Tko je jamio?

Korisnička ocjena:  / 2
LošeNajbolje 

matrix Komentari na ovoj stranici o temi Rujnica, mlađahnom direktoru Škvera i pozajmici vrlog direktora Lošinj parkinga te izostanak komentara o nekim drugim osobama i pojavama ukazuju na jedan zanimljiv fenomen Lošinja. Građani Malog Lošinja žive svoj život kao u filmskoj trilogiji Matrix. Žive u paralelnim životima.

Dvostruka mjerila 

Jedan je život - nazovimo ga službeni - onaj u kome se mučimo i radimo svaki dan, uvjereni da smo suvlasnici / većinski vlasnici Jadranke d.d. ili Lošinjske plovidbe holdinga, te da nam je perspektiva kao "kapitalista" sjajna. Mužići, Šolići, Lekići i ostala elita su naši najbolji, najsposobniji kadrovi koji brinu o našim interesima i predstavljaju ono najbolje od nas.

S druge strane imamo i paralelni život koji živimo u virtualnom svijetu, na primje na ovoj stranici. U tom svijetu smo nezadovoljni, frustrirani, spomenuta elita je suprotno od onoga što o njima javno mislimo i kako ih percipiramo. 

Oni su pijanci. Ljenčine, lopovi, pokvareni i misle samo na sebe, a Lošinj im je plijen, a ne opći interes za koji se bore jer su "domaći", naši. Ipak i među "elitom" na koju su u ovom paralelnom, virtualnom svijetu, uperene strelice kritike i koja je na tapetu postoji "elitina elita" koju se ne dira, već samo uzgredno i stidljivo spomene: to su ekipa iz "Jadranke" i sama "Jadranka". Vidljivo je da ono što, makar prema komentarima na ovoj stranici, nije dopušteno Mužićima, Benvinima i općenito Lošinjskoj plovidbi, dopušteno je ovome dvojcu iz "Jadranke" i samoj "Jadranci".

Devastacija Poljane ne može proći, a devastacija Čikata je o.k.. Mužić i Benvini su lijeni, pohlepni, lopovi, a ovi drugi nisu. Privatizacija LP nije u redu, a privatizacija "Jadranke" je svijetli primjer privatizacije u kojoj su mali dioničari većinski vlasnici. Zanimljivo je da su šolići, lekići kao i "Jadranka" d..d. neupitni i niti u primislima nikom, a kamoli Novom Listu, ne pada na pamet provjeriti što se krije iz blistave fasade savršene privatizacije.

Bajka o uzornoj privatizaciji 

Taj fenomen održavanja bajke o uzornoj privatizaciji je pogotovo zanimljiv jer u vrijeme interneta sve je lako provjeriti. Tako je na stranici Državnog ureda za reviziju lako naći Nalaz revizije privatizacije Jadranke d.d. , a na stranicama Središnje depozitarne agencije spisak 10 najvećih dioničara te iste Jadranke d.d., a na stranici Sudskog registra trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj podaci o pravnom ustroju, temeljnom kapitalu, te članovima nadzornog odbora i uprave. 

Zanimljivo je i upada u oči da je svoj opsežni nalaz ispisan na 23 stranice Revizija svela na jednu jedinu rečenicu: 

6.2. Ocjena postupaka privatizacije: Postupci privatizacije su obavljeni u skladu sa zakonskim odredbama.

Unatoč tome nalazu neke pojedinosti iz izvješća o reviziji rađenoj krajem 2003. vrlo su zanimljive: 

Tako se navodi: " ...Razvojnim programom za razdoblje od 1992. do 2001. planiran je razvoj ugostiteljstva i trgovine. Kod ugostiteljstva predviđena je rekonstrukcija hotela, izgradnja novih hotela i pratećih objekata u iznosu 209.911.000,- DEM. Predviđeno je ulaganje u obnovu smještajnih kapaciteta, te širenje asortimana usluga za zadovoljavanje potreba turista više kupovne moći."...

A zatim se ističe: "Investicijska ulaganja u pojedine objekte ostvarena su u većim iznosima od planiranih (apartmani Punta), a u pojedine objekte u manjim iznosima od planiranih razvojnim programom (na području Čikata hoteli Helios, Čikat, Alhambra i Bellevue). Dugotrajna imovina povećana je za 203.707.244,00 kn ulaganjem u opremu i objekte, čime su usluge podignute na višu razinu kvalitete. Društvo je od 1993. do obavljanja revizije (srpanj 2003.) uložilo u podizanju kvalitete smještajnih kapacitete 307.811.578,00 kn. Najznačajnije ulaganje ostvareno je izgradnjom 148 apartmana na lokaciji Punta u iznosu 58.606.035,00 kn."...

Očigledno je, dakle, da su novci utrošeni, a poznato je da je tek u 2008. godini podignuta razina usluge u hotelu Aurora. Prvi hotel s 4 zvjezdice. Što se pak tiče Punte, ulaganje se samo uz bujnu maštu može smatrati ulaganjem u podizanje kvalitete, jer su to apartmani građeni za tržište, te su kao takvi i prodani. Naravno, protivno planu i razvojnim programima. Ukratko - uloženo je u smanjivanje kapaciteta a ne u podizanje kvalitete. Ali valjda revizori bolje znaju ...

Zanimljiv je i dio Revizije na str.20: "... Razvojnim programom nije planirano smanjenje broja zaposlenih. Broj zaposlenika smanjen je s 942 u lipnju 1992. na 839 zaposlenika u vrijeme obavljanja revizije (srpanj 2003.)., uglavnom zbog sporazumnog raskida ugovora o radu ili odlaska u mirovinu." Danas je zaposleno 600 stalnih radnika.

Izravna pogodba 

Na istoj stranici Revizije stoji i sljedeća zanimljivost: 

"...U razdoblju od 1995. do 2003. prodano je 28 nekretnina Društva i to stambeni objekti na Unijama, Malom Lošinju i Velom Lošinju, restorani u Nerezinama, Susku i Malom Lošinju, poslovni prostori, Kaštel i stara pomorska škola Malom Lošinju. Nekretnine koje su prodane bile su uključene u vrijednost Poduzeća i prodane su u vrijednosti većoj od procijenjene vrijednosti prema elaboratu o procjeni. Prodaje su obavljene na temelju odluka uprave i nadzornog odbora izravnom pogodbom. Sredstva od prodaje uplaćena su na žiro račun Društva. U razdoblju od 1993. do 2002. ostvaren je prihod od prodaje stalne imovine u iznosu 49.316.403,00 kn."...

Izravnom je pogodbom Jadranka d.d. - dakle - stekla dio od 49 milijuna kuna, a Mali Lošinj je dobio onu ružnu i opasnu razvalinu na glavnom gradskom trgu koju gradska uprava sada pokušava sakriti od očiju turista.

pogodba

Financijski inženjering

Zanimljivo je i na str. 11.  i 12. gdje se tek "usput" spominje, već zaboravljena "Lošinjanka  d.d."

"... Društvo Lošinjanka d.d. je osnovano 1992. radi obavljanja trgovačke djelatnosti za potrebe Društva. Dopunom djelatnosti u registar Trgovačkog suda u Rijeci upisane su poslovne usluge financijskog inženjeringa. Navedeno društvo imalo je značajni trgovački promet s Društvom, posebno u pogledu robnih kredita koje je odobravalo Društvo. U poslovnim knjigama društva Lošinjanka d.d. na dan 31. prosinca 1999. nepodmirene obveze prema Društvu za isporučenu robu i primljene pozajmice iznosile su 55.500.000,00 kn."...

Dakle Lošinjanka d.d. koja je de facto bila vlasnik Jadranke d.d., bila je toliko dužna svom vlasniku kojega je sama trebala otkupiti - otplatiti. Kako je dug vraćen, piše dalje u nastavku Reviziji na str. 12.:

... "Nakon dogovora između Društva i društva Lošinjanka d.d. 31. prosinca 1999. obveze su reprogramirane. Odobrena je pozajmica na pet godina uz 7,0% kamatu godišnje i s počekom tri godine. Ugovorena je otplata u jednakim polugodišnjim obrocima. Prvi obrok dospijeva u 2004. U kolovozu 2002. postignuta je nagodba s Društvom o djelomičnom podmirenju obveza u iznosu 7.735.000,00 kn. Obveza je podmirena u dionicama Društva (7.000 dionica).

U pisanom obrazloženju zakonskog predstavnika društva Lošinjanka d.d., navodi se kako će se za povrat duga Društvu upotrijebiti buduća dobit Društva, a na temelju prava upravljanja dionicama koja proizlaze iz ugovora o prijenosu prava upravljanja dionicama u Društvu. U tijeku revizije pretvorbe i privatizacije Društvo je za razdoblje od 2003. do 2007. sastavilo procjenu poslovanja kojom je predviđeno u narednom razdoblju ostvarenje dobiti.

Torbarenje 

U razdoblju od konca 1996. do konca 2002. društvo Lošinjanka d.d. je otkupljivalo otplaćene dionice od dioničara. Od 471 dioničara kupljeno je 5.000 dionica Društva nominalne vrijednosti 5.000.000 DEM. Odnosi se na 2 099 dionica bez popusta i 2 901 dionica s popustom. Dionice su najvećim dijelom kupovane po cijeni 875,00 kn po dionici...

Dakle Lošinjanka d.d. ima velike dugove, ali istovremeno otkupljuju po smiješnim cijenama dionice Jadranke d.d. od malih dioničara. Pomalo zbunjujući zaključak: Lošinjanka uzima novac od Jadranke d.d. da bi kupila od malih dioničara po niskim cijenama dionice  tvrtke koja joj posuđuje novac. Pomalo Edipovsko, nastrano ponašanje. Ali valjda revizori znaju bolje... 

Nakon toga se u Reviziji gubi trag misteriozne tvrtke Lošinjanka d.d.

Rrevizore očito nije zanimala sudbina velikog paketa dionica tvrtke čiju privatizaciju kontroliraju a koja ima posebne veze s društvom. Nije im bilo zanimljivo ili nisu  uspjeli uočiti ni da je direktor Lošinjanke d.d. Jedan od direktora  u Jadranci d.d. gdje prima plaću, niti  da su poslovne prostorije Lošinjnke u stvari prostorije Jadranke d.d. 

Moguće je da su to mogli utvrditi samo forenzičari. Ipak, i malo informatički pismeni i znatiželjni umovi su mogli naći podatke na internetu da je Lošinjanka d.d. prvo postala d.o.o. a onda je pripojena društvu. Ali valjda revizori znaju bolje, pa misle da to nije bitno...

Ima tu još mnogo zanimljivosti (na primjer,.veze društva s Nord Adriaticom iz Italije, itd. itd...) Posebno bi bio zanimljivo pogledati svijetli primjer privatizacije Jadranke kroz prizmu vlasnika odnosno  imena dioničara,  odnosno vlasnika sadašnjih vlasnika društava koja su vlasnici dionica Jadranke d.d. Došlo bi se do zanimljivih spoznaja.

Uzgred, ista ta Lošinjanka d.d. je likvidirana odmah - u brzini i tišini - nakon što je "sastavila procjenu poslovanja kojom je predviđeno u narednom razdoblju ostvarenje dobiti." i prije nogo je dospio prvi obrok kredita na naplatu. Kako je vraćen ostatak duga  cca 48.000.000 kn (55.000.000 - 7.735.000)? Reviziju to ne zanima. Ali valjda revizori znaju bolje, pa su postupak privatizacije ocijenili kao obavljen u skladu sa zakonskim odredbama, kako bi bio nesmetano dovršen prema Rojsovom načelu "Tko je jamio, jamio je". 

NEO