Pošumljavanjem protiv badema, maslina i smokava

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

dragoslavicPoduzetnik Ante Dragoslavić je na Punti Križa posadio bademe, smokve i masline, no Hrvatske šume su na dijelu zasađenog terena najavile uklanjanje maslina, badema i smokava te pošumljavanje crnikom. Iz Hrvatskih šuma tvrde da je Dragoslavić bespravno posjekao šumu, prekršio zakon i opustošio kulturno dobro, dok on tvrdi da je Ministarstvo utvrdilo kako je kulturno dobro neoštećeno, izvještava Novi list

Uzalud je poduzetnik Ante Dragoslavić na terenu na kojem je prije nekoliko godina na Punti Križa posadio bademe, smokve i masline, čekao djelatnike Hrvatskih šuma čiji dolazak mu je bio najavljen iz Uprave buzetske podružnice. 

Naime, u dopisu u kojem se najavljuje pošumljavanje po nalogu Šumarske inspekcije Dragoslavić je upozoren da će djelatnici Šumarije Cres/Lošinj, u slučaju ometanja ili uznemiravanja biti prisiljeni kontaktirati nadležnu policijsku postaju radi zaštite radnika i imovine Hrvatskih šuma. Ta je konstrukcija Dragoslavića, otočnog poduzetnika koji na Lošinju niz godina uspješno vodi tvrtku More koja se bavi uzgojom i plasmanom ribe, a od prije desetak godina krenuo je s uzgojem maslina i drugih voćaka, konsternirala.

Prijete i policijom

– Upozorava me se da će budem li ih uznemiravao ili ometao, pozvati policiju. Kao da sam kriminalac, šalju mi upozorenja da će dovesti policiju. Moja je tvrtka d.o.o. kao što su i Hrvatske šume d.o.o. Do kraja kolovoza uplatio sam 1,5 milijuna kuna PDV-a, plus doprinose, koncesije i sva ostala davanja. Od tih sredstava plaćaju se državni službenici koji nam prijete jer provodimo razvojne projekte.

Hrvatske šume zbog kojih sam doveden u nezavidnu situaciju koriste državne institucije, prijete mi policijom, možda će i vojskom, a ja se pitam gdje je tu moja država, ogorčen nam je na terenu usred obrađene oaze svoju priču govorio poduzetnik Dragoslavić, koji je argumente potkrijepio »brdom« papira kojima dokumentira svoj poslovni pothvat, za kojeg je potpuno uvjeren da je ispravan i u skladu sa zakonom, zdravim razumom i tradicijom otoka, za razliku od, kako kaže, nerazumnih poteza s druge strane.

Ukratko njegova verzija izgleda ovako. Prije desetak godina, a u skladu sa sveopćim trendovima o revitalizacije otoka, potrebom obnavljanja tradicijskih djelatnosti, stvaranja novih vrijednosti, kultiviranja i oplemenjivanja zapuštenih otočnih terena odlučio je na Punti Križa krenuti s poljoprivrednom djelatnošću. U tom cilju kupio je pravo posjeda na oko 17 hektara od obitelji iz Nerezina, a to se nalazi unutar terena koji obuhvaća gotovo 100 hektara površine za koju Crkva traži povrat od države. Međutim, unutar tih 17 hektara za koje Dragoslavić uredno plaća porez na nekretninu, Hrvatske šume osporavaju pravo na oko šest hektara, sudski spor je u tijeku, a kako je na dijelu na kojem je posadio smokve, bademe i masline Dragoslavić iskrčio šumu, tereti ga se po više osnova, a umjesto nasada Hrvatske šume najavljuju pošumljavanje tog dijela.

Bolje šuma nego masline

– Gdje je tu pamet, pita se Dragoslavić i zaključuje kako Hrvatske šume nisu postupile po zakonu, jer pravo na teren temelje na zakonima SFRJ koje su zemljište oteli crkvi, a on kaže ne poštuje zakone bivše države te dalje navodi:

– Ugovorom o gospodarskim pitanjima između Svete Stolice i RH, država se obvezala da će Katoličkoj crkvi vratiti imovinu, što u ovom slučaju nije učinjeno. Uz to ne postupa se ni po Uredbi Vlade RH po kojoj se propisuje postupak za osnivanje prava služnosti u šumi ili na šumarskom zemljištu u vlasništvu RH radi podizanja višegodišnjih nasada. Još 2004. godine same su Hrvatske šume za ovu česticu navele da se radi o terenu na kojem se nalazi »panjača sa primjesama srednje do loše kakvoće«, dakle bolje je da tu bude šuma srednje i loše kakvoće nego nasadi smokava, maslina, lavande, badema. Svoj sam poslovni uspjeh izgradio na velikom trudu i radu, ništa mi nije išlo lako i nije bilo poklonjeno, nije prvi put da me se sprječava, ali ja se neću predati, kaže Ante Dragoslavić.

Koji je razlog da se na terenu gdje je podignut višegodišnji nasad i za koji je Grad Mali Lošinj dao suglasnost za vodoopskrbu, od strane Hrvatskih šuma predlaže pošumljavanje, pitali smo u upravi Hrvatskih šuma i od glasnogovornice dobili obećanje da ćemo danas dobiti odgovor.

Dragoslavić: Zemljište namijenili visokopozicioniranom dužnosniku

Na cijeloj Punti Križa koja je najvećim dijelom zarasla, neprohodna, po kojoj haraju divlje svinje, problem je teren na kojem sam ja posadio nasade, pa to je strašno, ali još je strašnije što mi je jedan djelatnik iz samih Hrvatskih šuma rekao da je sve to zbog toga što je upravo ovaj teren zapeo za oko i čuva se za jednog visokopozicioniranog hrvatskog dužnosnika.


Hrvatske šume: Ante Dragoslavić prekršio zakon; opustošio je kulturno dobro 

Dragoslavić je bespravno posjekao šumu, poručuju iz Hrvatskih šuma dodajući da je kazneni postupak u tijeku i da neće javno polemizirati 

Koji je razlog da na terenu gdje je podignut višegodišnji nasad i za koji je Grad Mali Lošinj dao suglasnost za vodoopskrbu, Hrvatske šume d.o.o. predlažu pošumljavanje, odnosno uklanjanje maslina, badema i smokava, kako bi se na tom prostoru posadila crnika, pitali smo u Hrvatskim šumama. Pitanje smo postavili nakon što je za naš list lošinjski poduzetnik Ante Dragoslavić iznio svoju verziju priče u kojoj je kazao kako mu se na terenu za koji je kupio pravo posjeda, platio porez, dobio pravo na vodovodni priključak, od Hrvatskih šuma osporava pravo na nasade te najavljuje da će se teren pošumiti, a bude li ih on sprječavao, upozorava ga se da će biti pozvana policija. 

Iz ureda glasnogovornice Hrvatskih šuma, Ane Juričić Musa, odgovararaju da je prije svega potrebno napomenuti da se u predmetnom slučaju radi o imovini u vlasništvu Republike Hrvatske s upisanom kulturom »šuma« uz zabilježbu Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine RH, te da ista predstavlja svojstvo kulturnog dobra.

– Šteta je počinjena na k.č. 1180, k.o. Punta Križa koja je obuhvaćena Programom za gospodarenje državnim šumama u sklopu Gospodarske jedinice »Punta Križa, odsjeka 20 b, c i d« opisanih kao panjača crnike starosti 40, 45 i 20 godina. Dakle, neupitno se radi o šumi i šumskom zemljištu u vlasništvu RH. Počinitelj bespravne sječe, Ante Dragoslavić, počinio je kazneno djelo pustošenja šuma. Hrvatske šume nemaju ništa protiv planova o revitalizaciji otoka i podizanju trajnih nasada, dapače, ali kad se to radi na poljoprivrednom, a ne na šumskom zemljištu. Šumarska inspekcija rješenjem od 26. listopada 2010. godine, naložila je pošumljavanje opustošene površine, te je Uprava šuma Podružnica Buzet dopisom od 14. rujna 2011. godine obavijestila gospodina Antu Dragoslavića da se započinje s radovima pošumljavanja, uz napomenu da će se u slučaju ometanja radova zatražiti zaštita policije. Razlog pozivanja na eventualnu policijsku zaštitu i strahovanja za sigurnost djelatnika Šumarije Cres-Lošinj je u činjenici da je gospodin Ante Dragoslavić zatvorio prilaz predmetnom terenu i uz crtež psa istaknuo tablu sa natpisom »Private nabrušen gazda!?«, odgovaraju iz Hrvatskih šuma.

Na Dragoslavićev navod da je teren zapeo za oko i da se čuva za nekog visokopozicioniranog dužnosnika, kažu kako predstavlja čistu objedu. Uz to ističu da je u tijeku sudski postupak za naknadu štete, te da na tom tragu Hrvatske šume d.o.o. Zagreb do okončanja postupka neće dalje polemizirati kroz medije.

Prstom nisu maknuli

Ante Dragoslavić pak kaže da će ustrajati i neće dozvoliti da se nasadi smokava i maslina unište i pošume. Podsjeća da njegova tvrtka ostvaruje dobit, zapošljava 20 djelatnika i redovito podmiruje svoje obveze, a najviše ga boli kada kao i sva ostala poduzeća temeljem Zakona o šumama iz ukupnog prihoda mora izdvojiti 0,0525 posto kao doprinos za opće korisne funkcije šuma.

– Kad izvršavam tu transakciju, kaže Dragoslavić, razmišljam kamo taj silni novac od svih poduzeća u Hrvatskoj odlazi, a istovremeno na lokaciji gdje sam posadio nasade, zbog čega me sada terete, u proteklih 70 godina nisu ni prstom maknuli. Veliki moćnici pojavili su se kada sam raskrčio stari put, a sada to žele prisvojiti i ponoviti 1948. godinu, bolje reći nastaviti istim putem otimačine, navodi Ante Dragoslavić. 

Ministarstvo utvrdilo da je kulturno dobro neoštećeno 

Narod je žrtva nakaradnog sustava, pa i ja među tom masom. Lako je govoriti neka pravna država i njene institucije rade svoj posao s aspekta mog progonitelja, kad samo u jednom danu na dotičnu lokaciju, za koju tvrde da je njihova i za koju imaju jedini dokument o otimanju iz 1948. godine, dođe 12 državnih namještenika s pet džipova, među kojima nema neovisnih, već su to sve probrani i »poslušni« ljudi. S njihovim dolaskom stavljen je omjer snaga 12/1, naravno u korist mog progonitelja, time, zna se ishod – tko gubi. Kako bi bilo da su uloge zamijenjene?

Tvrdnja Šuma, mog progonitelja, da sam počinio kazneno djelo na kulturnom dobru, netočna je. Rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, broj K-DO-24/10-XV, od 8. prosinca 2010. godine, kaznena prijava protiv mene je odbačena. Pozivam ih da argumentirano i potkrijepljeno dokumentima potvrde svoje optužbe, što će biti teško, jer dokumenti ne postoje, a ni nedjela, osim onih za koga se čuva navedena parcela.

Predstavnici Ministarstva kulture bili su na spornoj lokaciji i utvrdili da nije povrijeđen niti jedan milimetar kulturnog dobra. S njima sam uspješno surađivao i dobrovoljno pružao svoju pomoć, u okviru mojih mogućnosti, oko istraživanja lokaliteta povijesne vrijednosti iz 13. stoljeća. Jadna je Država i njene institucije kad ne može prikupiti nikakve dokaze o dotičnom slučaju, osim onih iz 1948. godine, iz doba komunističke vlasti po čijoj prošlosti pljuju. Pridružujem se u pljuvanju po takvom Zakonu, ali poštujem zakone Republike Hrvatske. Kako će na ovaj način mali čovjek, poduzetnik, ili bilo tko drugi, doći do traženih dokumenata od tih istih ako oni ne mogu prikupiti to što imaju, odnosno nemaju.

Za navedeno kulturno dobro 70 godina nisu dozvoljavali legitimnom vlasniku da priđe, jer je to oteto 1948. Što narod može pomisliti u kakvom je to danas stanju. Kulturno dobro o kojem je riječ, kažu arheolozi, toliko je vrijedno da je u rangu najvrjednijih spomenicika na Brijunima, ali o tome malo tko zna i nitko ne piše, jer je bilo nedostupno prići. Kada se zahuktao spor, gdje su moji progonitelji mislili da su naišli na »malog od kužine«, počeli su tražiti tu vrijednu kulturnu baštinu o kojoj ništa nisu znali, na što sam im ponudio svoju pomoć. Ljutito su je odbili, već bi se vraćali više dana i sami tražili tu lokaciju. Od traženja i lutanja šumom vraćali bi se izgrebani, krvavi od drača i šiblja, kao da su ih zvijeri grizle. To su dušobrižnici našega kulturnog dobra. Neka dokažu argumentirano gdje i što sam ja to devastirao, osim što sam pomagao i još pomažem i surađujem s istraživačima. Neka se pravna država i njene institucije pozabave kako se gospodari u Hrvatskim šumama na lokalnoj razini i u njihovoj Upravi u Buzetu. Za sve što sam učinio imam dokaze. Svi dokumenti su kod mene, a neki i kod mog progonitelja. Kome god treba mogu ih pokazati. Ponosan sam na svoja djela i u potpunosti stojim iza toga moralno i materijalno. Neka oni to isto naprave pred narodom za svoj djela, poručuje u svom reagiranju Ante Dragoslavić. 

 (Ira Cupać Marković)