Najjači hoteli u ruke Rusa, Austrijanaca i tko zna koga

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

saleOvogodišnju turističku sezonu kvarnerski će otoci dočekati doista s drugačijim rasporedom snaga jer neka velika preuzimanja turističkih tvrtki već su se dogodila, o drugima se govori kao vrlo izvjesnima, ili čak i gotovom stvari, a najavljuje se i jedna privatizacija koja je na tapetu već gotovo 15 godina, piše Alenka Juričić u otočnom prilogu Novog lista za veljaču.

Sasvim je jasno da nakon svega ovoga na otoke u turističke tvrtke dolazi neko novo vrijeme i nova pravila.

Kraj prošle godine tako je definitivno obilježila prodaja većinskog paketa dionica Jadranke d.d. investitoru Beta Ulaganja. Poznato je kako se radi o tvrtki krajem 2012. registriranoj u Zagrebu, a koju je osnovao ruski investicijski fond UK Promsvyaz, u 100-postotnom vlasništvu Promsvyazbanke, jedne od vodećih ruskih banaka. Pokazalo se da su, pak, vlasnici ove banke, jedni od najbogatijih Rusa, braća Ananiev, inače, ortodoksni pravoslavci, vrlo bliski ruskoj pravoslavnoj crkvi. A udio u vlasništvu ima i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), koja je ušla i u Jadranka Hotele 2007. godine. Velik dio investicijskog ciklusa u kojem je tvrtka podigla dobar dio svojih kapaciteta na 4 zvjezdice, financirao je EBRD. Doduše, pričalo se, uz dosta visoke kamate.

Inače, Beta Ulaganja, iza koje, prema pričama, stoji poduzetnik Mihajlo Perenčević, što nikad nije službeno potvrđeno, kao manjinski dioničar je u vlasništvo Jadranke je ušla još krajem 2012.

Jadranka je, dakle, dobila novog vlasnika, a s tom je kupoprodajom i model radničkog dioničarstva, ostvaren kroz Jadranka ESOP d.o.o., otišao u povijest. Isto tako, uoči prodaje, dogodila se i odluka Gradskog vijeća Lošinja da se Jadranci prodaju tereni na Čikatu, a što je stopirala država, odnosno Državno odvjetništvo, zbog očito neraščišćenih vlasničkih odnosa nad terenima.

Koliko je Jadranka bitna za Lošinjane, pak, dovoljno govori činjenica da je po prihodima od 50 milijuna eura peta firma u turističkoj djelatnosti u Hrvatskoj, da u sezoni zapošljava oko tisuću ljudi i ostvaruje polovicu turističkih noćenja na otoku. Prema najavama, u sljedećem razdoblju trebalo bi se uložiti oko 200 milijuna eura, i to, uz ostalo, u Eco marinu Velopin, hotele Alhambru i Helios koji će dobiti 5 zvjezdica, Eco camp Čikat, kao i Eco golf.

Iz Beta Ulaganja najavili su kako neće seliti središte firme, mijenjati upravu niti smanjivati broj zaposlenih, te kako se investicije nastavljaju. Za nadati se je da će se to i realizirati te da se neće obistiniti strahovi nekih otočana da će Čikat postati oaza za imućne, ograđena »bodljikavom žicom«.

saleVeliko preuzimanje se očito očekuje i na otoku Krku. Naime, tema Bodula ovih je dana prodaja Hotela Baška, jedne od također uspješnih turističkih tvrtki na Kvarneru, koja je također privatizirana po prinicipu radničkog dioničarstva. Službene potvrde nema, no čini se da bi u vlasništvo mogao ući Valamar, najveća turistička tvrtka u Hrvatskoj, inače u vlasništvu austrijskog kapitala. Valamar, naime, ima tvrtku Riviera Adria koja je vlasnik je 22 hotela, sedam turističkih naselja i devet kampova na Jadranu, u kojima se može smjestiti više od 40 tisuća gostiju, što predstavlja desetinu kapaciteta ukupnih kategoriziranih smještajnih jedinica u Hrvatskoj. Osim objekata na Sjevernom Jadranu, tu su i objekti dubrovačkog Babinog kuka koji su matici pripojeni krajem prošle godine. Na Krku Valamar već ima hotel Koralj, kao i kampove Ježevac i Krk, a koji je lani podignut na 4 zvjezdice. Samim time, Valamaru je sigurno interesantno dodatno osnažiti svoju poziciju na Krku, otoku koji nosi trećinu turističkog prometa na Kvarneru. Tim više što su Hoteli Baška odlična udavača. Tvrtka uspješno radi, a prošla je i investicijski ciklus u kojem su objekti podignuti na visok nivo kvalitete.

»Kajla« Rabljanima

Velike promjene tek čekaju i najveću rapsku turističku tvrtku Imperial Rab. Imperialu, naime, slijedi privatizacija, i to, kako najavljuju iz Ministarstva turizma, po redovnoj proceduri. Nakon što se do kraja riješe neprivatizirane turističke tvrtke koje prolaze predstečajnu nagodbu, na red dolaze i hoteli Maestral, dubrovački Plat te kvarnerski Imperial, tvrtke koje sve redom posluju s dobiti.

Priča oko privatizacije Imperiala, u kojem država ima vlasnički udjel od 52,35 posto, duga je gotovo 15 godina. Još 2000. godine u mandatu Vlade Ivice Račana to je bio gotovo »klinički mrtav« sustav, s nizom dugovanja, koji je gotovo završio u stečaju. Međutim, Rabljani su odlučili ovu žilu kucavicu vratiti u život te je Uprava 2002. izradila i prijedlog Programa privatizacije i restrukturiranja koji su tada podržali Ministarstvo mora, Primorsko-goranska županija i niz drugih čimbenika, osim Upravnog odbora tadašnjeg Hrvatskog fonda za privatizaciju i Vlade. Program privatizacije je hvaljen te se ukazivalo kako može biti primjer u privatizaciji drugih turističkih firmi u državnom portfelju. Prema njemu, Imperial bi se podijelio na dvije tvrtke – Imperial i Evu. U potonje bi se izdvojilo hotel Evu i bungalov naselje Suha Punta, i to bi pripalo državi oslobođeno obveza bilo koje vrste. Taj dio država bi prodala strateškom partneru, dok bi Imperial ostao u vlasništvu Rabljana i lokalne samouprave. Godinama je taj model bio prihvatljiv pa se još preklani, u mandatu prethodnog ministra turizma Veljka Ostojića, govorilo kako je privatizacija po ovom modelu praktički »gotova stvar«. Međutim, lani počinju puhati novi vjetrovi, a Rabljanima je država spustila »kajlu« jer se sada želi omogućiti radničko dioničarstvo samo kroz paket dionica od 25 posto. Za ostatak se traži strateški partner.

Novi omjer snaga

Promjene su doista velike te će na kvarnerske otoke donijeti neki novi omjer snaga, ali i pitanje kako usmjeriti daljnji razvoj otočnih sredina.

Zdenko Cerović, predstojnik Zavoda za menadžment Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu (FMTU) u Opatiji, ukazao je kako je turistička priča na kvarnerskim otocima i šira od aktualne privatizacije i promjene vlasništva nad turističkh tvrtkama.

– Tu imate i objekte koji su derutni ili totalno u blokadi, kao i ostale objekte, poput vojne imovine, koji također nisu u funkciji, iako infrastruktura postoji. Nažalost, do sada nam se na otocima dogodilo jedno Haludovo, u problemu su dijelom Hoteli Omišalj, kod hotela Park u Puntu se također u 20 godina ništa nije dogodilo. Hotelijerstvo traži investiranje i reinvestiranje jer u suprotnom dolazi do zaostajanja za konkurencijom, kazao je Cerović.

Govoreći o privatizaciji Imperiala, te prodaji Jadranke i Hotela Baška, naveo je kao se radi o doista važnim firmama koje su nosioci razvoja sredina u kojima se nalaze. Takvi gospodarski sustavi su u destinacijama desetljećima nositelji razvoja turizma i cijele koncepcije razvoja. U današnje vrijeme su bitne destinacijske menadžment organizacije i kompanije, odnosno destinacijske snage okupljene oko turističke zajednice, od lokalne samouprave do velikih i malih gospodarskih sustava. U takvom načinu upravljanja destinacijom, veliki više nisu jedini nositelji i upravljači razvoja, ali su i dalje bitni. Isto tako, ne može se zaustaviti prodaju kupoprodaju vrijednosnih papira, dakle promjenu vlasništva, ali kroz javno mnijenje, lokalna zajednica, znanost i ostali, može kreirati strategiju razvoja, razvojne planove, prostorne planove i ostalo, kako bi se »natjeralo« vlasnika da se ne ponaša arogantno i netržišno.

– Apsolutno sam protiv modela privatizacije i preprodaje kojemu je interes samo promet nekretnina i zarada na kratki rok, već treba osigurati održivost, dodao je predstojnik Zavoda za menadžment FMTU-a.

Govoreći o najavljenoj privatizaciji Imperiala, istaknuo je pak kako ne shvaća zbog čega država ne želi ESOP program, odnosno radničko dioničarstvo.

ESOP idealan za otoke

– Tko više voli svoj otok nego sami otočani. ESOP je sjajan program, bio bi i razvojan. Naime, svi investitori koji su kupovali turističke tvrtke, u pravilu nisu u njih unosili svoj kapital, nego kapital banaka. Zbog čega se to ne bi omogućilo i kroz ESOP. Taj »švedski model« vlasništva poznat je već 40 godina. Nisam opterećen nekakvim »samoupravljanjem«, ali smatram da je u on izvrstan model za hotelske tvrtke nastale u sredinama kao što je Rab, a gdje možemo govoriti o jednom otoku i jednoj velikoj turističkoj firmi. Život čitavog otoka je vezan za tu firmu i upravo stoga je ESOP primjeren takvim sredinama. Treba reći da su u tih 140 godina razvoja turizma na ovom otoku, Rab i Imperial digli sami otočani, ukazao je Cerović.

Uloga lokalne zajednice

Nešto drukčiji stav o vlasništvu nad hotelima ima stručnjak Instituta za turizam. Komentirajući promjene u turističkim tvrtkama na kvarnerskim otocima, Neven Ivandić kazao je, pak, kako smatra da država ne bi trebala biti vlasnik tvrtki.

– Privatizacija je poželjna, ali je treba jako dobro pripremiti i osigurati da se ne radi samo o promjeni vlasništva, nego i skoku razvojnog potencijala. Dakle, interes je u tome da u firmu koja se privatizira uđe kapital, jer sama promjena vlasništva, u konačnici, sama po sebi s razvojem ne mora imati nikakve veze. Ulazak svježeg kapitala, svakako je nužnost, što je sigurno vezano za Imperial. Moramo se stoga potruditi da se firma dokapitalizira. Isto tako, bitni su razvojni programi. Naime, u taj proces se na neki način moraju uključiti svi čimbenici, samim time i lokalna zajednica, država i ostali, zainteresirani da firma koju se privatizira ostvaruje rast i razvoj. Pritom treba reći da privatizacije bez koncepta koji definira što i kako hoćemo od te firme, nisu dobre, rekao je Ivandić. Također je ukazao kako je jasno da vlasnici, odnosno kapital, traži način kako maksimizirati korist, međutim, šira zajednica se treba pobrinuti da se s vlasnikom uspostavi socijalni dijalog u destinaciji te da promjena vlasništva bude koordinirana kad se već prodaje. Jako je dobro da se, kod promjene vlasništva nad firmom, u nju donese i know-how, odnosno znanje.

Piramida planiranja

Privatizacija, dakle, mora biti usmjerena i kontrolirana kako bi se osiguralo da to bude optimalno i za lokalnu zajednicu. Velike hotelske tvrtke na otocima, poput Imperiala, ustvari čine okosnicu otočnog gospodarstva, na koju se vežu i ostali mali poslovni subjekti, dakle čitava destinacija. Naravno, samim time uvelike doprinose i proračunima lokalnih samouprava. Na pitanje na koji način lokalna samouprava ustvari može osigurati razvoj, odnosno ima li načina da se spriječi ono što se dogodilo s Haludovom u Malinskoj, Ivandić je kazao kako lokalna i regionalna samoprava u rukama imaju mehanizam prostornog planiranja, a tu su i ostali planovi razvoja koji trebaju osigurati kontroliran razvoj i rast i ograničiti samovolju privatnog kapitala.

– Okvir za razvoj naših destinacija, a time i poslovnih subjekata koji posluju u njima, je u cijeloj piramidi planiranja. Tu je prije svega Strategija razvoja hrvatskog turizma kao ključni strateški dokument iz kojeg treba dalje razvijati prostorne planove. Međutim, danas imate situaciju da samo na Krku u prostornim planovima ima 40-ak turističkih zona. Pitanje je koliko ih je iskorišteno. Nama trebaju projekti, no smatram da je puno bolje, umjesto novih lokacija, razvijati postojeće, zaključio je Ivandić.

POREZOM NA IMOVINU KAZNITI VLASNIKE ZATVORENIH HOTELA

Neven Ivandić s Instituta za turizam, ukazao je kako porez na imovinu ne treba gledati samo negativno. Istaknuo je kako je on efikasna poluga u rukama vlasti kojom vlasnike hotela i sličnih objekata »kažnjava« za njihovo nestavljanje u funkciju.

– Porez na imovinu je u takvim slučajevima, poput godinama zatvorenog Haludova, dobro rješenje. Na taj se način one koji imaju objekte, a iz nekog razloga ih ne stavljaju u funkciju turizma, može penalizirati. Sada imate slučajeva da privatizirani objekti iz nekog razloga, bilo da vlasnik čeka da vrijednost nekretnine poraste pa je proda ili nekog drugog, stoje zatvoreni i zapušteni. Problem je u tome što zbog toga pati i sama destinacija kojoj se tako ruše kvaliteta i imidž, kazao je Ivandić, podsjetivši da i sama država ima neiskorištene imovine koju bi također trebala staviti u fukciju i od nje ostvarivati prihod.

»CRESANKA« NOVI VLASNIK ŠKVERA

Po pitanju preuzimanja, jedno se dogodilo i na Cresu. Ondje je, naime, Cresanka, najveća turistička tvrtka na ovom otoku, inače u talijanskom vlasništvu, preuzela cresko brodogradilište koje je bilo u financijskim problemima. Škver u Cresu, uz remont plovila kao primarnu djelatnost, planira i povećanje broja vezova kojima raspolaže u svojoj marini, a planira se i orijentirati na gradnju turističkih plovila.