko poznata i klasična logička falacija poznata pod imenom argumentum ad hominem. Tako doznajemo da sam neobrazovana - o čemu svjedoče moji tekstovi, da sam po svome zvanju medicinska sestra, što je točno, da su moji roditelji Srpkinja i Bugarin, što je djelimično točno patrijarhalnom logikom upisivanjem nacionalnosti muških predaka u službene dokumente i što bi nezasluženo izbacilo iz moje povijesti baku Hrvaticu i prabaku Slovenku, a posve netočno  utoliko što moji roditelji svoje identitete nisu gradili niti isticali na nacionalnom opredjeljenju nego na univerzalnijim ljudskim vrijednostima koje sam ponosno baštinila od njih. Stoga spominjanje nacionalnosti mojih predaka sa nakanom da me uvrijedi ili diskreditira govori dakako o piscu tog "argumenta" kao o skučenoj osobi koja je prigrlila ideologiju tla i krvi, a potpuno promašuje cilj pokušavajući izazvati moju skrušenost što nisam dovoljno nacionalno ispravna da bih glasno rekla bilo što što mislim da trebam, smijem i hoću.

Nije mi nimalo žao što sam sve ostrašćene navijače lokalnih političara i političarki razočarala. Potpuno mi je svejedno što neki misle da je uz kritiku stranke čiji je vojnik trebalo još poništiti Cappellija kao osobu. Još mi je više svejedno što neki, poznajući bolje Snježanu Kučić Krstaš osobno ili profesionalno, smatraju da sam te njene meni nepoznate osobine morala također uzeti u obzir kao kriterij, a ne samo javnosti poznati njezin dosadašnji politički angažman ili neangažman.

Podsjećam da je osnovno načelo djelovanja civilnog društva nema trajnih prijatelja, nema trajnih neprijatelja, ne u smislu mijenjanja političkih etiketa kako je to uobičajeno na hrvatskoj nacionalnoj i lokalnoj razini, nego u smislu da se određujemo prema pojavama, a ne osobama, tako da se može dogoditi i događa se da je neka osoba u vezi sa nekom pojavom hvaljena, a u vezi sa drugom pojavom kritizirana. Ovakva vrsta dosljednosti - mada naravno da je i ona neobjektivna, odnosno vođena osobnim ili grupnim kriterijima i vrijednostima - vrlo je malo prakticirana u javnom diskursu na ovim prostorima, gdje se svi više vole obrušiti ili uzdizati u nebesa jednom izabrane prijatelje ili neprijatelje.

Još dodajem, suprotno kontradiktornoj i nelogičnoj tvrdnji svog stalnog pratitelja/ice Ponovno jaše "rasprava se vodi oko gramatike i kulture dijaloga, što je bitno ali u ovom trenu i za ovu raspravu suvišno", da ono što je bitno ne može biti suvišno te da su kultura dijaloga i pismenost pisca bolji argumenti od nabrajanja školskih predmeta koje je netko položio tijekom svoga formalnog obrazovanja.

Prema kraju ovoga teksta, mea culpa, mea maxima culpa, opravdana je kritika što se nisam laćala pisanja o trećem kandidatu za gradonačelnika, Dragomir Fatuti.  Kao opravdanje mogu napisati samo to da doista ne znam što bih napisala o tome gospodinu kojeg na najosobnijom razini poštujem, ali koji je kao opozicija posve nevidljiv, čiji lokalni program je najbolje čuvana tajna, čija stranka lokalno djeluje kao partizani u šumi u nadubljoj ilegali tek prije izbora dajući pokoji glas od sebe, ekipa koja nas je posve lišila opozicije u ovome gradu što je poznato loše za demokratski proces koji je zamišljen kao stalni nadzor opozicije nad pozicijom. Kao simpatizerka ljevice za stranku gospodina Fatute, takozvani lijevi centar, mogu dati samo jedan komentar: nedostaje mi Šuvar.

P. S.

I na kraju dodajem još jedan argument protiv kandidatkinje Snježane Kučić Krstaš, koji proizlazi iz sljedećeg komentara (citiram): "Njen je sin dolazio na radionice upravo Snježane i grupe u crkvi koju je vodila i u kojoj je učestvovao njezin muž te su osobno od njenog sina čuli kako stoje stvari doma a sad naravno nećemo dalje iznositi jer bi to bilo pregnjusno i ne možemo se ipak spuštati tako nisko kako je spremna ići ona."

Osoba koja se bavi pomagačkim radom i koristi povjerljive podatke protiv onih kojima pomaže ili članova obitelji posve je nemoralna i ne treba joj dati povjerenje da zastupa građane. Ako se je kompetentna pravnica sa vrtoglavo visoko kotirajućim referencama kod Europske banke za obnovu i razvoj bavila pomagačkim radom sa narkomanima (mojim sinom) te se u prepisci na javnoj listi pojavljuju tvrdnje nje i(li) njezinog supruga o njegovoj (mojoj) gnjusnoj obiteljskoj situaciji, onda je posve bjelodano sljedeće: