Lošinj kao zvjezdani park?

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

 

"Da se zvijezde, mjesto što sjaju uvijek nad našim glavama, mogu vidjeti samo s jedne točke zemaljske kugle, ljudi ne bi prestali u hrpama onamo putovati, da motre nebo i da se dive čudesima neba"
Seneca.

U podršci hrvatskih astronoma lošinjskom protestu osjeća se gorčina što je Astronomsko društvo Leo Brenner sve dalje od realizacije ambicioznog projekta revitalizacije zvjezdarnice Manora.

Što je realno u zahtjevu da se ona revitalizira i zaživi svoj drugi život? Zgrada je u privatnom vlasništvu više osoba. Da bi je u  vlasništvo dobio Grad Mali Lošinj ili Astronomsko društvo, bilo bi potrebno da su je se vlasnici voljni riješiti, a da ponuđač ima sjajnu ponudu koju nije moguće odbiti. Ovakvu je situaciju teško zamisliti.

Zamislimo da su vremena dobra, da ima novaca i da se svi dobri planovi imaju čime ostvariti, novi život zvjezdarnice ili život nove zvjezdarnice valjalo bi podržati. Ovaj je dio lošinjske povijesti doista značajan i valja ga upisati u kolektivno pamćenje. Dobro je da to Astronomsko društvo i čini i da želi obnoviti staru slavu lošinjske astronomije. Lošinj kao privlačna turistička destinacija i još ne sasvim svjetlosno zagađen,  obasjan astronomskom slavom prošlih vremena, doista jest mjesto koje bi moglo privući astronome iz Hrvatske i svijeta. Uz to je moguće organizirati popularne dane znanosti i astronomije, nuditi to kao turistički proizvod, te povećati (ne zavaravajmo se) skromnu turističku ponudu.

Je li ova zgrada još uvijek potencijalno dobra kao lokacija za zvjezdarnicu, veoma je upitno. Ne mogu ocijeniti količinu svjetla ili mraka potrebnu za astronomska promatranja, no čini mi se da se je sada već potrebno za te svrhe odmaknuti od grada. Govorimo li o svjetlosnom zagađenju, treba se vratiti na početke rada Astronomskog društva Leo Brenner i njegovog osnivača Valtera Martinolića, koji je započeo prve korake u osvješćivanju građana i vlasti Lošinja o javnoj rasvjeti kao zagađivaču okoliša i time Lošinj na najbolji mogući način povezao sa svijetom i globalnim pokretom za očuvanjem noćnog zvjezdanog neba.

Danas je to opće znanje u Lošinju, svatko tko se bavi djecom i mladima uči ih koja je rasvjeta dobra, a koja ne, gdje ju treba postaviti, a gdje ne, i zašto da i zašto ne. Ovo u lokalnoj sredini opće znanje nije palo s neba, a pogleda li se u svjetlu činjenice da ga još uvijek u sklopu svoga akademskog školovanja ne stječu arhitekti i urbanisti, onda treba upisati u zaslugu Astronomskog društva što je ova znanja i entuzijazam vezan uz ovu temu posredovao široj javnosti.

zvjezdano-neboŽalosno je da ova tema nikad nije do kraja zainteresirala one koji investiraju u javnu rasvjetu te da znanja dostupna danas svakom djetetu nisu ugrađena u javne politike i u proces brandiranja Lošinja. Još od vremena Lenjina, koji je formulom uspjeha smatrao onu "sovjetska vlast plus elektrifikacija", svaka politička struktura smatra svojom misijom i neoborivim političkim zaslugama osvijetli li koji dio prometnice, šetališta, šume ili mora. Ova strast političara prema visokim i moćnim rasvjetnim tijelima prisutna je i u Malom Lošinju, koji je eto sasvim educiran o dobroj i lošoj rasvjeti i uporno se elektrificira na način rasipnog i zagađivačkog 20. stoljeća, mada je već opće mjesto da je to nepotrebno i štetno.

Kada je došlo do smjene vlasti u Malom Lošinju, bez obzira na stranačke nacionalne dresove koje su natjecatelji za vlast obukli, neki su se radovali i činjenici da je iz projekta osvjetljavanja rive izbačena podna rasvjeta te da je nova vlast bila spremna slušati o ovoj temi. Tada je potpisnica ovih redova zajedno sa današnjim štrajkašem glađu vodila mrak projekt - za zvjezdano noćno nebo i pročitala velike količine normativnih akata različitih država i gradova u ideji da bi Lošinj mogao biti prvi grad u Hrvatskoj koji bi dobio pravilnik o vanjskoj rasvjeti . Zašto se Grad Mali Lošinj nije odlučio na ovaj korak, predložen im od više udruga, koji ne košta ništa, koji ne zahtijeva ništa hitno ni mjerljivo novcem, a koji bi donio veliki plus ekološkoj orijentaciji Malog Lošinja, nije u potpunosti jasno i nije ni odgovoreno. Još je manje jasno zašto je gradska uprava, po definiciji u službi kvalitete života građana, ustrajno odbijala primijeniti sudsku presudu protiv svjetlosnog maltretiranja građanke u Ustrinama.

Otok vitalnosti, bujan vegetacijom i životinjskim vrstama, očuvane prirode i usmjeren na stvaranje zdravog okoliša za građane i posjetitelje, je li to blješteći glasni objekt usred mora iz kojega u pravilnim razmacima suklja vatromet? Ili ipak nešto drugo? Niti jedan od eksperata za brandiranje koji su kao komete projurili lošinjskim prostorom nisu se baš puno osvrtali na ovakva pitanja. Uvijek je najlakše promijeniti i naplatiti logo i slogan, a koga briga za sadržaj.

U dalekim dijelovima svijeta postoje zvjezdani parkovi. To su prostori koje su ljudi koji ih nastanjuju odlučili zaštititi od pretjeranog svjetla, gdje je na vedrom nebu moguće vidjeti zvijezde, koje su komparativna prednost tih lokacija i vrijedan turistički resurs. U Europi takvih parkova nema, jer se iznad nje prostire već gotovo neprekinuta svjetlosna kapa, uništavajuća za biljke i životinje, smrtonosna zamka za milijune ptica koje dezorijentira i obara na tlo, izbezumljujuća za ljude i razorna za kvalitetu njihovih života. Iznad Hrvatske takve kape još nema.

Zamislimo da se Lošinj proglasi zvjezdanim parkom. Što bi to za njega značilo? Koliko bi to koštalo porezne obveznike? Bi li koga oštetilo? Debatanti srednjoškolci kada idu na debatna natjecanja moraju znati načiniti cost and benefit analizu kako bi argumentirali svoja stajališta u debati. Cost and benefit analiza je ekonomski pristup donošenju odluka, a uključuje usporedbu očekivanih troškova nasuprot ukupnoj koristi, ne bi li se vidjelo na koju stranu pretežu argumenti i koliko. Ako očekujem od mladih koji tek prestaju biti djecom da ovo primijene, od vlasti očekujem minimalno da je voljna primijeniti ovu analizu i obrazložiti svoju odluku. Očekujem, dakle, da lokalna vlast razmotri prijedlog o uvođenju ekološke rasvjete regulirane pravilnikom, te da razmotri ima li otok Lošinj ikakvog interesa i dobitka proglasi li se zvjezdanim parkom i u budućnosti planira zvjezdarnicu. Znamo li da postoji efikasan i ekološki način osvjetljavanja koji ne samo da sprječava svjetlosno zagađenje već nudi i ekonomsku uštedu, onda znamo i da postoji način da Lošinj oživi i vrednuje astronomsku tradiciju i astronomsku današnju praksu koju ima.

Od Astronomskog društva i od Grada Malog Lošinja očekujem da vode javne rasprave koje se tiču očuvanja zvjezdanog neba, a ne o desetak kvadrata prostora. Da Dorijan Božičević štrajka glađu jer se postavlja grozomorna rasvjeta u uvalu Valdarke, i ja bih poslala pismo podrške na ključnu lošinjsku adresu. Ovako samo podsjećam na važne teme koje povezuju astronomiju sa interesom svakog otočana i obvezuju vlast na promišljeno i argumentirano vaganje svojih odluka vezanih uz očuvanje i unaprjeđivanje astronomije na otoku. Žalosno je da to podsjećanje nije potrebno samo javnosti ili vlasti, nego najviše astronomima, koji su sujetno otklonili prostor za rad i obustavili rad.

Bojana Genov

stars_pollution

98-25