Odlazak beskompromisnog etičara

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

praxis"Ako konstruiranje budućnosti i završavanje za sva vremena nije naša stvar, onda je utoliko sigurnije, što treba da izvršimo u sadašnjosti: mislim na bespoštednu kritiku svega postojećega, dakako bespoštednu kako u tom smislu, da se kritika ne boji svojih rezultata, a isto tako da se ne boji sukoba s postojećim silama!"

25. travnja 2008.,  umro  je Milan Kangrga, jedan od najznačajnijih suvremenih hrvatskih filozofa i intelektualaca.

Svojim radom, životom i javnim stavom potvrđuje načelo J. Bende: "Intelektualac je bespoštedni kritičar društva spreman svoje stavove javno zagovarati i braniti, a ne apologet koji se stavlja u službu nečije politike. Oni koji tako ne djeluju izdaju intelektualni poziv, koliko god znanja i doktorata imali". Javnosti se obraćao strastvenim i polemičnim jezikom.

"Ako pak pitate za 'hrvatske elite', onda se to i može i mora staviti u navodnike! Otvoreno izjavljujem da Hrvatska u ovih petnaestak godina nije imala nikakvih elita, ni političkih, ni kulturnih, ako je riječ o pripadnicima radikalno-desničarskog pokreta na čelu s Tuđmanom. To tvrdim iz jednostavnog razloga jer smatram da ne postoji tako nešto poput 'desničarskog intelektualca9 jer bi to, per defitionem, bilo 'drveno željezo'! A u te tzv. hrvatske elite može se doslovno svrstati samo ono što se naziva najopćenitije inteligencijom, tj. oni koji su završili neke škole, pa i fakultete, jer su, kako se to kaže, "pismeni", naime znaju čitati i pisati. Meni je Émile Zola paradigma za intelektualca, pa neka se razmisli zašto!" ( Zarez, "Hrvatske intelektualne elite" samo u navodnicima, razgovor s M. Kangrgom 10.3.2005.)

Više od četrdeset godina predavao je etiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Jedan je od osnivača Hrvatskog filozofskog društva, časopisa Praxis i Korčulanske ljetne škole, dugogodišnji urednik "Filozofske biblioteke" zagrebačkog izdavača "Naprijed", u kojoj je objavljen niz kapitalnih djela klasične filozofijske literature.Rođen je u Zagrebu 1. svibnja 1923., gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju te studij filozofije 1950. godine. Doktorsku disertaciju pod naslovom "Etički problem u djelu Karla Marxa" obranio je 1961. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Redoviti profesor postao je 1972. godine. Gotovo tri desetljeća obavljao je dužnost šefa katedre za etiku, a u dva je mandata bio i pročelnik Odsjeka za filozofiju. Od 1962. do 1964. boravio je kao stipendist Humboldtove zaklade na sveučilištu u Heidelbergu, potom i na sveučilištima u Freiburgu, Wuerzburgu i Aachenu.Gostovao je kao predavač na svim tim sveučilištima, kao i u Bonnu, Muenchenu, Duesseldorfu, Pragu, Bratislavi, Budimpešti, Moskvi, Lenjingradu i Kijevu.Bio je jedan od utemeljitelja i član uredništva zagrebačkog časopisa Pogledi (1952. - 1954.), među pokretačima časopisa Naše teme i časopisa Praxis, u sastavu čije je redakcije bio od osnivanja do gašenja tog časopisa (1964. - 1974.). Kangrga je bio dugogodišnji vodeći član Odsjeka za filozofiju, umirovljen 1993., a od 2007. ponovno je kao vanjski suradnik bio predavač i mentor na studiju filozofije. Kontinuirano je objavljivao punih 57 godina - objavio je ukupno 15 knjiga, jedan udžbenik, preko 60 izvornih članaka (od toga 13 u inozemnim edicijama, na njemačkom, engleskom, talijanskom, španjolskom i slovačkom jeziku), kao i veći broj preglednih članaka i prikaza.

Uz njegov znanstveni rad, veličinu njega kao čovjeka i intelektualca pokazuje  kritičnost i upućenost na svakodnevne događaje. Svojom knjigom "Šverceri vlastitog života - Refleksije o hrvatskoj političkoj kulturi i duhovnosti" koja je izdana 2002. godine u Biblioteci Feral Tribunea, opisao je uz povijesni prikaz filozofije na ovim prostorima, povijesti zagrebačke filozofije, prakse koja je postala čuvena u svjetskim razmjerima, posebice u marksističkim krugovima, donijela istine i opise brojnih nama poznatih i bliskih likova, kako ih Kangrga naziva domo-kesoljupci, koji su izmišljajući vlastitu prošlost, podržali nacionalizam, rat, pretvorbu i  pljačku društvene imovine.

Kangrga daje pregled povijesti praxis-filozofije: od njezina početka u "Pogledima" i "Našim temama", preko slavnoga "Praxisa" i "Korčulanske ljetne škole", sve do zabrane časopisa i današnjih dana. Kroz čitavo vrijeme rada i djelovanja praksisovci su bili napadani i vodili bitke sa staljinizmom, nacionalizmom i "švercerima vlastitog života" svih tipova i profila. Stoga je njihova radikalna i beskompromisna, upravo bespoštedna kritika zbilje zasnovana na kritici staljinizma, nacionalizma i "švercera".

kangrgaOno što je kod Kangrge posebno poticajno je autentična Kangrgina misao o ljudskoj egzistenciji kao nečemu što čovjeku nije dato nego je zadato. Samim rađanjem ljudsko biće nije čovjek; ono to tek mora postati svojim nastojanjem da bude slobodno i da se izbori bar za minimum ljudskog dostojanstva. Rečeno u ključu egzistencijalističke filozofije, čovjek je, kao "povijesno-djelatno biće", tek projekt jer stvara sebe kao čovjeka, dospijeva sebi kao čovjeku u onoj mjeri u kojoj se bori za istinu. U pojmu mišljenja impliciran je pojam slobode, a boriti se za istinu znači boriti se za slobodu.

Kangrgina analiza nacionalizma pokazuje kako biti nacionalistom znači stajati na bitno sebičnoj i egocentričnoj poziciji, koja ne dospijeva do čovjeka kao povijesno-socijalnoga i duhovnoga bića, te kao takva ostaje u predvorju povijesnoga i ljudskoga. Znači živjeti kao puka biologijska (da ne kažemo životinjska, a ne ljudska) činjenica, jer biti čovjekom nije nešto što nam je naprosto dano na-rođenjem. Čovjekom se mora postajati. Nacionalistima vlada rodovsko - plemenska kolektivna svijest koja ne priznaje čovjeka kao čovjeka, nego samo svoj čopor, krv i tlo, te se kao takav nacionalist nalazi onkraj moralno - etičke sfere, kao amoralno biće, jer živi kolektivitet, a za eminentno moralni odnos nedostaje mu osamostaljena, na samoga sebe upućena i time oslobođena individualnost. Pa, stoga biti samo Hrvatom znači još ne biti čovjekom.

Odlazak posljednjeg praksisovca i beskompromisnog etičara podsjeća nas na obavezu promišljanja zbilje koja nas okružuje i nas samih, ukratko na obavezu ljudskog djelovanja i očuvanja slobode.