Turistička noćna mora

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

Buka ubijaNoćni život Lošinja uništili su oni koji su dopustili da se može nesmetano bučiti i urlikati na bilo kojem mjestu na rivi, i to besplatno: Grad koji dosad neizravno, a nakon najnovije odluke i izravno dozvoljava noćnu buku u srcu stambene zone grada, inspekcijske službe i policija koji imaju mig da to dozvole “u interesu turističke sezone”, Turistička zajednica koja organizira i financijski podupire amaterska urlikanja na svakom kantunu, Grad koji nema viziju razvoja Lošinja i ne odredi zonu zabave, a možda i poticajne mjere za poduzetnike koji bi se upustili u poduzetništvo na području noćne zabave.

Posjetitelj/ica pod nadimkom Night Mare uz napis Odmor iz snova  komentira problematiku noćne zabave u Malom Lošinj, no zbog načina obrade teme i pristupa problemu komentar objavljujemo kao zaseban članak.

"Ja stvarno neznam zašto su mjesta poput Ibize, Amsterdama, Pariza, Barcelone, Zrča (kao jedini sinonim za dobar provod u prelijepoj nam RH) itd ... najposjećenija mjesta od strane i mladih i starih ne samo u Europi nego i u Svijetu ...sigurno ne zato što odmor znači spavanje ko što gospodin kreten gore kaže... to je zbog dobrog provoda i glasne muzike koja ori cijelu noć i dan nebi li se ljudi dobro zabavili", napisao je Apostol komentirajući napise o buci u Malom Lošinju.

Točno. Ibiza, Amsterdam, Pariz, Barcelona i Zrča mjesta su na kojima se može dobro zabaviti, uz ostale oblike zabave može se uživati u glasnoj muzici. Bila sam na svim tim mjestima osim Zrče. Na svima njima, osim velike ponude raznolike zabave, fantastično je upravo to što se noću može spavati, čak u središtima velikim gradova kao što je primjerice Pariz, drugi po veličini grad u Europi.

Ta su mjesta, naime, smještena u uređenim državama, sa funkcionirajućim pravnim sustavom, te se zna što su mjesta gdje se zabavlja i buči, a gdje i kada se to ne smije.

I upravo nedostatak ovih osnovnih pravila problem je Maloga Lošinja, sigurno ne samo onih čangrizavih staraca koji žele spavati, a buka im smeta, nego je to problem i turizma i turističke ponude Maloga Lošinja.

Ova rasprava, svedena na to tko je star a tko mlad, sakriva zapravo očigledno činjenicu vezanu uz Mali Lošinj i njegovu turističku ponudu: na Lošinju nema mjesta za zabavu. A budući da ih nema, onda se u mjesto za zabavu pretvara cijelo mjesto, narušavajući pravo i građana i turista na odmor.

Nije li upravo odmor cilj turizma i drugo ime za turistički odlazak u drugo mjesto? Mladi imaju potrebu za zabavom, to je istina i treba podržati mogućnost da zadovolje tu potrebu, ali pravo na odmor imaju ljudi koji rade, mala djeca i starci, jednako tako kao i mladi na zabavu.

Mnogi turisti dolaze u neveliko mjesto na otoku upravo zbog obećanja prirodnih ljepota, mira, tišine, okoliša bez svakog zagađenja, pa i onog bukom i svjetlom. Ti se turisti svakodnevno žale na činjenicu da Mali Lošinj podsjeća na seoski vašar, sa kakofonijom zvukova i nametanjem gostima tipa muzike i načina zabave koji sami nisu izabrali, već im je nametnuta jakim pojačalom i razglasom. Isto tako moraju sudjelovati u privatnim feštama kako Hosa, tako i svakog razuzdanog i pijanog pojedinca koji se zabavlja na barci, brodu ili na rivi.

Dobra turistička ponuda nudi IZBOR ponuđenih sadržaja. Loša turistička ponuda nameće seoske terevenke jednako za one koji ih žele i ne žele. Mada Mali Lošinj nema ponudu zabavnih sadržaja, nitko se nije zabavio time da stvori uvjete da se oni kreiraju. Naravno da ne trebaju lokalna samouprava niti Turistička zajednica kreirati te sadržaje. Oni trebaju osigurati uvjete da to učini netko drugi, u kapitalističkoj privredi to rade poduzetnici jer očekuju da će im to vratiti uložena sredstva i donijeti profit.

Primjerice, u Malom Lošinju bi samo luđak odlučio otvoriti disco bar ili noćni bar. Noćni bar mora imati svu moguću izolaciju od buke i dima i zahtijeva znatna ulaganja. S druge strane, niti jedan gost željan zabave neće otići u zatvoreni prostor, ma kako super opremljen ili izoliran i provjetravan bio, za koji još mora platiti ulaznicu, ako istovremeno može nesmetano bučiti i urlikati na bilo kojem mjestu na rivi, i to besplatno.

Oni, koji to dozvoljavaju, uništili su noćni život Lošinja: Grad koji dosad neizravno, a nakon najnovije odluke i izravno dozvoljava noćnu buku u srcu stambene zone grada, inspekcijske službe i policija koji imaju mig da to dozvole “u interesu turističke sezone”, Turistička zajednica koja organizira i financijski podupire amaterska urlikanja na svakom kantunu, Grad koji nema viziju razvoja Lošinja i ne odredi zonu zabave, a možda i poticajne mjere za poduzetnike koji bi se upustili u poduzetništvo na području noćne zabave.

Na ovaj način, snižena je turistička kategorija cijele destinacije, nezadovoljni su i oni koji žele spavati i oni koji se žele zabavljati, nezadovoljni su gosti, gospodarske mogućnosti su sužene, profitira jedino par poduzetnika koji u nekoliko kvadrata poslovnog prostora mlate novac prodajući alkohol i buku lošinjskim maloljetnicima kojima se ne nudi ništa drugo osim toga.

Ibiza, Amsterdam, Pariz, Barcelona stvarno se ne mogu usporediti sa Malim Lošinjem, ne zato jer tamo posvuda trešti, nego jer nigdje ne trešti, osim u za to određenim dobro opremljenim zatvorenim prostorima, koji odlično zarađuju jer posjetiteljima nude IZBOR različitih zabavnih sadržaja.