Doktrina šoka

Korisnička ocjena:  / 15
LošeNajbolje 

sokProces preuzimanja Jadranke d.d. ima sva obilježja doktrine šoka, teorije i načela iznenadne, nagle promjene pravila na primjer naglom privatizacijom ili drastičnom liberalizacijom u ekonomiji ili sužavanjem osobnih prava i sloboda u društvenim odnosima, a sve to bez pristanka naroda, izvan ili nauštrb demokratske procedure.

Sve to je moguće izvesti nakon izazivanja masovnog šoka u naroda podvrgnutog šok terapiji. Takvi su šokovi bili, primjerice rušenje Berlinskog zida, teroristički napad i rušenje WTC, prirodne katastrofe i slično. U slučaju Lošinja radi se o šoku izazvanom ulaganjem 200.000.000 eura u "našu" veliku firmu i naš mali arhipelag, vrtoglavog iznosa kojim se barata u javnosti. U današnje vrijeme ulaganje od 200.000.000 eura u Hrvatskoj koja tavori u depresiji bez vidljive perspektive, zaista predstavlja šok kako za premijera tako i za ministre, župana, pa na niže kao i za sve nas obične smrtnike. U takvoj je situaciji sasvim moguće da su šokirani ministri, župani, državni službenici po uredima, agencijama i uredima područne samouprave te predstavnici lokalne vlasti spremni ovdje zažmiriti, ondje prešutjeti, zaobići uobičajene ili propisane procedure, standarde i propise kako bi se ispunile želje ili zahtjevi investitora koji se razmahuje tokim novcem. U toj situaciji nitko ništa ne pita,  investicija od 200.000.000 eura toliko fascinira da smo spremni zaboraviti sve što je bilo jučer i u što smo se kleli. Šok je toliki da ne pitamo niti tko zapravo ulaže toliki novac, već nam je dovoljno reći da ga ulaže Beta ulaganja d.o.o. iz nedefiniranog ruskog kapitala koji stoji iza svega. I to je to. Dovoljno? 

Šaptom pade

Jadranka dioničko društvo, do jučer svijetli primjer privatizacije kao tvrtka u većinskom vlasništvu malih dioničara - radnika (među njima i pokojeg direktora i menadžera), umirovljenika te građana Malog Lošinja šaptom pade. Danas delistirana s burze, sutra nakon istiskivanja preostalih naivnih, hrabrih, drčnih ili nostalgičnih dioničara postat će d.o.o. -  društvo s ograničenom odgovornošću.

Iako se radi o firmi staroj više od 60 godina, koju su generacije razvijale, u koju su se do jučer kleli svi - od radnika do menadžera i političara u raznim prigodama, koja ima veliku vrijednost i značenje ne samo za ovaj otok, premda se radi o transakcijama od više stotina milijuna kuna o kojima izvještavaju svi mediji pa i nacionalne televizije sve je u stvari tajnovito i maglovito. Javnost pasivno i pomalo autistično guta šture činjenice bez ikakvih reakcija. Otprilike, kao da se radi o prirodnoj pojavi pa nam preostaje samo slegnuti ramenima. Šokantno ulaganje od 200.000.000 eura valjda je božja volja pa ga stoga ne treba propitivati. Ne treba čak pitati ni o čemu se tu radi i tko je stvarni vlasnik, te zašto je novi vlasnik uopće postao vlasnikom Jadranke i zašto ulaže toliki novac?

Novi vlasnik Jadranke je tvrtka Beta ulaganja d.o.o. iz Zagreba. Tko je pak vlasnikov vlasnik? To je OBSHCHESTVO S OGRANICHENNOY OTVETSTVENNOSTYU UPRAVLYAYUSCHAYA KOMPANIYA PROMSVYAZ iliti društvo za upravljanje investicijskim fondovima koje ima svoga vlasnika. Vlasnik toga društva je Promsvyaz banka. Promsvyaz banka je jedna od vodećih banaka u Rusiji. Dakle, velika ruska banka PROMSVYAZ, odnosno njeno društvo za upravljanje fondovima UPRAVLYAYUSCHAYA KOMPANIYA PROMSVYAZ, osniva u Hrvatskoj d.o.o. (društvo s ograničenom odgovornošću) za usluge i projektiranje. Teško shvatljivom poslovnom logikom ne osnivaju fond nego "firmu" za usluge i projektiranje. To društvo s ograničenom odgovornošću, Beta ulaganja, preuzima Jadranku. Novi vlasnik, uskoro i jedini vlasnik ne upravlja svojim vlasništvom jer ostavlja staru upravu i ima samo jednog (ili dva) člana nadzorno odbora. Dakle nema alate za upravljanje  svojim vlasništvom. Nema svoju upravu niti ju može kontrolirati kroz nadzorni odbor. Ne, ne može to tako biti! Idemo ponovo: velika ruska banka, preko svog fonda za upravljanje fondovima ulaže 227.000.000 kuna u društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) za usluge i projektiranje. Iako su stručnjaci za upravljanje fondovima i novcem, banka i fond ulažu novac u d.o.o. za usluge i projektiranje? Društvo za usluge i projektiranje osnovano tuđim novcem (banka i fond) ne bavi se svojom djelatnošću pružanjem usluga i projektiranjem već kupuje Jadranku d.d. Tko se tu zaigrao? Banka odnosno njen Fond za upravljanje fondovima koji nije osnovao fond ili podružnicu u Hrvatskoj nego društvo s ograničenom odgovornošću za projektiranje. Ili društvo s ograničenom odgovornošću za usluge i projektiranje koje ne projektira nego ulaže novac u dionice. Po prirodi stvari netko je pogriješio. Ili ruski fond za upravljanje fondovima koji ne upravlja fondovima ili hrvatski d.o.o., za projektiranje koji ne projektira.

Ulaganje u kupovinu Jadranke s obzirom na potrebna velika ulaganja u rekonstrukciju ne omogućava isplatu dividende te nameće težak, neizvjestan i dug povrat ulaganja s gubitkom na supstanci, osim naravno ako se ne rad o spekulativnom ulaganju. Nameće se onda i pitanje o čemu se tu radi? Fond za upravljanje fondovima ulaže u „firmu" za projektiranje 227.000.000 kuna, a „firma" za projektiranje ulaže 227.000.000 kuna u dionice koje neće donositi prinose. Zašto fondovi ne ulažu u dionice a zašto projektanti ne projektiraju?

Ipak, pored javne činjenice da ja vlasnik Jadranke d.d. tvrtka Beta ulaganje i u javnosti servirane tvrdnje da iza toga stoji ozbiljan investicijski fond odnosno ozbiljna banka, zbog šoka nitko ne postavlja logična pitanja. Zašto UPRAVLYAYUSCHAYA KOMPANIYA PROMSVYAZ nije osnovalo fond ili podružnicu u Hrvatskoj? Zašto je UPRAVLYAYUSCHAYA KOMPANIYA PROMSVYAZ uložila silne novce u Beta ulaganja d.o.o, a ne u Jadranku d.d. direktno? Zašto UPRAVLYAYUSCHAYA KOMPANIYA PROMSVYAZ kao ozbiljan fond ozbiljnog vlasnika ulaže ozbiljan novac na neozbiljan način? Bilo bi zanimljivo vidjeti i Prospekt ozbiljnog fonda za ulaganje u Beta ulaganja d.o.o. koja je osnovana krajem 2012. i nema nikakvih poslovnih aktivnosti.

Pulsirajuće investicije

Kao što je čudnovato i misteriozno ponašanje "ruskog" kapitala u preuzimanju Jadranke, tako je čudno i upravljanje i vođenje investicije u režiji novog vlasnika. Radi se o investiciji u hotel Bellevue. Počeo je s procjenom vrijednosti od 12,5 milijuna eura, a danas se govori o više od 50.000.000 eura ulaganja. Počelo je s rekonstrukcijom, da bi se završavalo s dogradnjom još dva kata. Sve to u roku od 2-3 mjeseca. Kako je moguće investiciju koju prati HBOR namjenskim kreditom, povećati za 4 puta a bez promjene dozvole ili prostornih planova?

Prilikom preuzimanja većinskog paketa novi vlasnik, Beta ulaganja d.o.o, u siječnju ove godine, nakon što su radovi radovi na rekonstrukciji hotela Bellevuea već započeli, ističe kako »podržavaju aktualne planove Jadranke te će po preuzimanju tvrtke nastaviti s provedbom postojećeg strateškog i poslovnog plana tvrtke...« citat preuzet s ove stranice i članka: "Malim dioničarima 700 kuna po dionici" od 29.01.2014. godine. Mada izjavljuju da će podržati strateški plan, prva stvar koju rade jest da ga ne poštuju ili ga mijenjaju u hodu. Investicija od 12 milijuna eura u hotel s 4 zvijezdice pretvara se u investiciju od 50 milijuna eura u hotel s 5 zvjezdica. Da stvar bude čudnija, takvu drastičnu promjenu provodi stara uprava i stari nadzorni odbor. Naravno da je za pohvaliti i podržati podizanje kvalitete, ali se postavlja pitanje strateškog planiranja i krajnjih ciljeva strategije.

Promjena strateških planova u hodu i na brzinu i za desetke milijuna eura poziva na oprez. Koga? Ne vlasnika. Vlasnik može svojim novcem raditi što god hoće, svaki dan mijenjati planove, projekte, koncepcije, strategije. To je stvar Jadranke d.d. i njenih vlasnika, tko god oni bili. Na oprezu treba biti prvenstveno lokalna vlast pa onda i područna vlast - županija, jer se ulaganje od 200.000.000 eura treba dogoditi na ovome prostoru. Tako velikim ulaganjem bi se promijenio i Grad Zagreb, a kamoli ne bi Grad Mali Lošinj. I veličina i kratki rok ulaganja od svega dvije - tri godine znače nepovratnu promjenu Grada Malog Lošinja, de facto u žurbi. Ukoliko će županijska vlast (kroz bezpogovorno mijenjanje planova, žmirenje, toleriranje, preskakanja ili nepoštivanja procedura u izdavanju dozvola) i lokalna vlast kroz prostorno planiranje ispunjavati svaku želju investitora koji u hodu mijenja strategiju, postoji mogućnost nepopravljive štete. Ako je i mala mogućnost pogreške, s obzirom na veličinu moguće štete obaveza je lokalne i županijske vlasti da budu oprezne i promišljene. Do sada to čini se nije bilo tako. Koliko ovaj birokratski aparat, ova vlast od državne do područne i lokalne, koliko ovo društvo u cjelini može apsorbirati ulaganje od 200.000.000 eura u kratkom roku, a da pri tome ostane objektivno, u okvirima zakona, racionalno i u interesu cijelog društva, a da pojedinci na bilo kojoj razini odlučivanja ne podlegnu fascinaciji novca odnosno interesima ulagača o kome ne znamo u stvari ništa.

Ne znamo ni tko je stvarno investitor (ulagač) niti koji su mu ciljevi ulaganja. Sudeći prema početku procesa treba biti zabrinut. Projekti i strategije se mijenjaju u hodu, župan dolazi na noge privatnom investitoru, a tek drugi dan obilazi lokalnu vlast.

Župan obećava ulagaču hitnu promjenu županijskog prostornog plana plana, javno obećava pomoć u rekonstrukciji hotela, slika se na gradilištu. Nadležni županijski uredi, sukladno javnom obećanju župana da će pomoći i nedvojbenoj podršci (a da nitko ne upita čemu potreba da se pomaže ako se sve radi po procedurama po kojima se jedino i može graditi!) imaju vrlo blagonaklon odnos u postupanju prema investitoru. Pomažu - servisiraju dozvolama i tumačenjima, koja su u skladu s investitorovim potrebama. Investitor od ministara traži da se ne poštuju zakonom propisane procedure dodjele koncesija i to ne samo na zatvorenim sastancima u ministarstvima nego i javno. Koliko god nam trebaju ulaganja, upravo toliko nam treba i poštivanja zakona i pravne države u kojoj neće biti „jednakijih" i u kojoj pravila i zakoni moraju djelovati jednako na sve, neovisno o tome koliko tko ima novaca.

Ma tko god bio vlasnik Jadranke, koliko god bio bogat i moćan, koliko god bilo bajkovito ulaganje od 200.000.000 eura, koliko god nam trebaju takva ulaganja, vlast i ukupno društvo trebaju o svemu dobro promisliti. Tu nema mjesta za stihiju i žurbu, a pogotovo pogrešku. Ulog je puno veći od 200.000.000 eura. Ulog je budućnost cijelog otoka i budućih generacija.