Cresko-lošinjska udruga ovčara Lesa predala je gradonačelnicima Cresa i Malog Lošinja peticiju za spas ovčarstva. Zahtijevaju da gradovi posvete više pozornosti problemu alohtone divljači te predlažu da postanu koncesionari i zaposle lovnike koji će organizirati izlovljavanje divljači, izvijestio je Novi List.
Gradonačelnici Jurjako i Cappelli su prihvatili prijedloge članova udruge i obećali da će se u gradskom proračunima izdvojiti novac za naknade lovcima za svaku ubijenu divlju svinju koja bude registrirana u veterinarskoj stanici. Također je predloženo da u interesu otoka i otočana gradovi uvedu sustav neposredne kontrole rada lovačkih društava na izvršenju preuzetih obveza te da se organizira sastanak predstavnika Županije, gradova Cresa i Malog Lošinja te svih koncesionara i udruga zainteresiranih za problem očuvanja ovčarstva i lovstvo.
O problemima creskih i lošinjskih ovčara prepuštenima samima sebi Novi list je više puta pisao, a ovdje donosimo dva napisa Ire Cupać Marković o toj temi.
SVE KRVOLOČNIJE DIVLJE SVINJE, OČAJ I BIJES OVČARA, INERTNOST LOVACA TE JALOVOST DRŽAVNE I REGIONALNE BIROKRACIJE - KADROVI DESETOGODIŠNJE OTOČNE HORROR-DRAME KOJA SE BLIŽI SVOME VRHUNCU
Kad jaganjci utihnu (na creski način)
Svi preduvjeti za uništenje ovčarstva na otoku su ispunjeni. Akcijski plan o kojem u posljednje vrijeme govore samo je još jedno mazanje očiju. Na otoku više nisu ugrožene samo poljoprivredne gospodarske grane, nego ljudi, kaže ovčar Mauro Hrelja. Ako na kvarnerskim otocima nestanu ovce, nestat će i bjeloglavi supovi, pa i otoci kakve ih danas poznajemo
Creske ovce svakodnevno na meti divljih svinja
Vjerojatno je velik broj čitatelja Otočnog, kada je vidio naslov i opremu teksta, zaključio: Opet o divljim svinjama i alohtonoj divljači, pa okrenuo stranicu u potrazi za zanimljivijim i ležernijim temama. Jer po ocjeni mnogih tema je dosadna i o njoj smo sto puta pisali, a s druge strane ljudima kojima je pitanje ovčarstva i poljoprivrede od životnog značaja, smatraju da se o tome premalo govori i da su u svom problemu prepušteni sami sebi, bez podrške i konkretnog činjenja i volje da se njihov problem jednom i zauvijek riješi.
I ma koliko zahtjev otočnih poljoprivrednika, napose ovčara, izgledao jednostavan i logičan, a to je pravo na bavljenje tradicionalnim otočnim djelatnostima, oni to pravo nemaju. Naime, problem s divljim svinjama i jelenima lopatarima traje više od deset godina, a posljednjih pet, šest se o njemu konkretnije govori i poduzimaju mjere da se ublaži, ali one ni približno ne daju rezultate.
Priča s nezavičajnom, alohtonom divljači, počela je polovinom osamdesetih godina, kada je na sjevernom dijelu otoka Cresa, Tramuntani ustanovljeno lovište. Trebalo je to označiti početak velikog gospodarskog procvata razvojem lovnog turizma za lovačku elitu, ali je zapravo označilo početak kraja ovčarstva i poljoprivrede. Loviše na Tramuntani formirano je za jelene lopatare i divlje svinje, napravljen je gater, pod ogradom su nedostupni svojim pravim vlasnicima ostali hektari privatnih parcela, do kojih ni dan danas otočani ne mogu doći. Prve divlje svinje, navodno su dovezene iz Titovog lovišta na Karađorđevu, otočanima je obećavana svijetla budućnost i svekoliki napredak, ali vrlo brzo na svjetlo je izašao sav mrak takvih nepromišljenih odluka, a divlje svinje su danas, reći će mnogi, gospodari otoka. Lovište je prvih godina funkcioniralo, njime je upravljala creska Poljoprivredna zadruga, ograda se održavala, divljač je bila pod kontrolom, lovci su dolazili na otok. Međutim vrlo brzo kola su krenula nizbrdo. Ratne godine, smanjile su dolazak lovaca i efekte lovnog turizma, Poljoprivredna zadruga više nije uspijevala održavati lovište niti hraniti divljač i stvar je izmakla kontroli.
U nedostatku hrane, divljim svinjama su davane i iznutrice janjaca i ovaca, što je po nekima razlog da se divlja svinja tada navikla na svježu krv i kasnije počela napadati janjce. Osim toga ograda više nije priječila širenje alohtone divljači otokom, jer nije održavana, a u potrazi za hranom i preživljavanjem divljač je usvojila i nove oblike prehrane.
Bez službenih brojki
Otočani su u većini od početka bili protiv ustanovljavanja lovišta, prvi su ukazali na to da je divlja svinja promijenila prehrambene navike i da napada žive janjce, ali na sve su to iz lovačkih krugova odmahivali rukom i sve one koji su to govorili omalovažavali te su tvrdili da je to nemoguće. Posljednjih godina taj se stav mijenja, jer previše je pokazatelja da svinja napada žive janjce, ali unatoč tome ovčari i dalje to teško dokazuju, a zbog problema u dokaznom postupku, većina ih više ni ne prijavljuje štete. Ne samo to, mnogi odustaju od ovčarstva, jer više ne vide smisla ustrajavati u djelatnosti, koja zapravo postaje hrana divljim svinjama.
Ne može se reći da se nisu poduzimale mjere da se nezavičajna divljač izlovi, ali se nikako ne može reći da su rezultati u korist otočana. Od 2005. godine na snazi je odluka o izlovu alohtone divljači na otocima, rješenjem ministra odstrijel je dozvoljen tijekom cijele godine, dakle nema lovostaja. Usvajana su rješenja, odluke, akcijski planovi, izdavane naredbe, formirana su raznorazna povjerenstva, sastanči se na svim razinama.
Od 2005. godine lovišta na otocima daju se u koncesiju sa zadatkom izlova alohtone divljači. Svake godine odstreljuje se sve više i divljih svinja i jelena lopatara, ali svake godine sve je više šteta u ovčarstvu. Koliko je alohtone divljači na otoku nitko ne govori, nitko službeno ne iznosi brojku, provjerenu, utemljenu na sustavnom istraživanju, koja će reći sadašnje stanje je toliko, prirast je toliki, na terenu je potrebno toliko i toliko lovaca, koji će u tom i tom vremenu divljač izloviti. Umjesto toga, nadležni za provedbu zakonom definiranih obveza, kažu odstreljuje se više nego prijašnjih godina, poduzimamo sve u skladu sa zakonom i tu je kraj. Ne iznose se podaci o tome koliko je novca uprihodovano od izlovljene divljači, gdje se plasira, tko ubire prihod, kamo ti novci idu.
Koncesije lovačkim društvima sa zadatkom izlova daju se na dvije godine, iako koncesionari do sada to nisu učinili, koncesije im se produžuju, nitko ne obvezuje lovačka društva da na terenu budu svakodnevno, da dnevno podnose izvješća o učinjenom. Izlov je praktično prepušten dobroj volji lovaca koji love koliko hoće i kad mogu. To se u konačnici svodi na vikend - lov i to u izvansezonskim mjesecima, a na takav način divljač se s otoka neće izloviti.
Izlov - dobra volja lovaca
U to su sigurni oni koji problem žive, a to su svi ovčari na otocima. Jedan od njih Mauro Hrelja, prije pet godina odlučio je iz Rijeke preseliti se na Cres, otok svojih predaka i nastaviti tamo gdje mu je stao nono, ali da je znao što ga čeka teško da bi donio takvu odluku. Naime, Mauro sa svojim bratom na Tramuntani uzgaja ovce i svaki dan iznova pita se što mu to treba i do kada ovako. Entuzijazam, ljubav prema otoku, potreba da nastavi obiteljsku tradiciju, polako ali sigurno utapaju se u problemima koje sa sobom nosi ovčarstvo na otoku. Nije mu problem raditi, nije problem sve ono što redovito i normalno prati bavljenje ovom djelatnošću, nego mu je problem što ga se onemogućava u obavljanju posla. Kako brinuti o ovcama u okruženju krda divljih svinja.
- Pozitivnih pomaka nema, a nastavi li se dosadašnjima načinom izlova, nikada ga neće ni biti. Svi preduvjeti za uništenje ovčarstva na otoku su ispunjeni. Akcijski plan o kojem posljednje vrijeme govore samo je još jedno mazanje očiju. Na otoku više nisu ugrožene samo poljoprivredne gospodarske grane, nego ljudi. Prije nekoliko dana kod Svetog Petra na Tramuntani turisti su naišli na divlju svinju s devet mladih. Takve vijesti stižu sa svih dijelova cresko lošinjskog otočja, kaže Hrelja.
Potrebni profesionalci
Veterinar Dubravko Devčić iz Malog Lošinja, inače predsjednik Udruge ovčara Cresa i Lošinja - »Lesa«, također smatra da dosadašnji način izlova neće dati rezultate:
- Činjenica je da se divlje svinje i jelene lopatare izlovljava sve više, ali da ih i sve više ima. Točan broj nitko ne govori, ali više nema dijela na cresko lošinjskom otočju bez alohtone divljači. Vikend lov ne može dati rezultate i mi tražimo da se ubuduće osigura prisustvo većeg broja lovaca na terenu, koji će loviti svakodnevno i za to biti plaćeni. Izlov i prihod od odstrijeljene divljači sam će pokriti trošak plaće za takve profesionalne lovce, dakle izlovom bi sami sebe isplatili. Ovčarstvo i poljoprivreda moraju biti strateško opredjeljenje gospodarskog razvoja na otocima, uz divlje svinje i jelene to nije moguće - zaključuje dr.vet. Dubravko Devčić.
Dr. sc. Goran Sušić, predsjednik Eko centra Caput Insulae Beli, smatra da izlov i razvoj ovčarstva definitivno nisu cilj:
- Prije nekoliko godina još sam i mislio da nadležni ne znaju na koji način problem riješiti, ali sada znam da je cilj eliminiranje tradicionalnog ovčarstva na otocima. Godinama k'o papiga ponavlajm iste stvari, ismijavali su me kada sam govorio da divlja svinja napada žive janjce, ali od toga više ne mogu pobjeći. Obistinile su se moje najave od prije nekoliko godina da će se koncesije produživati svake dvije godine, a da se problem neće riješiti. Iako sam uime ministarstva predložen da budem član povjerenstva za izradu akcijskog plana, nisam u tom povjerenstvu, iz Primorsko goranske županije, negiraju moju stručnost i znanje i mislim da je došlo vrijeme da dignem ruke od toga - rezignirano je komentirao dr. sc. Goran Sušić.
A od ovčarstva sve više ruke dižu i sami otočani.Ovčari više ne vide smisla u ustrajavanju u djelatnosti koja zapravo služi hranjenju divljih svinja.
OBILAZAK PAŠNJAKA - NOĆNA MORA
Obilazak pašnjaka za svakog je ovčara noćna mora. Umjesto radosti ovčari u panici obilaze ograjce i više ne postoji ovčar na otoku koji nije imao bliski susret s divljom svinjom i koji umjesto janjca nije naišao na prestrašne slike raskomadane životinje od koje, nakon pira divlje svinje, ostaju tek komadići runa, nogice ili kakav drugi dio raskomadanog tijela nemoćne životinje.
OTOČNA OSMRTNICA
Polako ali sigurno postajemo svjedoci nestajanja jedne djelatnosti, koja je za otok Cres mnogo važnija od samog gospodarskog značaja. Naime, ovčarstvo je na otoku ekstenzivno, ovce su slobodno na ispaši, nisu zatvorene u stajama. Kilometri otočnih gromača, dio su otočnog ovčarstva, kao i prirodne lokve, mjesta jedinstvene biološke raznolikosti. Ekstenzivno ovčarstvo preduvjet je opstanka bjeloglavih supova, kraljeva nebeskih visina, s umiranjem ovčarstva umire otok kakav danas poznajemo, zato je vapaj ovčara, nešto na što se ne smije oglušiti niti omalovažavati, a svi koji to čine potpisnici su otočne osmrtnice.
PREOSTAJE JEDINO USTAVNA TUŽBA PROTIV RH
Lovcima nije interes izlov i to oni niti ne kriju. U Lovačkom vjesniku, uostalom o tome i pišu, navode da se alohtona divljač neće moći izloviti i da bi se pametnije bilo okrenuti lovnom turizmu. Dakle, to je njihova vizija. Mislim da je došlo vrijeme za podnošenje ustavne tužbe protiv Republike Hrvatske, jer nam se oduzima pravo na rad, onemogućava nas se u obavljanju djelatnosti, koja na otocima ima stoljetnu tradiciju, kaže Mauro Hrelja, jedan od onih koji je vjerovao u priču o revitalizaciji otoka, poticajima, podršci mladima koji se odluče za život na otoku. Ostavio je siguran i dobro plaćen posao u Rijeci i uvjerio se da iza revitalizacije zapravo stoji avantura, velika i neizvjesna poslovna i ljudska avantura, u kojoj se slabo i nikako može osloniti na pravni sustav naše države.
Otočni Novi list za rujan 2009.
Izlov prepustiti lovcima isto je kao dati lisici da čuva kokoši
Činjenica je da su europski stručnjaci dokazali da svinja napada i jede živu janjad, a kod nas se tvrdi da to tek trebamo dokazati. To bi bilo kao da se u svijetu otkrije lijek za rak, a mi to ne priznamo nego i dalje inzistiramo na nekim našim istraživanjima, rekao je dr. Goran Sušić
Napadi divljih svinja na janjad na otoku Cresu se nastavljaju. Nakon što je divlja svinja u utorak ujutro napala janje, a napadu je svjedočio ovčar iz Orleca Ivan Nino Mužić, tijekom srijede je janje, jedan dan nakon napada, uginulo.
Rane na janjetu i svjedočenje ovčara, dokaz su da divlje svinje napadaju živu janjad, iako se u lovačkvim krugovima takve tvrdnje odbijaju, pa ovčari imaju velikih problema u dokazivanju šteta.
Izlov alohtone divljači s otoka zakonska je obveza, koja se provodi vrlo slabo i dosadašnje metode izlova ni približno ne daju rezultate. Problem eskalira, iako je odstrijel divljih svinja velik i doseže brojke od nekoliko stotina, još više ukazuje na to da stvarni broj alohtone divljači nitko ne zna. To potvrđuje i činjenica da su lovci na Cresu prije nekoliko godina tvrdili da je na otoku tek nekoliko desetina primjeraka, a sada se godišnje ustreljuje nekoliko stotina.
Sa zadatkom izlova, koncesije u otočnim lovištima daju se na dvije godine. Upravo je u tijeku treće dodjeljivanje koncesije na dvije godine s istim zadatkom, ali i sa sve većom sumnjom otočana da će se problem i riješiti i da za to postoji stvarna volja. Treba podsjetiti i da su se obistinile prognoze biologa, dr. sc. Gorana Sušića o tome kako će se priča o izlovu alohtone divljači na otocima odvijati. Scenarij se ostvaruje Naime, dr. Sušić, koji na otoku Cresu dobro poznaje prilike jer se gotovo trideset godina bavi izučavanjem otočne bioraznolikosti, zaštite i opstanka bjeloglavih supova, a koja je u direktnoj korelaciji s tradicijskim ovčarstvom, prije nekoliko godina rekao je da se samo lovnim metodama problem neće rješiti.
Osim toga, kada su lovišta dana u koncesiju lovačkim društvima sa zadatkom da u dvije godine izlove alohtonu divljač, on je upozoravao kako za dvije godine problem neće biti riješen, pa će se koncesije ponovno raspisivati i produžavati u nedogled, odnosno dok se u potpunosti ne uništi tradicijsko ovčarstvo.
Sudeći po aktulanim događanjima scenarij dr. Sušića se ostvaruje. Sve vrijeme dr. Sušić tvrdi da lovstvo nije i ne smije biti jedina metoda u rješavanju ovog ogromnog problema, koji nema posljedice samo po ovčarstvo i treba ga sagledavati cjelovito. Alohtona divljač, polako, ali sigurno i sustavno, uništava otočnu tradiciju, uz ovčarstvo, narušava cjelokupnu bioraznolikost, onemogućava razvoj poljoprivrednih djelatnosti, uništava kulturno-povijesnu baštinu, jer su na udaru krda divljih svinja i jelena lopatara otočni suhozidi, gromače, kojima je otok ispremrežen.
Dr. Sušić stalno ponavlja da problem s divljim svinjama postojao i postoji u mnogim europskim državama, kao i u Australiji i da je riješen samo tamo gdje se prišlo sustavno i interdisciplinarno, a da lovci sami isključivo lovnim metodama ne mogu problem riješiti, što u konačnici potvrđuje sadašnje stanje na kavarnerskim, ali i drugim hrvatskim otocima.
Osim toga on upozorava i da lovačke teze o tome da tek treba dokazati da divlja svinja napada živu janjad i da je promijenila prehrambene navike i jede janjad, ne »drže vodu«: Zakon o otocima je jasan
- Činjenica je da su europski stručnjaci dokazali da svinja napada i jede živu janjad. Kod nas se tvrdi da to tek trebamo dokazati. To bi bilo kao da se u svijetu otkrije lijek za rak, a mi to ne priznamo nego i dalje inzistiramo na nekim našim istraživanjima, komentirao je dr. Sušić, koji razloge u nerješavanju problema izlova vidi u tome što stvarne volje nema, a sve to uz blagoslov politike koja odluke donosi u skladu s namjerama i planovima lovačkog lobija kojem izlov nije cilj, nego zadržavanje lovišta na otocima i razvoj lovnog turizma. To je kao da lisici date da čuva kokoši, zaključuje dr. Sušić.
Gradonačelnik Gaetano Negovetić smatra da je došlo vrijeme da se preispita način i metodologija po kojoj se provodi izlov:
- Rezultati definitivno ne zadovoljavaju, sadašnje metode ne daju rezultate koje smo očekivali. Zakon o otocima je jasan, a to je izlov alohtone divljači, i to je jedino što nas na otocima može zadovoljiti, rekao je Negovetić koji je nezadovoljan i izjavama predsjednika creskog Lovačkog društva Jose Pavića i kaže da bi morao dati ostavku jer nakon takvih izjava više se ne može imati povjerenja.
Kako sve držati pod kontrolom
Potvrdu da lovci nemaju vjeru u trajno rješenje izlova alohtone divljači može se naći i u Lovačkom vjesniku. Joso Pavić, predsjednik Lovačkog društva »Orebica«, koje je na Cresu zaduženo za izlov, izjavio je da, s obzirom na konfiguraciju terena i karakteristike otoka, izlov u potpunosti nije moguć i stoga predlaže »da se prihvati činjenica da je jednom unesena alohtona divljač unesena za sva vremena, a da je samo pitanje kako sve to držati pod kontrolom«. Pavić pri tom predlaže lovni turizam kao model, a da se štete od divljih svinja nadoknađuju prihodom od lovnog turizma! Ovakvi stavovi s negodovanjem su dočekani ne samo među ovčarima, nego otočanima općenito, jer do sada od lovstva i lovnog turizma otočani generalnoi nisu imali ama baš nikakve koristi, a i u suprotnosti je sa strategijom razvoja koja se temelji na razvoju turizma, ovčarstva, maslinarstva i općenito naglasku na ekologiji
Novi list 22. 4. 2009.
Komentari:
A u stvari nikoga nije briga ni za što. Osim za pojedine investicije pojedinih investitora, onda se po potrebi izmišljaju skraćeni postupci i preskaču urbanistički planovi.
jadni dečki, nemaju na kopnu dovoljno šuma i livada za istraživanje što se vidi, pa su došli na osorčicu istraživati dal se iz drona vidi svinja, zec ili kišna glista.
i jadni oni koji vjeruju cijeloj ovoj neartikuliranoj priči.
Kako vrijeme brzo prolazi, jer od 2010. godine kada je bivši gradonačelnik najavio istrebljenje, ako treba uz pomoć specijalaca, po tom pitanju nije se napravilo apsolutno NIŠTA.
www.jutarnji.hr/.../2303405
Uzalud vam trud svirači. Ništa niste napravili. Za koji Q dobivate plaću? Vratite pare.
Hoće li nas uskoro opet netko upitati: A zašto baš sad!?
Znajući kako je došlo do ove pošasti koja uništava ovčarstvo i tko je za nju odgovoran Kapeli se izmorava pa kaže:
- Ne želim nikoga optuživati za ovu pošast s kojom smo danas suočeni jer vjerujem da tadašnje vlasti Lošinja nisu imale dovoljno informacija o posljedicama naseljavanja divljih svinja na otok. Vjerovali su da će ih zadržati žičana ograda, no već nakon nekoliko godina one su se prošile po cijelom Cresu, stigle i do Lošinja, a i susjednog Krka jer su očito i dobri plivači.
Siguran sam da je inicijativa došla od tadašnjih partijskih moćnika među kojima je lov bio omiljeni hobi. No, koliko znam Josip Broz Tito najpoznatiji lovac tog vremena ovdje nikada nije dolazio radi svojih lovačkih strasti - kaže Capelli.
Pokušava nas uvjeriti da tadašnje vlasti Lošinja nisu spriječile inicijativu tadašnjih partijskih moćnika samo zato što, eto, nisu imale dovoljno informacija o posljedicama naseljavanja divljih svinja na otok. Inače bi partijskim moćnicima sigurno kazale historijsko NE. Možete misliti kako bi lokalni partijski moćnik iz obitelji sadašnje gradonačelnice republičkim partijskim moćnicima kazao NE
- Ne želim nikoga optuživati za ovu pošast s kojom smo danas suočeni jer vjerujem da tadašnje vlasti Lošinja nisu imale dovoljno informacija o posljedicama golfa na ekologiju otoka i Vransko jezero kao jedini resurs pitke vode na otocima. Vjerovali su da će imati sreće pa pesticidi sa Matalde podzemnim vodotokovima neće zagaditi jezero.
Zanima me da li je to isto što i ova poruka...
volim-losinj.org/.../...
A sada njegova nećakinja i sama brani projekt unošenja jednog drugog elitnog športa u ovaj osjetljivi okoliš bez da je projekt barem pročitala. A radi se o športu koji je za ljude i okoliš rizičniji od alohtone divljači za koju se zalagao njen stric.
Vidi komentar o kontinuitetu vlasti sa programom u se, na se i poda se na ovim otocima:
volim-losinj.org/.../...
A čitava je priča o alohtonoj divljači na Cresu jako dobar predložak i za pisanje scenarija filma katastrofe. Prisjetimo se, odlukom vijećnika Općine Cres-Lošinj 1981. godine donesena je odluka o naseljavanju neizvorne divljači na Cres. U strogo definirana i ograđena lovišta. Proces je započeo 1985. godine kad su unesena 63 jelena lopatara, 54 muflona i svega 29 divljih svinja. Naravno, jedno je pretpostavka da će se ogradama i izlovom divljač držati pod kontrolom, a sasvim nešto drugo ono što nasilna ljudska želja za stjecanjem materijalnog bogatstva može učiniti nad vjekovnim prirodnim skladom. Divljač je porušila ograde i krenula nekontrolirano bujati. Istina, mufloni se u čitavom tom procesu nisu »snašli« tako da je došlo do njihovog smanjenja, pa i vjerojatnog nestanka, ali su zato divlje svinje pokazale svoju pravu ćud: kao na Životinjskoj farmi zagospodarile su Cresom, posebno slabo naseljenom Tramuntanom.
VAPAJ OVČARA - UPORNO IGNORIRANJE PROBLEMA: Na Cresu je divljih svinja pet puta više nego - ovaca
novilist.hr/.../...
Samo je pitanje dana hoće li netko od građana nastrddati.
Odgovor gradonačelnice Grada za tebe
je da to nije njen posao, neka se građani obrate lovačkom društvu Halmac. Jasno, jer lovačko društvo je zaduženo da puca po naselju.
Ova ovdje fantazira kako će se raditi usporedbe kako su to rješavali drugi gradovi, ne nužno u Hrvatskoj. Pa dobro, onda neka nam javi kako u Londonu ili New Yorku rješavaju upade divljih svinja u naselje. Možda helikopterima? Pa mi nemamo helikoptere ni kada ljude kao hitne slučajeve treba prevesti u Rijeku.
Ne možeš čovjeka prebaciti u Rijeku, a ona bi se trajektima povezivala sa Zadrom. Najbitnija stvar u životu gradonačelnice koja lupeta bez veze.
Temeljem toga, vjerojatno su slogan Grad za tebe, divlje svinje shvatile kao da se gradonačelnica upravo njima obraća.
Fotografija snimljena pored novog ulaza na groblje Sveti Martin.
Inače, bivši gradonačelnik je još 2010. najavio istrebljenje, "ako treba uz pomoć specijalaca", ali kao što vidimo nije se napravilo apsolutno NIŠTA. No zanimljivo je da se Kapeli tada javno izmotavao o odgovornosti za tu pošast. Znajući da je obitelj njegove zamjenice Ane Kučić bila umiješana u uvoz alohtone divljači za Jutatnji list je kazao Ne želim nikoga optuživati za ovu pošast s kojom smo danas suočeni jer vjerujem da tadašnje vlasti Lošinja nisu imale dovoljno informacija o posljedicama naseljavanja divljih svinja na otok. Vjerovali su da će ih zadržati žičana ograda, no već nakon nekoliko godina one su se prošile po cijelom Cresu, stigle i do Lošinja, a i susjednog Krka jer su očito i dobri plivači.
No vratimo se javnom izlaganju o projektu golfa na području gdje je prema Kapelijevim riječima "zbog nedovoljno informacija o posljedicama naseljavanja divljih svinja na otok" ovčarstvo gotovo uništeno. Netko je pod znakovitim imenom Kemoterapija napisao proročanski komentar da bi se za 20 godina neka buduća vlast na temu golfa na Mataldi mogla izmotavati o današnjoj vlasti s Anom Kučić i Dubravkom Devčićem na čelu ovim riječima:
- Ne želim nikoga optuživati za ovu pošast s kojom smo danas suočeni jer vjerujem da tadašnje vlasti Lošinja (Ana Kučić i družina) nisu imale dovoljno informacija o posljedicama golfa na ekologiju otoka i Vransko jezero kao jedini resurs pitke vode na otocima. Vjerovali su da će imati sreće pa pesticidi sa Matalde podzemnim vodotokovima neće zagaditi jezero.
volim-losinj.org/.../...
Baš gledam, državna trajektna linija broj 401, Zadar - Ist - Olib - Silba - Premuda - Mali Lošinj, i nazad. Izvan sezone plovi 2 puta tjedno, u niskoj sezoni 3 puta tjedno, u visokoj sezoni svaki dan.
Liniju trenutno održava trajekt Lastovo, pristaje na novoj rivi kod škvera.
Izmislili su skupi kapitalni projekt da bi dobili ono što već imaju.
Trebao bi ovo netko zaozbiljno objasniti, ili gradonačelnica ili ministar prometa i veza.
Dakle luka već postoji, ako treba još jedan brod za povezivanje sa Rabom i Pagom, onda treba nabaviti brod, a ne raditi
novu luku na Mrtvškoj i još 10 km ceste, a sve uzalud.
Projektom luke Mrtvaška su još jednom dokazali da su stručnjaci za upropastiti ono što dobro funkcionira, a to je veza Lošinj - Ilovik za male brodice.
Za ovako glupe investicije se u nekim državama ide u zatvor.
Međutim, unatrag tri godine štete su postale sve veće, a ove godine divlje svinje su nam ubile više od 70 posto odraslih ovaca na Iloviku. Samo mojoj obitelji, u manje od godinu dana, ubijeno je 17 muznih ovaca i mnoštvo janjaca. Ove godine će zbog toga gotovo sve ilovačke obitelji napustiti ovčarstvo.
Nestat će tako tradicionalne otočne djelatnosti kao što je proizvodnja jedinstvenog ovčjeg sira i skute, ali nestat će i pašnjaci, gromače, maslinici, cijeli otok će zarasti. Time će nestati i kultura i tradicija ovog kraja, običaji i znanje koje se prenosilo generacijama, kaže dr. Pavoković.
Budući da se godinama bavila alohtonom divljači i dobro upoznala sve štetne posljedice za autohtono stanovništvo i prirodu, ali i kao stručnjak u znanstvenom području biologije, dr. Pavoković smatra da je problem alohtone divljači toliko eskalirao da je postao strateški problem za državu.
Dr. Gordana Pavoković s Ilovika o divljim svinjama na otocima: ‘Samo lov nigdje u svijetu nije riješio problem’ g>
novilist.hr/.../...
Poveznica na uvećanu sliku članka
i.imgur.com/ofLLWNf.jpg
Da je to ugroza ovčarstvu kao što su to i divlje svinje, to stoji.
Ali bojim se da se u krugovima lovaca pojavu čagljeva na otoku pozdravlja kao i namjerni unos alohtone divljači za vrijeme socijalizma. Lovni turizam koji je pred skupštinom općine Cres-Lošinj branio od kritika nije se razvio, a ovčarstvo je uništeno.
novilist.hr/.../...
teleskop.hr/.../...