Nerad prikazan kao rad, izostanak planiranja kao planiranje

Korisnička ocjena:  / 19
LošeNajbolje 

komunSamo nekoliko dana prije zaključavanja spremnika za miješani komunalni otpad i nekoliko tjedana nakon što su na spremnike, nabavljene prije više od godine dana, postavljeni nastavci za mjerenje predane količine otpada Grad Mali Lošinj i komunalno poduzeće organizirali su tribinu za građane u cilju informiranja o načinu odlaganja otpada. Interes je bio velik, a kino sala prepuna 

Prethodna informiranost građana bila je porazna, a reflektirala su to pitanja upućena komunalnom poduzeću, koja su varirala od toga mora li se baš zaključati kontejner pa do toga smatra li se stambenom jedinicom stan ili i apartman. Očito je da je sustav informiranja građana, propisan zakonima, ali i nalagan zdravim razumom uoči ovako velike promjene - zakazao. Postavljenim pitanjima i pokazanom razinom informiranosti ova je tribina ukazala na jednu od ključnih slabosti komunalnog poduzeća: Nije odradilo posao informiranja građana, mada su tu stavku i njegovu financijsku vrijednost uredno stavili u Plan gospodarenja otpadom. 

Valjda je svima jasno da se informiranjem ne može smatrati samo objavljivanje dokumenata na web stranicama Grada, čak i u slučaju da bi one bile pregledne, sa sistematiziranim sadržajima i sa dokumentima ne samo u fazi javne rasprave nego i onima izglasanima. Jednako tako, dostatnim informiranjem se ne može smatrati web stranica komunalnog poduzeća, sa koje poveznice vode na u pdf formatu objavljene letke namijenjene građanima. Premalo je informacija, nisu u razumljivom formatu i nisu namijenjene svim kategorijama korisnika usluge. Bez obzira na to što Uredba propisuje da se dokumenti koji reguliraju odlaganje otpada moraju nalaziti na web stranicama, valjda je jasno da ih je netko trebao prepjevati za široku upotrebu, a ne očekivati da građani čitaju zakone. Znamo li da je Uredba stupila na snagu 1. studenog 2017. godine, možemo govoriti o propuštenoj godini.

Uvredljiva sintagma »preko noći«
Druga slabost pokazana na tribini je nastojanje da se nerad prikaže kao rad, izostanak planiranja kao planiranje, a nasumičnost rješenja kao primjer dobre prakse. Dobar dio prezentacije pokazivao je gomile smeća oko spremnika za otpad u drugim gradovima, što je žalostan pokušaj i logička pogreška da se prikaže kako problemi Malog Lošinja nisu usamljeni, što bi imalo umanjiti odgovornost Lošinja za te probleme. Raširenost neke pojave ne mijenjaju bit i narav te pojave, u ovom je slučaju to kaos nastao gomilanjem smeća oko spremnika u Malom Lošinju i drugim gradovima kao odraz nepripremljenosti građana na promjene, na koje su ih bile dužne pravodobno pripremiti lokalne vlasti i njihova komunalna poduzeća. U tome kontekstu zaista je zaparala uz prezentaciju često izgovorena i od gradonačelnice ponovljena formulacija „preko noći". Grad Mali Lošinj ništa nije trebao napraviti preko noći. Od početka pregovora o pristupanja Europskoj Uniji, preko svečanog pristupanja pa do usvajanja Zakona o održivom gospodarenju otpadom (srpanj 2013.), izmjena Zakona (srpanj 2017.), donošenja Uredbe (svibanj 2017.), znalo se je da je odvojeno prikupljanje i primjena načela onečišćivač plaća imperativ gospodarenja otpadom. Čekanje krajnjeg roka i u kontekstu toka upotreba sintagme „preko noći" uvredljiva je čak i za one građane koji nisu čitali dokumente Grada i nisu znali na koji način će biti ustrojen sustav, ali im je bilo jasno da sustava mora biti.

Šteta je što nikada nećemo doznati na koji je način ustrojen sustav, temeljem kojih pokazatelja i stručnih podloga i kojih savjetovanja s javnošću. Ne treba se zavaravati da su skraćene i u hitnji provedene javne rasprave koje su trebale zadovoljiti formalnu obavezu te koje su oblikovale sustav. Naime, u vrijeme započinjanje javnih rasprava polupodzemni su se spremnici već nalazili na javnim površinama Malog Lošinja. Na tribini doznajemo da iste takve spremnike ima i Stockholm, no ne doznajemo misaoni tok kojim se je stiglo do zaključka da što je dobro za Stckholm dobro je i za Lošinj, Unije, Ilovik i Susak. Izgleda da planerima čak niti sada, kada nam izlagač na tribini kaže da je problem smještati spremnike na željene pozicije u našem naselju jer nema pristupa vozilom, ne pada na pamet da usporedi konfiguraciju terena u tom velegradu širokih avenija smještenom u ravnici i uske kalice primorskih otočnih naselja. Zbog toga detalja mnogi će građani svoj otpad poprilično daleko tegliti po kalicama i stepenicama da bi došlo do spremnika na lokacije analogne onima u Stckholmu.

Sada, nakon što je sustav već definiran, nakon što su savjetovanja s javnošću provedena reda radi, kad je ogorčenost građana proporcionalna njihovoj neinformiranosti, još nam se gordo predstavlja kako je i sustav zbrinjavanja otpada u kategoriji prvog od tisuću i kako drugi uče od nas i žele primijeniti naša iskustva.

Naša iskustva tek se počinju stvarati, za razliku od gradova kao što su Krk ili Prelog, koji sustav odlaganja otpada unaprjeđuju godinama . To što i oni imaju problema, o čemu smo čuli na javnoj tribini, samo svjedoči o složenosti problema otpada, čije rješavanje nije smjelo biti odloženo za posljedni trenutak i čija je provedba iziskivala više pripremljenosti građana. Ugradnja kamera oko spremnika za otpad je jedan od primjera pogrešnog rasuđivanja u kojem se pretpostavlja da će građani koji krše pravila – s kojima niti nisu upoznati – bacati otpad baš oko spremnika, kao da ih bilo što osim vlastite savjesti sprječava da ga bacaju bilo kamo. I taj ishitreno postavljen nadzorni sustav naš je zajednički trošak jednako kao što ćemo plaćati sve pogreške u rasuđivanju, izostanak planiranja i neopravdano samozadovoljstvo javnog servisa građana.