Iz Ljetopisa JAZU 1953.

Korisnička ocjena:  / 1
LošeNajbolje 
jazu_1953

   Prikaz jednog arheološkog istraživanja na području Ćunskog i Polanže
iz Ljetopisa JAZU za godinu 1953.

Ćunski

ImageIstočno od mjesta Ćunski uzdiže se brdo čunjasta oblika visine 144 metra. Sam vrh je kao odrezana glavica - visoravan eliptična oblika. Pomnom pretragom utvrdili smo da je na samom tom platou ostatak gradine, koja je svojevremeno svoj prvi obruč imala u liniji vanjske konture; znači eliptičan oblik, komu je velika os oko 106 metara s debelim suhozidom od 1,50 pa do 3 metra, ali nažalost, prekinuto na više mjesta. Ipak i pored nekontinuirane linije, u osnovi se može pratiti tlocrt, koji nije posve uništen. Prenošenje materijala zbog gromača, novih ograda, nije u potpunosti promijenilo karakter cjelokupnog prostora, koji odaje i znakove izvjesnog građenja. Drugi obruč u vanjskom smjeru veći je, podjednake debljine, ali danas prilično isprekidan, a nalazi se u razmaku od unutarnjeg kod male osi na 10 ra, a kod velike do 30 metara udaljenosti. U podjednakim razmacima nalaze se još dva zaštitna pojasa, ali su oba na mnogo mjesta isprekidana, i teško probijanje kroz guštaru onemogućuje, da bi se u jednostavnom zahvatu dobila potpuna mjera od pet terasastih ploha i njihovih graničnih pojasa.

Ispitivanje unutarnjeg prostora dalo nam je primjerke ulomaka gradinske keramike. Vanjski izgled tih fragmenata posve je jednostavan, djelomično i grubo izveden, a u presjeku pokazuje prilično nehomogenu supstanciju. Oblici nađenih dijelova pripadaju, kao i kod ranijih, većinom grlenim rubovima, obodima, vratu, ramenu, stijenama i dnu posuda. Osim toga spomenuti unutarnji prostor odaje tragove obitavanja, ali kako se očito u nekoliko ili više navrata taj prostor koristio i pomicale se gromače, t. j. prezidavanjem i prebacivanjem materijala, to se teško mogu danas uočiti konture, a kamoli konstrukcija manje prostorije. Prema postojećoj gradnji vidljivo je, da neki elementi nemaju odgovarajuću funkcionalnost i da su jednom pripadali drugom mjestu ili bili postavljeni na drugom položaju.

Polanža

Sjeverno od Čunskoga na lijevoj strani od ceste, koja vodi prema Nerezinama i dalje put Osorske prevlake, ističe se brdo Polanža. Visoravan na njegovoj glavici, gdje je i kota 214 metara, dominira cijelim krajem. Sa tog mjesta pruža se vidik daleko unaokolo kao s osmatračnice. Okom se može prelaziti preko istaknutih vrhunaca, preko cijelog lanca brežuljaka u gusto poredanom nizu. Tu su na pr. Vlake, Premačnik, Kaštel, Kabočak, Tovar, Tovarić, Telegraf, Umpiljak, pa sve do Kalvarije i dalje do Grgošćaka iza Velog Lošinja u jugoistočnom smjeru. Na jugozapadnom predjelu pogled prelazi preko plodnih nizina, a opet na sjevernoj strani preko Peska, Velog Križa, Jurave, pa na Počivalicu i na visove Osorščice. Jednim pogledom promatrač ima s toga mjesta gotovo pouzdan nadzor nad cjelokupnim Lošinjskim kanalom i preko južnog dijela Cresa nad velikom površinom tog dijela mora i nad istaknutim mjestima južnog dijela, kao što su Vela Straža, Maslinovik, Grmožaj, Punta Križa i dr. Pogled i dalje prelazi na more Kvarnerića i zapadnu obalu otoka Paga. Pogled prema zapadu sa vrha Polanže, koja se na toj strani strmo spušta k moru, daje potpuni pregled nad tim dijelom Jadranskog mora preko Unija, Srakana i Suska.

Ta visoravan na brdu Polanža pomnom pretragom i ispitivanjem dala nam je ostatke gradine velikih dimenzija. Fiksirana prostorija ima uglavnom četverokutan oblik, ali su strane u kraćim dimenzijama lemljene u ravnim linijama, i. to na pr. od sjevera prema jugu dužine od 7, pa 6, zatim 11.5, 13. 7. 5, 10.70 metara i u nejednakoj debljini od 3, pa sve do 4.70 m. Premda.se i na ovom objektu kao i na drugim prebacivala građa, ipak smo mogli utvrdili još jednu sjevernu stranu u dužini od 23.50 metara. Druge dvije strane bile su posve nepristupačne, i zbog toga se ne može točno odrediti kontura tlocrta, to više što bujna vegetacija onemogućava pristup i stvaranje prolaza. Zračnim snimkom mogle bi se dobiti linije obruča i pozicije prstenova.

Pristupačni dio prostora pruža nam indicije koje govore u prilog punijeg života na tom području, a probni zahvat i sistematsko traganje dalo nam je i odgovarajući rezultat. Tako smo u kulturnom sloju profila našli bogatu skalu ulomaka od raznih vrsta i oblika posuda. Isto je tako sastav supstancije raznorodan, upravo kao da je sabran materijal sa raznih strana, iz bližih i daljih krajeva. Dijelovi posuda od grlenih rubova, ramena, oboda raznovrsni su. Jednom su stijene deblje, drugi puta tanje, uglavnom se kreću debljine od 0.3 mm pa sve do 15 mm. Većina je fragmenata slabo pečena i supstancija im nije homogena. Vanjske strane su oker, svijetlosmeđe, tamnosmeđe, sivosmeđe, žućkaste i crvenkastožute boje. Kod nekojih primjeraka nalazimo i dekorativan zahvat izražen u linearnoj povlaci pruga, a i u karakteru naglašene plastične brazde. Nekoji primjeri, i to dijelovi oko ručica, imaju izrazit trag premaza. Taj namaz morao je kasnije biti i poliran a zatim pečen, ali je tokom vremena tu naslagu izgubio, tako da se danas nazire putem poroznosti prvotno stanje, a ujedno i sama boja crijepa. Osim toga nalazimo i primjere dijelova posuda, koje su učinjene na način rijetkog nanosa na postojećoj stijeni tako, da se dobije rustičnost vanjske strukture, a time uzmogne povećati i dinamika zavojne plohe u težnji za dekorativnim efektom. Tu u manjem broju susrećemo ulomke od bolje izvedene keramike. Iz otkopanog profila izvađeni dijelovi dna, stijena i rubova oboda, koji nam u presjeku pokazuju prilično dobar sustav - homogenu supstanciju s malim usitnjenim zrncima kvarcita, ulaze u sklop kulture gradina.