Seljak more duboko da ore

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

seljak_oreSudionice natječaja uslikane su polugole, rastegnute po sofama i foteljama,  a pobjednica se izvalila u štalicu na slamicu. I to nije sve. Pri testiranju u čišćenju štalice, pri vožnji traktora i uopće, djevojke su imale na sebi majice na kojima je otisnut stilizirani klip kukuruza, onako karakteristično izdignut, ispod kojega krupnim slovima piše: "Jer seljak more duboko da ore". 

Stanovnici sela su seljani. Društvena grupa koju čine svi seljani zajedno, i naravno pod uvjetom da se bave poljoprivrednim, tradicionalno seoskim poslovima te žive od obrade zemlje, uzgoja stoke, prerađivanja proizvoda koje sami prave, recimo sira i vrhnja, šunki, kukuruza... jesu seljaci. Istinska je nepravda da se naziv ove društvene grupe s takvim, gotovo idiličnim opisom gdje žive i što rade (iako dobro znamo da im realno stanje nije nimalo idilično), široko upotrebljava u pejorativnom smislu. Kad se hoće za nekoga reći da je neuk, glup, prljav, neodgojen, nepristojan... često se (lako bih ustvrdila - svi) obrecnu duboko omalovažavajućim izrazom "seljak". U tramvaju nećete čuti izraz "građanine" kao uvredu. Istina, teško ćete tu riječ uopće čuti, jer ta vrsta još postoji tek kao toponimska odrednica, dok joj izumire socijalno određenje, pa se i ne nosi pretjerano. Ali zato neće nedostajati "seljačino" i/ili "seljanko", pa i "seljančuro", za svaku moguću vrstu reakcije na nečije ponašanje, ili čak samo izgled, samo radi omalovažavanja i uvrede.

I dakako, bez obzira na to je li "seljačina" ili "seljanka" doista seljak ili seljanka koji/a živi na selu i od seoskog posla. Čak dapače, to čini uvredu visoko efikasnom. Valjda zbog potrebe da se tako "vrijeđajući" drugoga i sami distanciramo od bliskih veza, jer golemoj većini stanovnika gradova još su i roditelji na selu, o babama i djedovima da ne govorimo. Mnogi mudri ljudi pokušavali su rehabilitirati ime seljačko, neki vlastitim primjerom, kao recimo u Rusiji Tolstoj, neki politikom, kao u nas Stjepan Radić, i imali pritom i kakvog takvog uspjeha. Ali, kako to u životu i njegovim pravilima službe biva, uvijek ima netko tko zezne. Varate se ako ste pri ovom posljednjem pomislili da je riječ o Friščiću. Ovaj put zeznuli su - seljaci!

U štalici na slamici

No, prije no što se razjasni ovakav dramski obrat, prisjetit ćemo se automehaničara. Po mojem iskustvu (a sakupljano je godinama posjećivanjem mnogih automehaničarskih radionica), nema te radionice u kojoj se na nekom zidu ne koči auto-kalendar te-i-te godine, a na njegovim stranicama skupi i moderni automobili u kojima, na kojima, kraj kojih, ponekad i (samo manjim dijelom) pod kojima se nalazi barem po jedna prekrasna djevojka. Ne vjerujem da treba osobito naglasiti da je djevojka gola ili polugola, a i to potonje valjda samo u onim zimskim mjesecima u kalendaru, kad je nužno da od svih odjevnih predmeta stavi, uzmimo, samo čizmice i/ili šubaru. Ponekad još i popraćeno podmigujućim tekstom "povežite ovu ljepoticu", ili "probajte je, učinit će vas sretnim", ili "kad je provozate, znat ćete što je pravi užitak". Naravno, ljepotica koju treba "probati" i "provozati" je limuzina. Ovdje zamislite "smajlija" koji vragoljasto podmiguje.

E, a sada seljaci koji su zeznuli. Poučeni valjda automehaničarima, dosjetili su se da, recimo, u štalicama, podrumima i hambarima visi Seljački kalendar. Seljaci o kojima je riječ voditelji su istoimenog portala kojem je pokretač organizacija "Nezavisni hrvatski seljaci", a urednik portala je Vladimir Novotny.

seljak_oreI tako krenuše. Nakon što je objavljen Natječaj i kandidatkinje se javile, pripremljen im je test. Na jednom obiteljskom imanju, kako kažu organizatori, "poznatom agro turističkom objektu nedaleko Zagreba", kandidatkinje su se okušale u vještinama: čišćenje štale, mužnja krave i vožnja traktora. Nakon što su uspješno savladale taj test, sretnice su bile i fotografirane onako kako odgovara idiličnom seoskom životu i tradicionalnom poimanju žene, osobito one seoske. To jest, kao i one automehaničarske, uslikane su polugole, rastegnute po sofama, foteljama, plažama, a pobjednica se izvalila (vjerojatnije je da ju je tako namjestio domišljati fotograf) u štalicu na slamicu. I to nije sve. Pri testiranju u čišćenju štalice, pri vožnji traktora i uopće, djevojke su imale na sebi majice na kojima je otisnut stilizirani klip kukuruza, onako karakteristično izdignut, ispod kojega krupnim slovima piše: "Jer seljak more duboko da ore". Za taj dio s majicama angažiran je čak i izvjesni "Projekt Sabotage", koji je efikasno sabotirao svaku pamet i proizveo ovo slaboumno i očajno estetsko djelo.

Shizofren narod

I tako, eto nas opet na temi odnosa žene-muškarci, na temi tretiranja žena kao objekta, ponajčešće kao seksualnog objekta. Ponavljati pouke i beskrajno podučavati, novotnyje, razne sabotere i ostalu bratiju, imalo bi smisla samo kad bi ih se vratilo na duže vrijeme u školu i natjeralo da pročitaju, shvate, nauče sve one mudre knjige koje su na tu temu napisane. A napisane su već čitave knjižnice. Novinski je tekst prekratak za takav težak, u mnogim slučajevima i nemoguć zadatak. Tek nam ostaje podsjetiti na dobro ukorijenjeno licemjerje patrijarhalnih obrazaca kulture, na čitavu tu prastaru i doista zamornu priča o zaglupljivanju stereotipima i ljudskoj gluposti kao njegovu rezultatu. Od ponedjeljka do petka u štalici, radionici, u auto-kabini... pod slikom raskrečene, polugole, jedva punoljetne djevojke, u nedjelju na misu sa, smjernom i vjernom ženom i nevinom kćerkom, u kući sa svetim slikicama uz "špigl-psihu" ili čak iznad kreveta. Pa i na televizoru, recimo, sadren kipić Bogorodice, a kad ukućani legnu lako se na istom tom aparatu, ravno ispod Majkice Božje, zavrti i neki porno-video.

Bojim se da će nam, ako ovako nastavi, narod postati shizofren. Nasilan već jest, jer nebrojeni slučajevi seksualnih nasilja nad ženama koje dnevno bilježe novine i policijske statistike imaju, između ostaloga, izvorište u potiskivanju seksualnosti temeljenom upravo na licemjernom odgoju, koji se zasniva na svetom trojstvu patrijarhalnih zasada kada je riječ o ženama: majka, kurva, svetica. Majka pritom uopće i nije žena, kurva je žena/kći drugoga (recimo susjedova), a svetica je vlastita žena/kći. Pa kad se u mašti sve to izmiješa, nastaje pičvajz u stvarnosti. Dakako, na račun - žena.

Licemjerje 

U samim golim tijelima dakako nema ničega problematičnoga, ništa lošeg nema u golim tijelima žena, jednako kao niti golih muškaraca, mada se ova potonja jedva može vidjeti. A i taj nesrazmjer javne golotinje nešto govori. Sudeći po recentnim događajima, čini se da društvena svijest u Hrvata odgovara prethistorijskoj društvenoj formaciji lovačkih društava (veprovi su trenutno in), pa kad se muškarci požele javno pokazivati i širiti svoje fotografije, pokazuju se pod oružjem i punom opremom, po mogućnosti i u uniformi. Neće se valjda oni svlačiti! Niti u lovu, pa ni u krevetu! A osobito ne za slikanje. Niti pornografija sama po sebi nije tako sporna, sve dok se nije pretvorila u opaku porno-industriju odnosno, sve dok ne iskorištava žene na način da ih dovodi do toga da za novac ili zamišljen proboj u karijeri javno pokazuju ono što se u svakodnevnom životu smatra intimnim (intimni dijelovi tijela, seksualnost).

 

Problem je međutim, i to prevelik, u licemjerju. Kada bi naši tipični muškarci (a takvi čine zabrinjavajuću većinu) bili manje licemjerni, moglo bi se očekivati da umjesto u štalici, radionici... slike raskrečene polugole djevojke objese, recimo, iznad bračnog kreveta. Proizveli bi možda čak i kućni porno-video s vlastitom kćerkom i susjedovim sinom u glavnim ulogama i posudili susjedima i do trećeg sela, da se zabave i razonode u dugim zimskim noćima. Na misu bi otišli otvoreno, neopterećeno i stoga veselo u društvu supruge, njenog ljubavnika i svoje ljubavnice. Župnik bi im samo vragoljasto (pardon) namignuo i pomilovao ministrantovu glavicu.

Dakako, ovakav "sablažnjivi" scenarij (za razliku od "normalnog", stvarno opisanog izbora djevojke za naslovnicu "Seljačkog kalendara") neće se dogoditi, jer u takvom bi slučaju, sve bi bilo otvoreno i dostupno, te stoga voajerski nezanimljivo. A i župnik bi zameril!

Đurđa Knežević