Odgovornost vlasti za kućne životinje

Korisnička ocjena:  / 1
LošeNajbolje 

macaJedan od komunalnih problema Lošinja je i nekontrolirano razmnožavanje kućnih životinja, naročito mačaka. Unatoč nastojanjima lošinjskog društva za zaštitu životinja da educira vlasnike životinja o potrebi sterilizacije, pa i ponudi da to učine na trošak Društva, uobičajeni način rješavanja problema je bacanje žive mladunčadi u kontejnere za smeće,  ostavljanje po šumi ili na gradsko smetlište. 

Neodgovorni vlasnici ih time prepuštaju patnji ili milosrđu prolaznika, a svoju dužnost bezobrazno prebacuju na druge.  No, kako je apeliranje na savjest i kulturu najčešće uzaludno, valja podsjetiti na slovo zakon.

Naime, prema Zakonu o zaštiti životinja u članku 48., stavku 5. i 6. skrbnici kućnih životinja dužni su osigurati kontrolu razmnožavanja životinja, a u slučaju nekontroliranog razmnožavanja zbrinuti njihove potomke. U protivnom ih Zakon tereti za troškove i kaznu od 5.000,00 kn do 15.000,00 kn za fizičke i 30.000,00 kn do 50.000,00 kn za pravne osobe.

Psi i mačke ne žive u divljini, već u suživotu s ljudima i njihova prekobrojnost i nekontrolirano razmnožavanje povezani su s velikom patnjom neželjenih i napuštenih životinja. Utapanje tek rođenih mačića, davljenje štenaca, trovanja, izbacivanje na ulicu, stradavanje u prometu, ubijanje iz lovačkih pušaka, glad, žeđ, bolesti ili eutanazija svakodnevna je sudbina brojnih životinja koje nikada ne dobiju priliku za život.

Prevencija ovog problema je kastracija kućnih i uličnih životinja. Kastracijom se sprječava nekontrolirano povećanje populacije kućnih životinja, nepotrebno nasilno gašenje njihovih života, kao i rađanje neželjenih štenaca/mačića, koje je teško ili nemoguće udomiti. Također, kastracijom se sprječava psihička patnja životinja zbog nemogućnosti zadovoljavanja njihovih prirodnih nagona. Kastracija je zaštita od bolesti kao što su tumor dojki i maternice, piometra, sepsa, rak prostate i testisa, a kastrirane životinje žive duže. Operacija se obavlja rutinski i životinja već nekoliko sati nakon operacije mogu sve samostalno obavljati.

Ovdje treba naglasiti i veliku odgovornost lokalnih vlasti koje su dužne prema Zakonu o zaštiti životinja voditi brigu o napuštenim životinjama, što treba uključivati programe kastracije, zbrinjavanje, izgradnju skloništa, veterinarsku skrb, educiranje javnosti, udomljavanje životinja i sankcioniranje neodgovornih skrbnika. Međutim, na Lošinju je to problem pred kojim gradska vlast "zatvara oči", a njegovo rješavanje  prepušta posve privatnim nastojanjima - radu i materijalnim troškovima - nekoliko osoba. Apsurdno je što se zbog nebrige gradske vlasti za taj problem te osobe počinje percipirati kao zadužene i odgovorne za rješavanje problema kako odbačene mladunčadi, tako i napuštenih životinja.