Čija je uopće Jadranka d.d.?

Korisnička ocjena:  / 5
LošeNajbolje 

scanNa početku „ruske" investicijske invazije na otok kojem će se nakon toga tepati da je i prvi od 1000, invazije  popraćene medijskom ofenzivom napisima u kojima se navodilo, citiram, "Beta Ulaganja su osnovana krajem 2012. u Zagrebu s ciljem ulaganja u turističke projekte na Sredozemlju. Osnivač i vlasnik tvrtke je UK Promsvyaz, jedno od vodećih društava za upravljanje investicijskim fondovima u Rusiji, koje je u stopostotnom vlasništvu jedne od vodećih ruskih banaka Promsvyazbanke. Sjedište banke je u Moskvi i jedna od suvlasnika je i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD). EBRD je time potvrdio visoke poslovne standarde i transparentnost poslovanja koji su omogućili da Promsvyazbank postane jedna od vodećih financijskih institucija na ruskom tržištu". No spletom okolnosti, ova vodeća ruska banka, s „visokim poslovnim standardima i transparentnosti poslovanja" čijom su se moći, ugledom i veličinom „ruski" investitori u dolasku busali, neslavno je bankrotirala 

Brisanje povijesti

Na promijenjene okolnosti tvrtka Beta ulaganja je u tišini promijenila svog vlasnika (nelogična i naopaka, ali stvarno provedena radnja) u koga se s ponosom donedavno klela, te preuredila i svoju web stranicu. Tako na njoj danas stoji:

„Beta ulaganja d.o.o. je društvo s ograničenom odgovornošću osnovano krajem 2012. godine sa sjedištem u Zagrebu. Tvrtka je fokusirana na ulaganja u projekte održivog i odgovornog turizma na Sredozemlju, a za sada je usmjerena na ulaganja u Jadranku d.d. i razvoj turizma na otoku Lošinju, što će po ukupnoj vrijednosti biti jedna od najvećih investicija u hrvatski turizam. Beta ulaganja danas je 100-postotni vlasnik Jadranke d.d. iz Maloga Lošinja s ukupnim kapitalom tvrtke u iznosu od 1.025.000.000,00 kuna."

Iz povijesti Beta ulaganja izbrisan je stari vlasnik, a novoga se ne spominje. Inače, mijenjanje povijesti brisanjem svjedočanstava o činjenicama bilo je uobičajeno u prethodnom jednopartijskom sustavu velike zemlje iz kojeg je došao kapital od spomenutih od 1.025.000.000,00 kuna.

Dakle, kako se navodi na internetskoj stranici Beta ulaganja, a vidljivo je i sudskom registru, temeljni kapital je impresivnih 1.025.000.000 kuna. A kako je sve to počelo?

Beta ulaganja su osnovana 22. 10. 2012. s temeljnim kapitalom od 20.000 kuna. Jedini osnivač bio je Silvije Eugen Barišić koji nakon kratkog vremena tvrtku prodaje tada još uglednom UK Promsvyazu, jednim od tada vodećih društava za upravljanje investicijskim fondovima u Rusiji, koje je u stopostotnom vlasništvu tada jedne od vodećih ruskih banaka - Promsvyazbanke.

Neovjerena punomoć kao kora od banane
Upravo ta prva transakcija kojom jedna velika, ozbiljna ruska tvrtka koja je u stopostotnom vlasništvu jedne od vodećih ruskih banaka kupuje vlasnički udio tvrtke koja će nakon toga postati vlasnik Jadranke d.d. iz Malog Lošinja je zanimljiva. Naime, radi se o prilično nespretnoj i neozbiljnoj transakciji na kojoj se poskliznula ruska financijska elita i kojom je započeto, pretenciozno najavljeno, ulaganje u odgovorni turizam u Sredozemlje. A upravo tom transakcijom će krenuti opjevana investicijska bajka na "prvom od 1000".

Dakle, ugledni fond i velika banka kupuju dana 14. 12. 2012. za 3.000 € vlasnički udjel u Beta ulaganjima. Na koji način? Putem neovjerene skenirane punomoći na ćirilici! UK Promsvyaz je dakle dana 14. 12. 2012. u Moskvi izdao punomoć Silviju Eugenu Barišiću (tadašnjem vlasniku Beta ulaganja) da sam sa sobom potpiše ugovor o prijenosu poslovnih udjela Beta ulaganja. Istog dana 2.300 km dalje, u Zagrebu, ovlašteni sudski prevoditelj je preveo tu specijalnu punomoć. Istog je dana potpisan ugovor o prijenosu poslovnih udjela, a javni blježnik je sastavio javno bilježnički akt te je isti predan u registar Trgovačkog suda u Zagrebu.

Efikasnost za svaku pohvalu, ali problem je - valjda kao posljedica neviđene brzine - da punomoć nije ovjerena i da prijevod nije bio ispravan. Naime, specijalnu punomoć UK Promsvyaz nije ovjerio kod javnog bilježnika prema Zakonu o trgovačkim društvima koji člankom 387. stavak 3. propisuje da punomoć mora biti ovjerena kod javnog bilježnika. No, skenirana moskovska ćirilična punomoć od 14. 12. 2012. nije ovjerena kod javnog bilježnika. Zanimljivo je i da javni bilježnik u Zagrebu koji je sastavljao javnobilježnički akt o prijenosu poslovnih udjela nije primjetio da stjecatelj poslovnog uloga nema odgovarajuću punomoć. Još je zanimljivije da je registar Trgovačkog suda u Zagrebu prihvatio takve isprave i u registru proveo upis promjene osnivača iako za to nisu postojali uvjeti, budući da Zakon o trgovačkim društvima u članku 395. navodi „Sud je dužan ispitati je li društvo uredno osnovano, sadržava li prijava zakonom propisani sadržaj te jesu li joj priložene propisane isprave". Iako nisu priložene propisane isprave upis je prošao. Zašto sud nije uočio takav nedostatak? Samo su dva moguća odgovora. Nedostatak nije uočen zbog brzine ili pak namjerno. Niti jedan od ovih razloga u ozbiljnoj pravnoj državi nije prihvatljiv.

Izgubljeni u prijevodu
Istog dana kad je punomoć napisana u Moskvi, ovlašteni sudski vještak u Zagrebu pribavio je prijevod punomoći. Možemo pretpostaviti da je ovlašteni prevoditelj kao zapet čekao da elektronskom poštom stigne sken punomoći da ju na brzinu prevede. Opet valjda u brzini, napravio je pogrešan prijevod, ili bolje rečeno prijepis. U prijevodu punomoći naveden je kao OIB opunomoćitelja UK Promsvyaz – 1027718000067 – broj s 13 znamenki. No, naš OIB sastoji se od 11 znamenki. Da je ovlašteni, ali očito nemaran ili površan sudski prevoditelj ozbiljno radio svoj posao primjetio bi da u punomoći koju prevodi piše: „Punomoćnik je ovlašten podnijeti nadležnom tijelu u Republici Hrvatskoj zahtjev za izdavanje OIB-a Opunomočitelja te preuzeti rješenje/odluku o OIB-u Opunomoćitelja". Da je čitao s razumjevanjem, ovlašteni sudski prevoditelj bi shvatio da UK Promsvyaz nema svoj OIB i da tek daje punomoć za podnošenje zahtjeva za OIB, pa stoga nije logično da ga već ima. Jedino u fazi priličnog rastrojstva ili tvrdog uvjerenja da nitko neće čitati prijevod specijalne punomoći moguće je broj iz ruskog Jedinstvenog državnog registra pravnih osoba 1027718000067, koji ima 13 znameki prevesti kao OIB koji mora imati 11 znamenki.

Dakle, veliko rusko ulaganje u Sredozemlje započeto je malenom, nespretnom i nezakonitom transakcijom od 3.000 €. Što su i kako „ruski" eksperti za ulaganja dalje radili s više od milijarde kuna uloženih u Beta ulaganja, odnosno u Jadranku, pokazat će vrijeme. U svakom slučaju, pokazali su moć da samo sa skeniranom i neovjerenom punomoći mogu postati vlasnikom Jadranke d.d. A kad su sposobni i spremni to učiniti, ne treba čuditi što su kategorizirali nepostojeću marinu Čikat, bez dozvola i koncesija radili na pomorskom dobru, što bez građevinskih dozvola ili s nezakonitim dozvolama grade i rekonstriraju objekte kako god požele, te što će graditi golf u zaštićenom području Nature 2000, itd., itd.

U lipnju 2014. pojavu nepoznatih i moćnih ruskih investitora komentirao sam člankom pod naslovom Doktrina šoka u kojem sam predvidio postupke nepoznatih investitora i učinke njihova djelovanja: „... šokirani ministri, župani, državni službenici po uredima, agencijama i uredima područne samouprave te predstavnici lokalne vlasti spremni ovdje zažmiriti, ondje prešutjeti, zaobići uobičajene ili propisane procedure, standarde i propise kako bi se ispunile želje ili zahtjevi investitora koji se razmahuje tolikim novcem." Tako je bilo moguće steći i poslovne udjele temeljem skenirane specijalne punomoći na čirilici jer je „netko spreman ovdje zažmiriti, ondje prešutjeti, zaobići uobičajene ili propisane procedure, standarde i propise kako bi se ispunile želje ili zahtjevi investitora koji se razmahuje tolikim novcem".

punomoc