»Preobrazit ćemo Čikat u najljepšu zonu na Jadranu«

Korisnička ocjena:  / 2
LošeNajbolje 

solicOva godina je za Jadranku d.d., najveću lošinjsku i petu turističku tvrtku u Hrvatskoj, definitivno prijelomna. Nakon uspješno provedene privatizacije po principu radničkog dioničarstva, firma je ove godine dobila novog većinskog vlasnika, praktički nepoznatu firmu Beta Ulaganja, što je među Lošinjanima dovelo do pitanja tko je ustvari novi »gazda« Jadranke, ali i bojazan da će atraktivna turistička područja poput Čikata postati zone »ograđene žicom«, izvijestio je Novi list.

O tome zbog čega se išlo u prodaju, tko je vlasnik Jadranke, kao i o tome kakav investicijski ciklus predstoji ovoj otočnoj žili kucavici, razgovaramo sa Sanjinom Šolićem, predsjednikom Uprave Jadranke.
Zbog čega se išlo u prodaju dionica i smatrate li da je to bila ispravna odluka?
– Mi smo jedna od velikih turističkih kompanija koja se uspješno privatizirala još 90-ih godina tako da su većinski vlasnici bili mali dioničari – radnici, bivši radnici i građani Lošinja. ESOP je bio druga faza i to je praktički bio prvi takav model po kojem se otkupilo više od 10 posto dionica, u našem slučaju 24,99 posto. Preko ESOP-a su radnici držali i većinski udio u vlasništvu Jadranke. Tada smo tražili strateškog partnera. Bilo je to poratno vrijeme i hoteli su nam bili dotrajali. Nakon tri godine pregovora s investitorima iz Austrije i Italije te Adris grupom, napravili smo, po meni, najbolji mogući korak – uspjeli se dogovoriti s Europskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD). Oni nisu bili zainteresirani za sve naše djelatnosti, već samo za hotele. Zato smo tada razdvojili kompaniju na Jadranka hotele d.o.o., Jadranka kampove d.o.o i Jadranka trgovinu d.o.o. EBRD je s 30 posto udjela ušao u vlasništvo Jadranka hotela, dok je Jadranka d.d. zadržala preostalih 70 posto vlasništva. Taj svježi novac EBRD-a omogućio nam je da krenemo u povećanje kvalitete naših hotela te smo Auroru, Vesperu i Puntu podigli na razinu četiri zvjezdice. To je bio dobar program, ne samo zbog novog kapitala za ulaganje, već smo se i mi unutar sebe reorganizirali. EBRD nam je puno pomogao, zajednički smo upravljali hotelima i napravili plan ulaganja od nekih 80 do 85 milijuna eura. I sada smo se našli pred fazom ulaska u zonu Čikat.

Dioničari odlučili

Inače, EBRD posluje po principu da ulazi u neki projekt, radi na podizanju tvrtke pet do sedam godina i tada izlazi iz vlasništva. Pritom imaju pravo tražiti strateškog partnera, međutim, isto tako i mi imamo pravo prvokupa. Ne želeći čekati izlazak EBRD-a, počeli smo polako tražiti daljnji put i u poslovnom svijetu se znalo da tražimo strateškog partnera. Kod sadašnjeg preuzimanja na nivou Jadranka grupe, radnici su mogli odlučiti hoće li prodati svoje udjele ili ne. Rekao bih da se razmišljalo o dva puta. Sve se moglo zadržati na ovoj razini, napraviti još obnovu Bellevuea i onda tražiti strateškog partnera za Helios, jer samostalno ne bismo mogli financirati njegovu obnovu. Dakle, bilo je pitanje da li zadržati sve to na ovoj razini – četiri zvjezdice, ili ćemo naći partnera koji će nam omogućiti veliki investicijski zamah. Na bazi ESOP-a je donesena odluka o prodaji te smo odlučili iskoristiti priliku za jači investicijski ciklus i iskorak iz opće prosječnosti. I tvrtka Beta Ulaganja je otkupila većinski udio Jadranke d.d.
EBRD još ima svoj udio u Jadranka hotelima?
– Da, oni još nisu izašli iz vlasništva.
Zna li se kada planiraju izaći?
– Pred potpisom smo ugovora o kupnji njihova udjela i mislim da bi se to moglo realizirati do kraja godine. Njihov udio, dakle, otkupit će Jadranka d.d.
Zašto se Jadranka povlači sa Zagrebačke burze?
– Poslovanje Jadranke je uvijek bilo jako transparentno i tako će i ostati. Moram priznati da nas to administriranje stvarno opterećuju i ta je odluka donesena prije svega zbog pojednostavljenja rada.

Dvije dokapitalizacije

Prošlog tjedna je izglasana dokapitalizacija tvrtke. Što ona znači za Jadranku, o kojem se iznosu radi?
– Temeljni kapital iznosi nešto više od 332 milijuna kuna, dok je na Skupštini društva odlučeno kako će se tvrtku dokapitalizirati s iznosom između 20 i 50 milijuna eura. O kojem će se iznosu raditi, odlučit će se ovih dana. Dio tog novca ići će u rekonstrukciju Bellevuea, dio za Puntu, a dio u Jadranku d.d. te će sigurno dijelom tog novca biti isplaćen EBRD. Bitno je da to nije jedina dokapitalizacija. Ujesen bi trebao ići novi krug dokapitaliziranja tvrtke, nakon što vidimo dokle smo došli s rješavanjem projektne dokumentacije i možemo li nastaviti s planiranim investicijama. Apsolutno nam treba još svježeg kapitala.
S ulaganjem u hotel Bellevue na Čikatu, krenula je ova nova faza investicija. Što se sve planira napraviti, na koliko zvjezdica idu objekti, u kojim rokovima se investicije planiraju odraditi?
– Hotel Bellevue bi trebao biti gotov ovog ljeta. Imat će pet zvjezdica. Osim toga, već smo objavili međunarodni natječaj i izabrali projektante za butik hotel Alhambru, koji također dobiva pet zvjezdica. U Alhambru se ulaže oko 18 milijuna eura. Uredit ćemo i Vilu Hortenziju u koju će se uložiti pet do šest milijuna eura. Najesen bi se krenulo s rekonstrukcijom ova dva objekta. Ujedno, od Primorsko-goranske županije smo zatražili koncesiju za cijelu uvalu Čikat, s idejom da u suradnji s Gradom kroz dvije-tri godine uredimo plaže i šetnice. Radi o velikoj investiciji vrijednoj od šest do sedam milijuna eura i iduće godine krećemo u uređivanje dijela ispod hotela Bellevue. Ujedno završavamo bazenski kompleks kraj hotela Punta koji bi trebao biti stavljen u funkciju kroz nekih mjesec dana. U trećoj fazi ulaganja u hotel Punta planiramo kraj novih bazena napraviti još jedan, manji hotel, dok se na postojećem hotelu diže još jedan kat. Također se rekonstruira i tzv. zabavni centar s restoranom, na način da se uređuju apartmani. Sve to bi trebalo krenuti ujesen, a riječ je o ulaganju od nekih 35 milijuna eura. Inače, ključni objekt u daljnjoj fazi ulaganja je hotel Helios koji će postati thallasotherapijski hotel. Tu su i drugi objekti, poput Vile Diana, koje čeka rekonstrukcija. Govorimo o minimalno pet godina ulagačkog ciklusa. Bez marine, golfa te aerodroma. Bitno je zaokružiti cijelu priču, no isto tako je važno da i Grad, odnosno sama destinacija, prate taj iskorak.

Mnogi Lošinjani pribojavaju se da će Čikat postati zatvorena zona u koju građani više neće moći zalaziti. Jesu li ti strahovi opravdani?
– Čikat nikad nije, niti će biti zatvorena zona. On će biti najljepša obalna zona na Jadranu. Od Županije smo zatražili koncesiju na čitavu zonu i imat ćemo različiti nivo koncesije, ali apsolutno nema govora da će se bilo koji dio obale zatvoriti za javnost. Čikat će uvijek biti šetališna zona otvorena svim stanovnicima i gostima Lošinja.

Na novom početku

Kako se ustvari Jadranka želi diferencirati na tržištu. Planirate li nuditi »ekskluzivu«, kakve goste želite privući?
– Mi vidimo Jadranku i Lošinj kao vodeću otočnu destinaciju vitalnosti na Mediteranu, koja ispunjava očekivanja i najzahtjevnijih gostiju. Želimo na domaćem i međunarodnom tržištu biti prepoznati kao sinonim za ponudu najboljeg zdravog odmora. Naravno, radi se i o sasvim drugom segmentu gostiju. Mi smo do sada bili vrlo uspješna kompanija, dobro smo poslovali, no sada smo u potpuno novoj fazi. Bit ćemo destinacija s pet zvjezdica koja će privući nove goste, no isto tako ostajemo i destinacija kojoj će se vraćati i svi naši dosadašnji gosti koji, primjerice, uživaju u prepoznatljivim hotelima Aurora i Vespera s četiri zvjezdice. Kako to prodavati? Moramo ciljati na druga tržišta, tražiti nove goste tako da u marketingu imamo potpunu reorganizaciju. Ujedno, moramo imati ljude koji će sve to odraditi. Stoga je izuzetno bitno educiranje zaposlenika i zapošljavanje novih ljudi, što će se provesti kroz edukacijski Centar izvrsnosti. To su sve procesi koji traju. I slobodno se može reći da smo na jednom novom početku.
U najavi su i projekti golf igrališta na Punta Križi i marine Velopin?
– Za projekt golfa na lokaciji Matalda smo s Krčkom biskupijom pred potpisivanjem dugogodišnjeg najma terena. Prema planu, što god sagradimo, nema prodaje, tako da se ne može dogoditi ona priča o gradnji i prodaji apartmana. Niti nam je to namjera. Osim dva vrhunska golf terena s po 18 rupa, bit će tu i jedan hotel kapaciteta do stotinjak soba te vile za igrače. Ključni problem trenutno je Županijski prostorni plan koji golf teren predviđa na drugoj lokaciji. Naime, ovo je prilično svježa ideja.
Spominje se kako je riječ o golfu s ekološkim predznakom. Što je kod njega »ekološko«?
– Stručnjaci koje smo onamo doveli bili su oduševljeni i rekli kako je lokacija idealna za golf jer se ne mora praktički ništa mijenjati u prostoru. Sama priroda je napravila konfiguraciju koja je idealna. Taj teren je vidio i jedan od najboljih, ako ne i najbolji projektant golf terena na svijetu, Ernie Els. Njegova tvrtka godišnje projektira samo dva golf igrališta i on je odmah prihvatio ideju da projektira i ovo. Dakle, dobili smo najbolju moguću svjetsku ekipu koja će raditi na projektu. Što se tiče ekopredznaka, treba reći i kako će tvrtka Geo Legacy raditi ekološku provjeru i nadzor tijekom radova. Ispred golf igrališta bi se napravilo i manje pristanište za brodove kako bi ovamo mogli doći i gosti s Krka, Raba...

Marina Velopin

Kada očekujete izmjenu Županijskog plana?
– Podnijeli smo zahtjev za izmjenom i nadam se, najranije, da bi se to ostvarilo u roku od godine dana. Godinu nakon toga uspjeli bismo realizirati projekt jer paralelno s izmjenama PP-a radimo na projektnoj dokumentaciji igrališta.
Što se planira s marinom Velopin?
– Želimo marinu s nekih 200 vezova za malo veće brodove kako bismo zaokružili cijelu ponudu.
Proširenje lošinjske Zračne luke je ovih dana proglašeno strateškim projektom Vlade. Koliko će vam to ubrzati proširenje i što se planira napraviti?
– Mi Zračnu luku vidimo kao ključni element cijele priče jer već sada zbog ovog problema gubimo goste. Gost iz Skandinavije neće dolaziti na Lošinj ako mora letjeti u Pulu i tada se voziti do destinacije nekoliko sati, jer, primjerice, trajekti ne voze uslijed jake bure. Što se tiče ulaganja u aerodrom, sletna staza bi se produljila s 900 na 1.800 metara, a tu je proširenje i dogradnja objekata te ostali zahvati. Površina bi se sa sadašnjih 7.000 povećala na 38.000 četvornih metara. Vrijednost investicije je nekih 30 milijuna eura. Inače, mi smo već u pregovorima s izvođačima radova. Dio terena je u privatnom vlasništvu građana, dio je u vlasništvu države, a dio je gradski. Država s time ne može praktički ništa. Stoga sam u svim razgovorima u nadležnim ministarstvima nastojao da uđemo u pregovore i da nam se pomogne da se to zemljište stavi u funkciju. Grad, također, planira svoje zemljište uložiti u projekt te povećati time svoj vlasnički udio u Zračnoj luci. Bitno nam je da je projekt proglašen od strateškog interesa za državu jer omogućava izvlaštenje. Da budemo jasni, vlasnici terena će biti obeštećeni fer i korektno, sukladno procjeni sudskog vještaka, no nama je najbitnije što se neće moći dogoditi da cijeli projekt stoji zbog jedne čestice.

Želimo pomoći Gradu

Vezano za državu i zemljište, jeste li kupili onih tridesetak čestica koje Jadranki prodaje Grad, a za koje država tvrdi da su državno vlasništvo?
– Grad je na tim česticama upisan kao jedini vlasnik. Riječ je o terenima uz hotele Helios, Alhambru i ostale. Dakle zemljištu koje nam je potrebno da zaokružimo cjelinu i da možemo dobiti lokacijsku dozvolu za te objekte. To nitko ne koristi i stoga smo predložili Gradu da te čestice otkupimo. To košta puno novaca, na tržištu se po tim cijenama ne bi prodalo, no sjeli smo s predstavnicima Grada jer imamo zajednički interes te smo dogovorili da bi većina novca koji bi Grad dobio, ustvari bio uložen u zračnu luku. Međutim, javila se država koja tvrdi da prema Zakonu o šumama te čestice pripadaju njoj. Nama je u interesu da se rješavanjem tog spora osigura transparentan i nesmetan nastavak procesa prodaje i tako otvori put prema investicijama s ciljem unapređenja ponude i razvoja lošinjskog turizma. Inače, željeli bismo da što više novca ostane ovdje, u lokalnoj zajednici.
Je li se ikad razgovaralo o tome da se ti tereni daju u koncesiju umjesto da se ide u klasičnu prodaju?
– Postojala je ideja, no kroz prodaju smo vidjeli način da zajedno s Gradom financiramo aerodrom i pomognemo mu na neki način, s obzirom na ograničena sredstva kojima raspolaže. Iz svog budžeta lokalna samouprava, posebno u današnjoj situaciji, teško može pratiti cijelu tu priču. U prodaju se, dakle, išlo isključivo zbog Zračne luke.
Lošinjani mogu, dakle, očekivati velike promjene. Što biste vi osobno rekli, što Jadranka znači za Lošinj? Svojevrsnu žilu kucavicu otoka?
– Uvijek je bila najveći poslovni subjekt i po prihodu, broju zaposlenih i svemu ostalom. Doista jest žila kucavica, a sada još više, s obzirom da, slikovito rečeno, »na leđima nosimo« taj veliki razvojni iskorak koji će promijeniti sliku destinacije.

Ne znaju se pravila igre

Što vidite kao osnovne probleme hrvatskog turizma? Sezonalnost, visok PDV, turističko zemljište...
– Pitanje turističkog zemljišta je ključan problem zbog kojeg ne možemo investirati u naše kampove, iako plaćamo koncesijsku naknadu. Pritom nemamo konačan obračun dok se ne utvrdi što je čije, a do tada plaćamo naknadu za cjelokupno zemljište. Konkretno, u jednom kampu ne možemo napraviti bazen pa ćemo na mjestu gdje je igralište napraviti manji, samo da imamo nešto za ponuditi gostima dok se pitanje turističkog zemljišta ne riješi. Što se tiče PDV-a, rekao bih da je ustvari veći problem to što se ne znaju pravila igre, odnosno što se ona stalno mijenjaju i vi nemate neke sigurnosti na temelju koje možete planirati poslovanje i investicije. Isto tako, mislim da imamo krivu percepciju naše zemlje kao turističke destinacije. Činjenica je da moramo još puno raditi na njenoj prepoznatljivosti u svijetu. Posljednjih nekoliko godina smo dobili na imidžu, međutim moramo si izbiti iz glave iluziju da smo općepoznati.
Kakva bi destinacija Hrvatska trebala biti?
– Moramo naći balans. Jasno da sve destinacije ne mogu biti destinacije s pet zvjezdica te da gosti koji traže tri zvjezdice moraju imati takvu ponudu. Ključno je, međutim, da nam se ne dogodi ono što se dogodilo, primjerice, Španjolskoj, a to je betonizacija obale. Prema tome, moramo se okrenuti održivom razvoju, u čemu je Lošinj napravio velik korak naprijed.

Mihu znam cijeli život

Tko je pravi vlasnik Jadranke?
– Većinski vlasnik Jadranke je tvrtka Beta Ulaganja, čiji je osnivač i vlasnik UK Promsvyaz, jedno od vodećih društava za upravljanje investicijskim fondovima u Ruskoj Federaciji. Društvo UK Promsvyaz upravlja i jednim od vodećih mirovinskih fondova u Rusiji te je u 100-postotnom vlasništvu Promsvyazbanke, jedne od najvećih ruskih banaka.
Da, ali tko stoji iza tvrtke, čiji je kapital? Govori se o »ruskim ulagačima« i Mihajlu Perenčeviću Mihi, kao stvarnim vlasnicima?
– U investicijskoj priči komuniciram s predstavnicima Beta Ulaganja, koja su vlasnik Jadranke. Mihu poznam cijeli život, mi se znamo iz jednog drugog, košarkaškog, miljea. Riječ je o čovjeku koji je prije 40 godina donio prvu košarkašku loptu na Lošinj te bio jedan od osnivača našeg košarkaškog kluba, za koji je i igrao. On živi s ovim otokom već 60 godina, od malena. Privatno je uspješan i siguran sam da je sa svojim kontaktima u poslovnom svijetu pridonio prepoznavanju Lošinja kao investicijske i turističke destinacije.
(Alenka Juričić)