Površine javne - interesi tajni

Korisnička ocjena:  / 7
LošeNajbolje 

nojDosadašnja praksa određivanja rasporeda terasa na način da se javne površine pretvaraju u terase i na mjestima gdje se ugoržava sigurnost, ometa pješački promet, na javnim prometnicama, na način da se ne osigurava ni minimalnih 1,6 m za prolaz pješaka govori o nerazumijevanju pojma javnih površina. Javne površine su površine javne namjene čije je korištenje namjenjeno svima i pod jednakim uvjetima i sukladno njenoj namjeni, a prema praksi i shvaćanju gradske vlasti javne površine su sve one javne površine koje nisu dane u najam ili ono što ostane. 


Struka ili javnost
Iz šešira stručnih službi Grada Malog Lošina izašlo nam je još jedno javno savjetovanje o izmjenama Odluke o porezu na korištenje javnih površina. Kako kažu cilj provođenja savjetovanja sa zainteresiranom javnošću je: "upoznavanje javnosti s PRIJEDLOGOM ODLUKE O IZMJENAMA I DOPUNAMA ODLUKE O POREZU NA KORIŠTENJE JAVNIH POVRŠINA I NAKNADI ZA UPORABU GRADSKIH POVRŠINA GRADA MALOG LOŠINJA te dobivanja mišljenja, primjedbi i prijedloga te prihvaćanje isključivo stručno utemeljenih mišljenja, primjedbi i prijedloga." Iako je savjetovanje sa javnošću, unaprijed se prihvaćanje primjedbi uvjetuje isključivo stručnošću primjedbi!? A što bi to bila stručno utemeljena primjedba i tko će utvrditi je li primjedba stručno utemeljena ostaje misterij. Zakon određuje obvezu javnog savjetovanja, a ne savjetovanja sa zainteresiranom ili sa stručnom javnosti. Javnost ne mora ni biti zainteresirana za savjetovanje, a ne mora biti niti stručna. A je li javnost zaintresirana stručne službe Grada će saznati tek nakon isteka roka za javnim savjetovanjem. I stručanjak i laik, nonica i učitelj, ginekolog i trgovac kao i nezaposleni imaju pravo iznositi primjedbe i davati prijedloge, pa i o javnim površinama. Zašto bi prijedloge imao pravo davati samo stručnjak koji je naručio ovu izmjenu odluke? Ograničavati usvajanje primjedbi samo na stručne, a što jest stručno tumačit će nepozanate osobe u gradu prema nepoznatim mjerilima, nepoznatih znanja, nepoznatih sposobnosti i nepoznate stručnosti može značiti samo jedno - neće biti prihvaćena ni jedna primjedba. Odluka o izmjeni pit će predložena te usvojena onakva kakva je predložena.

Ova izmjena Odluke o porezu na korištenje javne površine jest 7. po redu. Zanimljivo je da na službenoj stranici Grada Malog Lošinja na popisu akata nema Odluke o porezu na korištenje javnih površina i naknadi za uporabu gradskih površina Grada Malog Lošinja, a naravno da ni nakon šest izmjena Odluke nema ni pročišćenog teksta. Zašto se Odluka mijenja već sedmi put? Zašto nova gradonačelnica nije krenula iz početka?. Zašto nije predložila novu odluka kojom bi se iznova odredili uvjeti, kriteriji i ciljevi koji se žele postići raspolaganjem javnim površinama? Zašto se nije prethodno usvojila strategija upravljanja i raspolaganja gradskom imovinom unutar koje bi se odredila i strategija upravljanja javnim površinama? Zašto se nije napravila temeljita analiza dosadašnje prakse i postojećih površina koje se daju u najam? Prošlogodišnji tragični događaji su svakako razlog zbog kojeg se problemu raspolaganja javnih površina treba ozbiljnije pristupiti. Zašto Grad Mali Lošinj nije napravio analizu postojećeg stanja odnosno postojećih javnih površina koje se daju u najam i zašto nije provjereno da li su postojeće javne površine (terase) određene sukladno Odluci (čl.17.) koja govori da se lokacije (javnih površina koje se daju u najam) ne mogu određivati na mjestima gdje se ugrožava ili ometa pješački ili promet vozilima, na javno-prometnim površinama namijenjenim za parkiranje vozila, na nogostupu ukoliko nema uvjeta da nakon postavljanja naprava ili objekta ostane širina nogostupa najmanje 1,6 m za prolaz pješaka? Za takvo što se vjerojatno ne može smoći dovoljno hrabrosti. Ovakvim načinom i odnosom prema ovom problemu, nakon iskustava koje Grad Mali Lošinj ima s korištenjem javnih površina odgovornost za buduće probleme je na novoj gradonačelnici i Gradskom vijeću Grada Malog Lošinja koji zabijaju - kao nojevi - glave u pijesak.

Javna ili komercijalna površina
Dosadašnja praksa određivanja rasporeda terasa na način koji je suprotan odredbama čl.17. Odluke na način da se javne površine pretvaraju u terase i na mjestima gdje se ugoržava sigurnost, ometa pješački promet, na javnim prometnicama, na način da se ne osigurava ni minimalnih 1,6 m za prolaz pješaka govori o nerazumijevanju pojma javnih površina.

Javne površine su površine javne namjene čije je korištenje namjenjeno svima i pod jednakim uvjetima i sukladno njenoj namjeni kao npr.: pješačke staze, pješačke zone, trgovi, javne prometne površine, javne ceste, parkovi, javne zelene površine i slično. Prema praksi i shvaćanju Grada Malog Lošinja javne površine su sve one javne površine koje nisu dane u najam ili ono što ostane. Javne površine su tako prvenstveno komercijalne površine i izvori prihoda a tek onda javne. Najbolja ilustracija takvog stava jest Riva Priko gdje se javna, lokalna cesta s dva prometna traka sužavala na jedan prometni trak da bi se osigurala površina za terasu. Da bi javnu prometnicu pretvorio u terasu Grad ne samo da je spreman kršiti vlasite odluke već i mijenjati vlastite projekte, ugrožavati sigurnost, a sve to samo zato da bi javnu površinu pretvorio u komercijalnu. Konceptu oduzimanja javnog prostora u korist privatnog interesa na žalosti svjedočimo i na pomorskom dobru kroz koncesije za gospodarsko korištenje, koje šakom i kapom dijeli Primorsko-goranska županija kako bi si povećala prihode.

Difuzni ili derivatni kafići
Što se ovom, sedmom po redu izmjenom Odluke o porezu na korištenje javnih površina želi postići? Želi se omogućiti postava šanka na javnim površinama. Nema niti jedne jedine rečenice, niti jednog argumenta, objektivnog i utemeljenog razloga zašto se želi omogućiti - postava šanka na javnu površinu. U obrazloženju za savjetovanje je samo konstatirano da se radi poticanja rada ugostitelja i gospodarstvenika želi dozvoliti postava šanka. Budući da nema racionalnih argumenata za takvu odluku, vjerojatno se radi o političkoj pragmi da se legalizira višegodišnja nelegalna praksa na Priku, a radi osiguranja političke stabilnosti vladajuće većine.

Odlukom da se na javnim površinama (terasama) legalizira postava šanka ne postiže se niti jedan strateški racionalni opći interes. Takvom odlukom zasiguno se neće povećati kvalitet ugostiteljske usluge i ponude, neće se osigurati produžetak sezone, neće se poticati ulaganje u kvalitetu i podizanje ukupne razine ugostiteljske usluge. Odluka će naprotiv doprinijeti srozavanju kvalitete usluga jer će omogućiti ljetne, periodične odnosno difuzne ili derivatne kafiće koji će zarađivati samo u periodu turističke sezone. Tako će se stimulirati kratkotrajan, sezonski rad na otvorenom, a destimulirati ulaganje u kvalitet objekata te destimulirati cjelogodišnji rad i s tim povezano povećano zapošljavanje. Ugostiteljstvo se pretvara u kratkotrajnu sezonsku berbu bez ikakvih ozbiljnijih ulaganja u objekte i ljude. U destinaciji koja pretendira na razine od pet zvjezdica moralo bi se ozbiljnije promišljati o načinu raspolagati vrijednim resursom kao što su javne površine, a ne pretvarati ih olako u komercijalne površine jeftinog sadržaja.

Opet patnja s nebitnim propisma

Prijedlog odluke o izmjeni i dopuni Odluke o porezu na korištenje javnih površina i naknadi za uporabu gradskih površina Grada Malog Lošinja pati naravno i od pravne neutemeljenosti. Naime Odluka se temelji na Zakonu o financiranju jedinica lokalne i regionalne samouprave te Pravilniku o minimalno tehničkim i drugim uvjetima koji se odnose na prodajne objekte, opremu i sredstva o prodajnim objektima i uvjetima za prodaju robe izvan prodavaonica. Odlukom se želi omogućiti postava šanka na javnoj površini, čime se obavlja ugostiteljska djelatnost, a ne kioska ili štanda za prodaju robe što je trgovačka djelatnost. Pravilnik na kojem bi trebalo temeljiti prijedlog odluke da se omogući postava šanka je Pravilnik o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina "restorani", "barovi", "catering objekti" i "objekti jednostavnih usluga" koji regulira obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Stručne službe grada su opet napravile "mali propust" koji će se rješiti bahatom izjavom o mišljenju višeg tjela da je to sve u redu.

Dakle, Grad Mali Lošinj će dlukom o porezima na korištenje javne površine dozvoliti postavu šanka temeljem Pravilnika koji regulira trgovačku prodaju. Prema Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti za obavljanje ugostiteljske djelatnosti moraju se ispuniti minimalni tehnički uvjeti za određenu vrstu ugostiteljskog objekta. Budući da šank na javnoj površini znači da će se obavljati ugostiteljska djelatnost za ispunjavanje minimalnih tehničkih uvjeta treba ispuniti uvjete iz Pravilnika o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina "restorani", "barovi", "catering objekti" i "objekti jednostavnih usluga. Problem ove odluke je dakle da se ona ne temelji na odgovarajućem pravilniku i to što takva odluka, da se dozvoli postava šanka na javnoj površini, ne bi mogla biti uskađena sa Zakonom o pružanju ugostiteljskih usluga kao i Pravilniku o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina "restorani", "barovi", "catering objekti" i "objekti jednostavnih usluga". Šank jednostavno nije osnova radi koje bi se mogu ishoditi bilo kakvi minimalni tehnički uvjeti za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Dakle, predloženom odlukom Grad Mali Lošinj će dozvoliti postavu šanka, a korisnik prostora to neće moći legalizirati. Tako da će obavljati ugostiteljsku djelatnost suprotno ishođenim uvjetima – minimalnim tehničkim uvjetima. Dobiti te uvjete za šank se ne može po citiranom pravilniku. No ništa zato. Predloženom odlukom o izmjeni Odluke o porezu na korištenje javne površine Grad Mali Lošinj će dozvolit postavu šanka, a kao pravni osnov za to koristi Pravilnik o minimalnim tehničkim i drugim uvjetima koji se odnose na prodajne objekte, opremu i sredstva u prodajnim objektima i uvjetima za prodaju robe izvan prodavaonica.

Sve i kad bi ispravio odluku pa ju pravno temeljio na Pravilniku o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina "restorani", "barovi", "catering objekti" i "objekti jednostavnih usluga" odluka ne bi bila legalna jer ni Zakon ni Pravilnik nemaju definiran šank kao funkcionalnu cjelinu koja omogućava ugostiteljsku djelatnost, već je to točionik.

Zaključno se može reći da sedma izmjena Odluke o porezu na korištenje javne površine kojom se bez jasnog obrazloženja želi omogućiti postava šanka na javnu površinu neozbiljan, nepromišljen i neutemeljen akt kojim se zadovoljavaju kratkoročni, partikularni i nejavni interesi. Kada će doći vrijeme da se konačno objektivno analizira postojeće stanje, da se odrede strateški ciljevi i izrade javne politike iz kojih bi onda izlazili kvalitetni provedbeni akti koji bi osiguravali ostvarenje usvojene javne politike i strateških ciljeva?