Birokracija 12 godina koči izgradnju Marine Nerezine

Korisnička ocjena:  / 1
LošeNajbolje 

marina-nerezineNa nedavnu priču o Marini Punat i problemima što su se pojavili nakon početka radova na njenoj rekonstrukciji i proširenju, a čiji je finale poništenje građevinske dozvole, nadovezuje se Krešo Lekić s pričom o Marini Nerezine, izvještava Novi list.

Marini što u stvarnosti ne postoji, već se samo zove Marina Nerezine. Krešo Lekić njen je direktor i već više od 12 godina bezuspješno ulaže radnu energiju i nemala novčana sredstva da bi ishodio dokumente za njenu gradnju. Kroz sve to vrijeme gotovo da se nije maknuo od početka. Mnogi bi na njegovu mjestu davno digli ruke od svega. Krešo Lekić nije od takvih, ne posustaje tako lako, uporan je i izdržljiv, želi doći do postavljena cilja.

– Prvi ugovor potpisali smo 2001. godine, dogovori o gradnji marine počeli su godinu ranije, govori Krešo Lekić.

Inozemni partner

Iz mnoštva dokumentacije izvlači taj prvi ugovor, daje nam njegovu kopiju. S jedne strane potpisnik je Marina Nerezine, s druge Rijekaprojekt i Urbing, predmet ugovora je izrada projektne dokumentacije za marinu, investiciju čija je ukupna vrijednost tom prigodom procijenjena na 41 milijun kuna. Ugovor je potpisan 12. studenoga 2001. godine, rok za izradu dokumentacije bio je 24 mjeseca. Od tada je prošlo nekoliko puta po 24 mjeseca, a dokumentacije još nema, za što krivicu ne snose ozbiljne i renomirane projektantske kuće.

– Od 1984. godine marina u Nerezinama uvrštena je u dva prostorna plana. Na temelju toga tražili smo inozemnog partnera, našli ga 2000. godine i s njim potpisali ugovor 2001. Napravljena je studija utjecaja na okoliš, 2005. godine, i to za marinu od 300 vezova. Od tada sručile su se na nas sve moguće peripetije. Potrošili smo više od 1,1 milijuna kuna a još ništa nismo napravili, žali se Krešo Lekić.

Nerezinska marina locirana je na širem području uvale Biskupija, od luke Nerezine do rta Galboka. S jedne i druge njene strane, sjeverno i južno, izgradile bi se dvije nove plaže. S vanjske strane lukobrana planirana je gradnja rampe za trajekte, ako se jednog dana uspostavi međuotočna veza u trokutu Lošinj – Pag – Rab. Sve lijepo zamišljeno, a ništa učinjeno. Od druge lošinjske marine – prva se nalazi u Malom Lošinju – još uvijek ni »m«.

Peticija riješena

– Najveći prijepor izaziva cesta do marine, veza na glavnu otočnu prometnicu. Cestu mora napraviti grad, tako zakon nalaže. Lokacijska dozvola za cestu prvi put nije prošla, ona ide preko privatnog posjeda, to je najveći problem, mi smo tu nemoćni. Mi možemo sve riješiti bez ceste, ali zakon ne dozvoljava. Cesta nije potrebna za poslovanje marine, još je bolje bez nje, dolazit će nam veći brodovi. U sklopu marine nudimo trajektno pristanište za javni pomorski promet, mi ćemo ga napraviti, a za uzvrat neka nam država pomogne napraviti cestu.

Usprkos proteku vremena, put do gradnje nerezinske marine još je dug, ništa kraći nego što je bio prije deset i više godina. Krešo Lekić objašnjava proceduru – najprije treba dobiti lokacijsku dozvolu za cestu, potom slijedi definiranje granica luke, potom koncesija za korištenje pomorskog dobra, odnosno gradnju na njemu. Tek tada može se krenuti u projektiranje marine.

– Najprije cesta i UPU, tada možemo dalje! Baš zato što ne postoji UPU pristali smo na manju marinu, sa 100 vezova, ali ni to ne prolazi.

Svojedobno se u Nerezinama potpisivala peticija protiv marine, Krešo Lekić govori da je to sada riješeno. Bilo je i prijedloga da se za lokaciju marine odabere neka druga uvala blizu Nerezina, izvan mjesta.

Pat pozicija

– Prostor na kojemu namjeravamo graditi ionako je devastiran, ovdje se nanosi najmanja šteta prirodi, marina bi ga oplemenila. Smatram da je to bolje nego da idemo u neku netaknutu uvalu.

Promatrač sa strane ne vidi izlaza iz pat pozicije. Mnogi bi savjetovali da je najpametnije odustati, dignuti ruke od svega. Krešo Lekić ne spada u takve. Kroz godine i desetljeća njegovom inicijativom i upornošću mnogo je toga u Nerezinama napravljeno, dokazivao je da se novci nađu kad se nešto želi i hoće. I za marinu je našao kapital, jer njega nema brodogradilište Nerezine, jezgra oko koje bi marina trebala niknuti.

– Nezgodno mi je zbog inozemnog partnera. Ljudi su nam vjerovali na osnovu prvog potpisanog ugovora, a od njega dalje nismo se maknuli. S partnerom sam dvaput bio u ministarstvima, pomoć nam je obećana ali nije došla. Ne tako davno osobno nas je primio resorni ministar. Nadali smo se da bi on mogao nešto pokrenuti, ali je ubrzo promijenio resor.

Širenje brodogradilišta

Umjesto marine, ili barem njena gradilišta, u uvali Biskupija godinama viđamo nepromijenjenu sliku. Barke na vezu, potopljeni brod »Mirna« umjesto lukobrana i brodogradilište u sjevernom dijelu. Već dugo tvrtka se zove Marina Nerezine, a čini je samo brodogradilište. Nešto turističkih brodica na stalnom vezu, u moru i na kopnu, čini marinu u tragovima. Mali pogon brodogradilišta ima puno posla, prostor je maksimalno popunjen ljeti i zimi.

– Posla imamo puno, čak i previše. Svuda se gasi drvena brodogradnja, mi smo među rijetkima što su preostali. Dolaze nam brodovi s čitave obale, od Istre do Dalmacije, ističe Krešo Lekić.

Pa, kad ne može s marinom, ima razvojne planove za brodogradilište, nastoji dobiti lokacijsku dozvolu za njegovo širenje. Žele ga proširiti u maksimalno mogućim gabaritima, uključujući plutajući dok. Neće ni to ići brzo i jednostavno, jer sve je na pomorskom dobru.

– Smatram da je u našoj županiji potreban takav objekt. Sad se događa da veći ribarski brodovi odlaze na remont u Italiju, jer u nas to nemaju gdje obaviti. Planiramo nabaviti dok dužine 60 metara, u njega bi stala dva srednja broda, ili jedan veći. Uz lokacijsku dozvolu, za dok je potrebno i odobrenje Hrvatskog registra brodova.

U cilju unapređenja poslovanja i povećanja efikasnosti u brodogradilištu je instalirana nova kranska dizalica. Domet i kapacitet znatno su joj veći od dosadašnje, po dužini krana druga je u županiji.

– Za kupnju dizalice pomoć nam je dala Primorsko goranska županija, dio sredstava osigurali smo kreditom, govori Krešo Lekić.

(Branko Šuljić)