Neželjena preobrazba igrališta Bočac

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

igraliste2thIgralište u okviru poslovno garažnog kompleksa Bočac uspješan je projekt kojim su građani, prvenstveno djeca i mladi, dobili nekomercijalan, cjelodnevno dostupan i kvalitetan sadržaj. Igralište je novo, izgleda odlično, sa njega se prostire prekrasan pogled na mjesto. Igralište je i odlično posjećeno. I tu počinju problemi

Igralište je posjećeno danju i noću. Danju se na njemu igraju lokalna djeca i turisti, roditelji dovode svoju djecu. Dok oni bezbrižno puše na tribinama, bodre svoju djecu, koja između udaraca loptom grickaju kroketiće, žvake i pijuckaju okrepljujuće napitke. Ako neki mališan treba piškiti, igralište ima četiri prikladna kuta na koje ga brižni roditelj uputi nakon što ustanovi da su ulazi u zgradu zaključani, a da im je ulazak u kafić radi korištenja sanitarija neugodan. U žaru igre niti ambalaža od kroketića ni žvake, a niti opšci roditelja usredotočenih na navijanje ne završe u jednoj jedinoj kanti za smeće smještenoj uz ulazna vrata, nego pod tribinama.

Noću, nakon zaključavanja, započinje dvostruki život igrališta, gdje u tami i skrovitosti igrališta mladi ispijaju pića koja su bez ikakvog problema kupili kod susretljivih trgovaca, a nakon što pića počnu djelovati njihovo druženje postaje bučno i izaziva pojačane i nekontrolirane motoričke aktivnosti. Iza njih ostaju razbacane boce, plastične čaše i opušci, ponekad donje rublje i komadi odjeće, razliveni ljepljivi tragovi tekućina svih boja, vrlo često hrpe polomljenog stakla, a iz svih kuteva potočići urina. Ulazak i izlazak na igrališta preko ulazne ograde je lak i za šezdesetogodišnjake a nekmoli za mladost željnu akcije i zabave.

Dečki iz Lošinj usluga ujutro dođu i ljute se, traže krivce, ponekih dana pometu. Pranje i zalijevanje nije opaženo.

Prisjetimo li se starog igrališta, onog za kojim su mnogi zažalili kao simbolom i poprištem vlastite mladosti, priznat ćemo da je bilo posve isto takvo. I svaki prostor, mračan i dostupan,  koji je prepušten samo savjesti korisnika, s vremenom postane prljavo i ružno, pa i opasno mjesto. Igralištu Bočac, dakle, treba nešto dodati.

Oni koji se bave prevencijom nepoželjnih ponašanja znaju da je ključna stvar osvijetliti i urediti svako mjesto koje svojom ružnoćom, prljavštinom i lakoćom prelaska granica mami na nepoželjna ponašanja i obećava nedostatak sankcija. Igralište Bočac već jest uređeno, i novo, i prekrasno, reći će onaj tko ne svjedoči njegovoj svakodnevnoj preobrazbi u nešto drugo. Što je to što bi trebalo dodati?

Postojeća rasvjeta je pretjerana i previše skupa da bi se njezinim uključivanjem prevenirala neželjena ponašanja. Treba dodati tri do četiri rasvjetna tijela sa senzorima koja se uključuju na pokret, što je minorna investicija i dokazano donosi nelagodu prilikom razbijanja ili uriniranja pod rasvjetom. Sanitarije koje postoje u prilaznom hodniku trebaju biti tijekom dana otključane i redovito čišćene. Javni prostor bez nadzora i održavanje ne može funkcionirati. Na igralištu je potrebno nekoliko manjih koševa za smeće (kanta kojoj je potrebno podići prljavi poklopac uz nedostatak sanitarija ne mami na korištenje). Budući da je to otvoreni prostor u pretežno pušačkoj kulturi, nekoliko prenosivih pepeljara su nužnost i isto ne tako skup i gostoljubiv gest prema korisnicima.

Uz ovu uobičajenu infrastrukturu koja zahtijeva malo sredstava i truda potrebno je natpisima označiti dozvoljeno vrijeme korištenja, uvjete korištenja, pravila kućnog reda. Postoje brojni načini i sadržaji kojima se na igralištima poput ovoga korisnici motiviraju na pažljivo korištenje i kojima se razvija svijest o tome da je to zajednički prostor koji valja čuvati kako za sebe tako i za druge. Nabrojane male intervencije su nužan preduvjet za sve ostale sadržaje, za koje je sigurno da postoje ideje i volja.

Bojana Genov
Centar za zdravo odrastanje IDEM i ja

igraliste

igraliste1

igraliste-lift-vrata igraliste2