Apoksiomen: Imaju li građani pravo glasa?

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

apoxyomenos1HTV je 8. listopada u emisiji "More" emitirao prilog o izložbi u Firenzi pod nazivom "L'atleta della Croazia", tj. "Hrvatskog atleta". Riječ je dakako bila o antičkoj statui Apoksiomena, istoj onoj koju su zbog toga što je nađena u lošinjskom podmorju mediji prvo nazivali lošinjskim, da bi je malo-pomalo poslušnički preimenovali u "hrvatskog Apoksiomena" kako bi preparirali javnost za njen konačni smještaj daleko od mjesta na kojem je nađena.

U spomenutoj se emisiji ministar kulture Božo Biškupić u vezi s tim pitanjem očekivano izmotavao pričom o prepuštanju odluke "struci" ne propustivši sugerirati kako je za smještaj originala najpogodniji Zadar. Usput je ministar darežljivo natuknuo ideju da se jedna kopija Apoksiomena potopi u podmorju i time Lošinjanima možda najavio utješnu nagradu.

Više razumijevanja za Lošinj i Lošinjane od ministra hrvatske vlade pokazao je u toj emisiji talijanski kritičar i političar Vittorio Sgarbi . . .

Ističući činjenicu da se u svjetskoj javnosti nalaz Apoksiomena povezuje s lošinjskim otočjem i Kvarnerom, Sgarbi se založio za njen smještaj na Lošinju. Naglasivši značaj koji bi kao atraktivna kulturno-povijesna znamenitost ova statua imala za lošinjski turizam, Sgarbi je naveo slučaj talijanskog gradića Pergola na čijem je području pronađena tzv. zlatna bronza, pozlaćene rimske statue iz I. stoljeća. Pokušaj da se to zlato u duhu talijanske inačice argumenta "struke" izmjesti u Ankonu kao regionalno središte nije uspio, zbog, kako kaže Sgarbi, fanatičnog protivljenja građana Pergole.      

Apoksiomen

Istina, Hrvatska nije Italija, no to ne znači da se Lošinjani trebaju odreći prava da se usprotive demagogiji lobija koji pod izlikom mišljenja "struke" žele prisvojiti ovaj vrijedni artefakt.

Priča o mikroklimatskim uvjetima i salinitetu kao čimbenicima očuvanja Apoksiomena (nakon što je 2.000 godina proveo na dnu mora!) je neuvjerljiva i ne "drži vodu". Uvjete jednog primorskog mjesta kakav je Zadar ili kontinentalnog, industrijski zagađenog kakav je Zagreb uz današnje tehničke mogućnosti ispuniti može i Mali Lošinj. Sve drugo je demagogija.

Demagoški su i argumenti koje u Vjesniku iznosi Vesna Kusin. Kako bi potkrijepila svoju tezu da Apoksiomenu nije mjesto na Lošinju navodi primjer dva slična primjerka što se čuvaju u Riaceu u Kalabriji koji zbog tri posjetitelja dnevno dokazuju da su turistički argumenti tamo davno propali. Ovoj "stručnoj" ekspertizi osim običnog intelektualnog poštenja nedostaje i novinarske etike. Naime, gospođa se nije potrudila saznati koliko posjetitelja godišnje obiđe lošinjske muzejsko-galerijske prostore i bez atrakcije poput Apoksiomena.

Kao stručnjakinja i novinarka s kakvima računa ministarski lobi, Vesna Kusin postavlja pitanje što je sada važno procijeniti i do čega nam je stalo više. Ne objasnivši na koga misli pod onim "mi" postavlja lažnu dilemu – želimo li turističku atrakciju ili trajno očuvanje Apoksiomena. Za odgovor na to pitanje ne treba biti stručnjak. Lošinjani žele oboje, no Vesna Kusin ih o tome ne pita i ne želi znati što misle. Sa olimpijskih visina tzv. struke ona građane proglašava nestručnom javnošću koja tu nema pravo glasa.

Ovakvom primjeru bezobrazne arogancije i obezvrijeđivanja načela civilnog društva i demokracije građani Lošinja trebali bi očitati lekciju. Mogućnosti za to su brojne, a jednoj od njih prigodu pruža naredna proslava Dana grada. U program proslave mogao bi se uključiti i zahtjev Lošinjana za smještaj Apoksiomena na njihovom otoku. Radi slikovitosti i atraktivnosti za medije, a posebice televiziju, taj bi dio priredbe mogao biti realiziran kao kostimirani, karnevalski prilog.